Povrijeđen, uplašen ali slobodan: Palestinski mladić prisjeća se zlostavljanja u izraelskom zatvoru

Osamnaestogodišnji Mohammad Salhab Tamimi vraćen je svojoj porodici u sklopu dogovora o razmjeni zatvorenika.

Mohammad je osjetio olakšanje i bio je sretan, ali pokoren i traumatiziran onim što je prošao (Mosab Shawer/Al Jazeera)

Hebron, okupirana Zapadna obala – Nakon osam mjeseci provedenih u izraelskim zatvorima bez optužnice ili krivičnog gonjenja, 18-godišnji Mohammad Salhab Tamimi napokon se mogao vratiti svojoj porodici u sklopu dogovora o razmjeni zatvorenika.

Njegovo mlado lice bilo je ozbiljno dok je grlio roditelje i stajao, pomalo zbunjen, kao da nije siguran treba li razgovarati s novinarima ili ne.

Prošao je kroz mnogo toga u proteklih osam mjeseci neizvjesnosti i muke, koja se samo povećala od početka operacije Potop Al-Aqsa 7. oktobra.

Posljednje što su mu izraelski zatvorski čuvari rekli bilo je da će ga ponovo uhapsiti i vratiti u limbo administrativnog pritvora ako njegova porodica i prijatelji pokažu bilo kakav znak proslave njegovog povratka.

“Rekli su da kažem svojim prijateljima da ću se, ako budemo imali veliku proslavu, vratiti u zatvor”, prisjetio se.

Oprezna zbog izraelske vojne kontrolne tačke i ilegalnog naselja pokraj njihove kuće, njegova je familija šutjela o svojoj sreći, uz prisutnost samo uže porodice i nekoliko stričeva.

Okovan, izudaran, ponižen

Srećom po porodicu, osmjesi se ne čuju, a osmijeh na licima njegove majke Fatime i oca Murshida niko nije mogao zaustaviti dok su čvrsto držali svog “dječačića”.

Njihov sin bio je među četvrtom grupom palestinskih zatvorenika koji su pušteni iz zatvora Ofer u blizini Ramallaha u jutarnjim satima u utorak tokom noći. Sve do posljednjeg trenutka nije bio siguran šta mu se događa.

Mohammad s Fatimom i Murshidom, blista od radosti, ali tiho (Mosab Shawer/Al Jazeera)

U 7 ujutro u ponedjeljak, 27. novembra, čuvar u zatvoru Rimon zahtijevao je da se Mohammad pripremi za premještaj u zatvor Ofer. To je sve; ništa nije znao o razlogu zašto je premješten. Samo mu je rečeno da se potpuno skine, obuče samo sivu zatvorsku trenerku i pokupi sve svoje stvari.

“Stavio sam odjeću u jednu od onih plastičnih vrećica i otišao do vrata ćelije gdje su mi ruke vezali lisicama i silom spustili glavu tako da sam gledao u tlo.

“Policajac me tada snažno udario nogom. Njegove čizme imaju čelik, pa se činilo kao da mi je zgnječio stopala, stvarno je boljelo.

Odvukao me u zatvorsko dvorište, ali dok me izvlačio iz zatvora, stao je da mi uzme odjeću i bacio je u kantu za smeće. Zatim me je, psujući mi, izvukao van”, prisjetio se Mohammad.

Mohammad je ukrcan u vozilo za transfer zatvorenika poznato kao “bosta” – kombi sa zamračenim prozorima i tijesnim ćelijama s metalnim sjedalima, za koje su zatvorenici vezani lancima.

Vožnja Bostom može trajati 12 sati ili više. Nema pauza za odmor, hranu ili toalet. “Držali su me u ćeliji vozila bez ičega za jelo ili piće do iza ponoći”, rekao je Mohammad.

Mohammada su natjerali da se skine i nosi samo sivu zatvorsku trenerku. Sve njegove ostale stvari bacio je zatvorski čuvar koji ga je u isto vrijeme tukao i psovao (Mosab Shawer/Al Jazeera)

Njegov otac i ujak stajali su ispred Ofera i čekali ga kada je konačno pušten u utorak u ranim satima kako bi ga mogli odvesti kući u Hebron na jugu okupirane Zapadne obale.

Odluka o poniženju

Stvari su bile neugodnije nego inače u zatvoru nakon 7. oktobra, kada je Hamas pokrenuo iznenadni napad iz Gaze na južni Izrael ubivši oko 1.200 ljudi.

Osobe koje su držane u nekoliko ustanova prijavile su teška premlaćivanja, uskraćivanje medicinske pomoći, posjeta advokata i porodice, vremena provedenog na dvorištu, struje, vode i osnovnih higijenskih potrepština iz zatvorske trgovine.

Najmanje šest palestinskih zatvorenika umrlo je ili ubijeno u izraelskom pritvoru od 7. oktobra, uključujući neke nedugo nakon hapšenja.

Nemilosrdno izraelsko bombardiranje Pojasa Gaze nakon napada Hamasa trajalo je 48 dana i ubilo više od 15.000 Palestinaca, uključujući više od 6.000 djece.

U petak, 49. dana, započela je četverodnevna “humanitarna pauza” koju su ispregovarali Egipat i Katar. Obje strane rekle su da će osloboditi zarobljenike – Hamas će osloboditi grupe ljudi koje je zarobio 7. oktobra u zamjenu za tri puta više Palestinaca koji su držani – s razlogom i bez razloga – u izraelskim pritvorskim objektima.

Kako su se razmjene nastavile i optimizam rastao, primirje je produženo za dva dana kako bi se razmjene nastavile.

Mohammad je bio jako sretan što ponovno vidi svoju majku Fatimu (Mosab Shawer/Al Jazeera)

Tokom istih dana kada je oslobodio oko 150 palestinskih zatočenika, Izrael je uhapsio 133 osobe, gotovo isto toliko, s okupirane Zapadne obale i istočnog Jerusalema, prema organizacijama palestinskih zatvorenika. Od 7. oktobra Izrael je izveo 3.290 hapšenja u istim područjima, koja je okupirao od 1967. godine.

Mohammad nije prva puštena osoba koja kaže da su izraelski zatvori ekstremno pretrpani.

“Bilo je 10 zatvorenika strpanih u ćelije koje su imale samo šest kreveta. Imali smo dvije raširene deke ili tako nešto na podu za spavanje”, rekao je.

Količina hrane koju su dobijali bila je nedovoljna, jer je također bila za šest zatvorenika, a ne za 10. Morali su pažljivo mjeriti hranu koju su dobijali.

Nekoliko zatvorenika također je povrijeđeno jednog dana, rekao je Mohammad, kada su zatvorski čuvari napali dva odjeljenja zatvora Rimon

Osim povreda i prijavljenih smrti, Mohammad je rekao: “Izraelski okupator je uglavnom odlučio da će poniziti zatvorenike, još od izbijanja Potop Al-Aqsa.”

Odsječeni od bilo kakvih vijesti iz vanjskog svijeta, zatočenici su se našli lišeni gotovo svega, uključujući svu imovinu koja se nalazila u njihovim ćelijama poput posuđa i uređaja, a koristili su ih kako bi svoj zatvorske dane učinili malo ugodnijima. Uskraćena im je kupovina higijenskih potrepština, uključujući deterdžent, i zabranjeno im je korištenje mašina za pranje veša.

Zatvorske vlasti također su držale zatvorenike podalje od njihovog jedinog izlaza ‘ispušnog ventila’, odnosno zatvorskog dvorišta, te im onemogućavale buku.

“Činilo se kao da ne žele ni da dišemo.”

Izvor: Al Jazeera