Život Palestinaca u bolničkim hodnicima: ‘Sada nemamo ništa’

U zdravstvenim ustanovama u Gazi, ali i oko njih, niču gradovi šatora dok se medicinsko osoblje bori s nestašicama, iscrpljenošću i zračnim napadima.

Šatori niču u bolničkim hodnicima, parkinzima i dvorištima, dok porodice traže sigurnost u i oko medicinskih ustanova (Reuters)

Dok bombe padaju po naseljima i izbjegličkim kampovima u Gazi, stotine palestinskih porodica postavljaju privremene domove na nimalo običnom mjestu – zajedničkim prostorijama bolnica.

Šatori niču u bolničkim hodnicima, na parkinzima i u dvorištima, dok porodice traže sigurnost u i oko medicinskih ustanova – mjesta koja bi trebala biti zaštićena prema međunarodnom humanitarnom pravu.

To je samo najnoviji znak nove stvarnosti, jer rat između Izraela i Hamasa traje 29 dana, sa rastućim strahovima od nestašice medicinske opreme i eksplozija koje prekidaju vitalne zdravstvene usluge koje se odvijaju u bolnicama i klinikama.

Uz platnene zidove koje im služe za privatnost, porodice unutar šatora obavljaju svoju dnevnu rutinu – spavaju, jedu i pokušavaju ponovo uspostaviti osjećaj normalnosti.

Ovi šatori počeli su se pojavljivati samo nekoliko dana nakon izbijanja rata 7. oktobra. Ne samo da služe kao privremeno utočište za one koji bježe od smrti i razaranja u stambenim područjima, nego i kao improvizirane ordinacije i sobe za hitne slučajeve dok broj palestinskih žrtava raste preko 9.000.

Žene i djeca čine veliku većinu stanovnika bolnice. Privatnost je daleka uspomena, a izazovi života u bolnici su višestruki. Hrana, čista voda i toaletni prostori strogo su ograničeni i dostupni su samo sporadično, jednom ili dva puta dnevno.

Sedmeročlana porodica koja se sklonila u šator anonimno je govorila za Al Jazeeru o svojoj nevolji. Spomenuli su da im nedostaje zaštita od obližnjeg granatiranja, kao i od oštre hladnoće noću.

“Imali smo sve, a sada preko noći nemamo ništa”, rekao je jedan od članova porodice.

Porodice poput njihove također se suočavaju s povećanim rizicima zaraze i kontakta s otrovnim hemikalijama, jer se u drugim šatorima u blizini odvija liječenje.

Nedostatak medicinske opreme

Zdravstvene ustanove širom Gaze izvijestile su o nedostatku medicinskih potrepština. Prema palestinskom ministarstvu zdravstva, nestašica je postala veliki problem i za medicinsko osoblje i za pacijente, što je uzrokovalo da se kvalitet zdravstvene brige ubrzano pogoršava.

Nestašica anestezije postala je izrazito očita u bolnici Al-Shifa, najvećoj zdravstvenoj ustanovi u Gazi, osnovanoj 1946. Tamošnji ljekari navodno su prisiljeni izvoditi operacije bez anestezije, uzrokujući pacijentima neopisivu agoniju.

U međuvremenu, jedinice intenzivne njege imaju premalo kreveta da bi primile stotine pacijenata sa teškim povredama. Prema palestinskom ministarstvu zdravstva iz Gaze, prostora za takve slučajeve nema još od sredine oktobra.

Privatnost je daleka uspomena, a izazovi života u bolnici su višestruki (Reuters)

Indonezijska bolnica, koja brine o više od 150.000 stanovnika u sjevernoj Gazi, na rubu je prestanka rada, što je izazvalo uzbunu među zdravstvenim zvaničnicima.

Bolnica Al-Shifa također je na rubu zatvaranja. Bolnica, koja pruža kritične zdravstvene usluge u centralnoj Gazi, možda uskoro neće moći primati pacijente ili liječiti povrede.

Sa samo 546 kreveta, sada liječi više od 1.000 ranjenih. Bolnica je čak pribjegla provođenju operacija u dvorištima, koristeći sunce za osvjetljavanje medicinskih zahvata zbog nedostatka struje i goriva.

Dodatnih 50.000 do 60.000 ljudi sklonilo se u bolnička dvorišta.

Ashraf al-Qudra, glasnogovornik Ministarstva zdravstva, rekao je da se zdravstveni sektor Gaze suočava sa katastrofom ako gorivo i medicinske zalihe ne stignu do opkoljene enklave. Pozvao je Egipat da omogući hitnu dostavu medicinske pomoći u Gazu.

