Masovne grobnice i užurbani ukopi usred izraelskog razaranja Gaze

Pišu: Linah Alsaafin i Ashraf Amra

Deir el-Balah, Pojas Gaze – Bio je petak kasno navečer, a 28-godišnja Amani al-Hor se upravo vratila kući kada je projektil pogodio kuću njezinih roditelja u susjedstvu.

Amani je te večeri tu provela nekoliko sati, igrajući karti sa svojom sestričnom kako bi im skrenula misli sa zvuka zračnog bombardiranja. Razgovarala je sa svojom braćom i sestrama, a zatim je odvela svoje četvero djece natrag u njihovu kuću.

Pod krovom njezinih roditelja te je večeri, u izbjegličkom kampu Nuseirat, bilo osam porodica u tri generacije. Amanini roditelji, njihova vjenčana djeca, unuci i drugi rođaci koji su bili raseljeni iz svojih domova okupili su se da budu zajedno.

Nešto poslije 20 sati izraelski avion gađao je kuću. Ubijeno je najmanje 40 članova Amanine porodice, uključujući njezine roditelje, gotovo svu njezinu braću i sestre i svako njihovo dijete.

U napadu je oštećena i Amanina kuća.

“Upravo sam vidjela kako zidovi i strop padaju na nas”, rekla je. “Nisam čula zvuk projektila. Bilo je kao u grobu. Nekako sam u mraku zgrabila svoje četvero djece i uspjeli smo izaći.”

Još uvijek u stanju šoka počela je brojati svoje ubijene članove porodice.

“Moja sestra i njezino četvero djece, moj brat, njegova žena i njihove četiri kćeri, moja druga nevjesta, njen sin i dvije kćeri, ali njen muž, moj drugi brat je preživio”, rekla je. “Bila je velika gužva u zgradi i djeca su pravila mnogo buke. Većina ih je još uvijek pod ruševinama.”

“Voljela bih da mogu vidjeti svog oca”, rekla je Amani. “Vidjela sam mu samo leđa te večeri, pričao je nešto mom bratu i sestri dok sam odlazila. Tijelo moje majke rastrgano je na komade. U bolnici sam joj vidjela samo ruke, a crijeva su joj se izlila iz želuca.”

Amani je bila vrlo bliska sa svojim sestrama, razgovarajući s njima svaki dan.

“Voljela bih da sam ubijena s njima”, rekla je.

Nema mjesta na grobljima

Više od 9.000 Palestinaca, većinom žene i djeca, ubile su izraelske snage otkako su 7. oktobra započele svoju ofanzivu na Pojas Gaze. Više od 32.000 ih je ranjeno.

Stotine Palestinaca je ubijeno svaki dan i noć od početka bombardiranja, preplavljujući bolnice, koje su sada u stanju kolapsa zbog potpune blokade koju je uveo Izrael. Nestalo je električne energije, čiste vode i goriva, a nema medicinskih potrepština niti tretmana za spašavanje života. Najmanje 15 bolnica i medicinskih centara prisiljeno je prestati s radom, što znači da se pacijenti moraju prebaciti u preostale bolnice koje su već pretrpane.

Ogroman broj žrtava u posljednja 24 dana rezultirao je ubrzanim pogrebnim obredima i ukopima, uz dodatnu tjeskobu polaganja članova porodica na vječni počinak u masovne grobnice.

“Prije rata, sahrane su imale rituale koji su se održavali”, rekao je 57-godišnji Mukhtar al-Hor i Amanin rođak. “Deseci ili stotine ljudi molilo bi se nad pokojnicima prije no što bi ih odnijeli na groblje da ih pokopaju. Sada postoji jedva šačica ljudi koji mogu moliti nad svojim voljenima.”

Mukhtar je rekao da je ispod ruševina u izbjegličkom kampu Nuseirat do sada izvučeno najmanje 18 tijela, ali neka od njih su dijelovi tijela koja se ne mogu identificirati.

“Ne mogu opisati kako je to pokopati svoju porodicu u masovnu grobnicu”, rekao je. “Oni su lišeni pogrebnih obreda na koje smo navikli u normalnim vremenima.”

Diab al-Jaru, gradonačelnik Deir el-Balaha, rekao je da je grad vidio najmanje 20 velikih napada koje je Izrael izveo u posljednje četiri sedmice protiv njegovih stanovnika i raseljenih ljudi koji su tamo potražili utočište.

“Do sada je samo u Deir el-Balahu ubijeno više od 400 ljudi”, rekao je za Al Jazeeru. “Veliki broj ubijenih znači da nam je ponestalo mjesta na groblju koje je već bilo puno, jer smo prije rata u jednu grobnicu ukapali po dvoje do troje ljudi iz iste porodice.”

Gradonačelnik je rekao da nema druge mogućnosti nego pokapati ljude u masovne grobnice, obično odvojene po spolu.

“Samo u petak navečer ubijeno je 150 ljudi. Nismo imali izbora nego da ih sve zajedno pokopamo”, rekao je al-Jaru.

Prekriveni, izmoljeni i pokopani

Palestinci ubijeni u izraelskim napadima često se nazivaju “mučenicima” (šehidima), a njihove pogrebne povorke obično imaju duboko značenje za ljude u njihovim zajednicama.

Ali trenutni, izniman napad na Gazu nije skratio samo te procesije, već i rituale pokopa koji su obično slijedili.

U normalnim okolnostima, nakon pranja, tijelo voljene osobe odnosi se u porodičnu kuću gdje se žene mogu posljednji put oprostiti. Zatim se tijelo odnese u džamiju da se nad njim mole muškarci, prije nego što se transportira u vozilu ili ga ljudi u velikoj grupi nose na groblje.

Abu Ammar je nadzornik za pranje tijela prema islamskim ritualima u bolnici mučenika Al-Aqsa u Deir el-Balahu. Rekao je da prima stotine tijela na dnevnoj bazi otkako je napad počeo prije gotovo četiri sedmice.

Sada se dženaza obavlja u bolničkom krugu odmah nakon pranja tijela, prisustvuje samo manji broj ljudi ili bilo ko dostupan, prije nego što se odnese da bude ukopan u masovnu grobnicu bez nišana umjesto u jedan mezar s mramornim nadgrobnim spomenikom..

“Prije rata, tijela odraslih bila su umotana u tri različita pokrova”, rekao je.

“Oprali bismo ih vodom i sapunom dva puta, a treći put koristili kamfor. Ali u ovim trenutnim okolnostima, nemamo vremena ni sredstava za to. Umjesto toga, zbog nestašica s kojima smo suočeni, odmah ih pokrivamo u jednom komadu i pokušavamo obrisati krv s njihovih lica.”

Otrgnuti dijelovi tijela, dodao je, prvo se zamotaju u plastičnu navlaku, a zatim prekrivaju pokrovom, kako se ne bi umrljalo.

Zbog velikog broja, uprava bolnice bila je prisiljena neka tijela položiti vani u dvorištu.

Ammar, povučenog i mirnog  ponašanja, rekao je da je vidio šokantan broj unakaženih tijela.

“Primio sam tijela spaljena do neprepoznatljivosti, tijela otrgnutih udova, ispražnjenih i razbijenih lubanja, tijela koja zaudaraju na hemikalije”, rekao je 45-godišnjak.

“Protiv nas se koristi najnasilnije oružje koje su napravile SAD”, dodao je. “Ova agresija je prešla sve crvene linije i prekršila sve međunarodne zakone o ljudskim pravima. Svijet mora zaustaviti ovaj barbarski rat protiv nas.”