Prije 15-ak dana, 20 kamiona sa zdravstvenim potrepštinama i drugom potrebnom robom prvi put je prešlo u Gazu iz Egipta, čime je počeo protok humanitarne pomoći.

Ali pomoć pristiže sporo, djelomično zbog izraelskog bombardiranja graničnog područja.

Palestinsko ministarstvo zdravstva također je reklo da međunarodna pomoć dodijeljena zdravstvenom sektoru Gaze jedva pokriva njegove osnovne operacije i ne zadovoljava najteže potrebe.

Zdravstvene ustanove suočene s eksplozijama

Napadi na ili u blizini medicinskih ustanova i radnika također su zadali ozbiljan udarac zdravstvenom sistemu Gaze.

Palestinski dužnosnici okrivili su izraelske zračne napade za eksplozije u nekoliko zdravstvenih centara, uključujući bolnicu tursko-palestinskog prijateljstva na jugu i arapsku bolnicu Al-Ahli u središtu grada Gaze, što je rezultiralo stotinama smrtnih slučajeva.

Izraelska vojska također je priznala napad na ambulantnih vozila, navodeći da je jedno od vozila u medicinskom konvoju u petak “koristila teroristička ćelija Hamasa”.

Al-Qudra je rekao da je veliki broj zdravstvenih radnika ubijen u eksploziji.

Procjenjuje se da je od početka rata pogođeno 25 vozila hitne pomoći, a poginulo 136 zdravstvenih radnika.

Ministarstvo zdravstva i Palestinsko društvo Crvenog polumjeseca (PRCS) pozvali su na zaštitu medicinskih ustanova i hitnih službi od nasilja, u skladu sa međunarodnim pravom.

Član 18. Ženevske konvencije precizira da civilne bolnice “ni u kojem slučaju ne smiju biti predmet napada”. Medicinski prijevoz također je zaštićen humanitarnim pravom.

Hrana, čista voda i toaletni prostori strogo su ograničeni i dostupni su samo sporadično, jednom ili dva puta dnevno (Reuters)

Ipak, medicinske ustanove u Gazi nastavile su se suočavati s vatrom. PRCS je 29. oktobra rekao da je primio obavijest od izraelskih snaga da se evakuira bolnica Al-Quds u području Tal al-Hawa u gradu Gazi, prije planiranog bombardiranja.

U bolnici su smještene stotine pacijenata i oko 12.000 raseljenih Palestinaca.

Vladin Ured za medije u Gazi i Ministarstvo zdravstva okarakterizirali su takve napade kao “ratne zločine”, pozivajući na odgovornost.

Iscrpljenost zdravstvenih radnika

Kontinuirano nasilje također je povećalo zabrinutost za mentalno i fizičko stanje zdravstvenih radnika, uključujući ljekare, medicinske sestre, administrativno osoblje i spasilačke ekipe.

Radeći danonoćno, neki se suočavaju s ekstremnom iscrpljenošću. Drugi pate od psihičkog zamora od liječenja užasnih ozljeda ili frustracije zbog nedostatka sredstava.

“Prije rata bili smo odgovorni za ublažavanje stresa i trauma bolesnih i ozlijeđenih, ali sada smo mi ti koji trebamo odušak za naša iscrpljena tijela i duše”, rekla je medicinska sestra Huda Shokry iz medicinskog kompleksa Al-Daraj.

Ipak, dr. Ahmed Ghoul, nadzornik hitne pomoći u Al-Daraju, rekao je za Al Jazeeru da su stručnjaci s kojima radi posvećeni brizi za svoje pacijente.

“Uprkos nedostatku gotovo svega što je potrebno za učinkovito obavljanje posla, ne napuštamo svoje sobe, danju ili noću, osim za kratke pauze za toalet”, rekao je. “Izgubili smo pojam o danima u sedmici, jer smo više zabrinuti za hiljade povrijeđenih pojedinaca nego za vrijeme.”

Procjenjuje se da je od početka rata pogođeno 25 vozila hitne pomoći, a poginulo 136 zdravstvenih radnika (Reuters)

Ljekari poput Ghoula nemaju gdje spavati, čak i ako imaju priliku. Njihove sobe pretvorene su u prostore za liječenje pacijenata, a njihovi se kreveti koriste za operacije i hitne slučajeve.

Bolničke kuhinje u međuvremenu su uglavnom prestale s radom. Nedostaju im osnovna sredstva za pripremu obroka za osoblje ili pacijente.

“Umorni smo od onoga čemu svjedočimo”, rekao je Shokry za Al Jazeeru. “Biti ljekar u ratu u Gazi znači izgubiti osjećaj straha i iscrpljenosti. Nemoguće je održati normalnu psihu ili čak emocije.”

Izvor: Al Jazeera