Hoće li Egipat prihvatiti Palestince ako ih Izrael istjera iz Gaze?

Piše: Redakcija Al Jazeere

Čini se da je malo vjerovatno da će egipatski predsjednik Abdel Fattah el-Sisi prihvatiti 2,2 miliona Palestinaca koji bi mogli biti raseljeni iz Pojasa Gaze tokom rata između Izraela i Hamasa, rekli su stručnjaci za Al Jazeeru.

“Moja je procjena da se to 95 posto neće desiti”, rekla je Nancy Okail, predsjednica i izvršna direktorica Centra za međunarodnu politiku, napredne neprofitne organizacije iz Washingtona.

“Politička cijena nadmašuje sve koristi”, dodala je, ukazujući na mogućnost nemira u Egiptu zbog mogućeg priliva palestinskih izbjeglica.

No, mogućnost masovnog raseljavanja iz Gaze – uske i gusto naseljene teritorije iza sjeveroistočne granice Egipta – pojačala je zabrinutost u El-Sisijevoj vladi.

Dana 24. oktobra, magazin +972 i njegova sestrinska publikacija Local Call izvijestili su o dokumentu koji je navodno procurio iz izraelskog ministarstva obavještajne službe, u kojem se navodi prijedlog za “evakuaciju” svih Palestinaca iz Gaze u Egipat.

Također kruže glasine da izraelski čelnici pokušavaju navesti Kairo da prihvati raseljene Palestince, nudeći otpis dijela svog velikog vanjskog duga, koji se kreće oko 160 milijardi dolara.

Osim toga, izraelski premijer Benjamin Netanyahu navodno je lobirao kod evropskih čelnika da mu pomognu uvjeriti El-Sisija da primi izbjeglice iz Gaze — ideja koju je do sada odbijao.

“Potpuno je razumljivo zašto se Egipćani i Palestinci plaše da postoje izraelski čelnici koji nastoje prisilno i trajno raseliti Palestince iz Gaze”, rekao je Timothy Kaldas, stručnjak za egipatsku političku ekonomiju za Instituta Tahrir za bliskoistočnu politiku.

Dodao je da bi Palestincima i dalje trebalo dati pravo da traže azil u susjednim zemljama, što je zaštita koju im Egipat i Izrael uskraćuju.

“Palestinci bi i dalje trebali imati izbor – naglašavam izbor – preseliti se na Sinaj i potražiti sigurno utočište. Oni ne bi trebali biti prisiljeni biti pod neselektivnim bombardovanjem u Gazi”, rekao je Kaldas za Al Jazeeru.

Visoka ‘politička cijena’

Većina Palestinaca protjerana je iz svoje domovine 1948. godine tokom stvaranja države Izrael – što je događaj koji oni nazivaju Nakba, ili “katastrofa”.

Većina ljudi u Gazi danas su djeca ili unuci onih koji su raseljeni tokom Nakbe. Sada riskiraju ponovno trajno raseljavanje, što je prema međunarodnom pravu ratni zločin.

Pitanje palestinskih prava uvijek je bilo popularno pitanje u Egiptu, prema Okailu. Ako El-Sisi pristane na pritisak da prihvati stanovništvo Gaze, mogao bi izazvati opšte zgražavanje i proteste.

“Politička cijena [pomoći raseljavanju Palestinaca] mogla bi biti El-Sisijeva pozicija”, rekao je Okail za Al Jazeeru.

Takav potez, rekao je Okail, vjerovatno bi se protumačio kao pomoć Izraelu da proširi i učvrsti svoju okupaciju palestinskih teritorija. Svaki nemir koji bi iz toga proizašao mogao bi potaknuti vojsku da svrgne El-Sisija kako bi se uspostavio red, dodala je.

“Svako izražavanje neslaganja u javnoj sferi u Egiptu bit će vrlo osjetljivo za vojsku”, rekao je Okail.

Poznato je da su njegovi članovi “u potpunosti protiv ideje da se dopusti da se Palestinci uklone s njihove zemlje i u [Egipat]”.

Sigurnosna dilema

El-Sisi je također izrazio zabrinutost da bi prihvatanje izbjeglica iz Gaze moglo „pozvati“ palestinske borce da puste korijene u Egiptu.

Tokom sastanka sa njemačkim kancelarom Olafom Scholzom 18. oktobra, El-Sisi je iznio tezu da bi Palestinci protjerani u egipatsku regiju Sinaja mogli uspostaviti “novu bazu” za izvođenje “terorističkih operacija”.

“Izrael bi imao pravo braniti sebe i svoju nacionalnu sigurnost i stoga direktno napasti egipatsku teritoriju”, rekao je El-Sisi.

Ovaj scenario prijeti da poništi mirovni sporazum između Egipta i Izraela, postignut uz posredovanje SAD-a na samitu u Camp Davidu 1978.

Kaldas vjeruje da su El-Sisijevi sigurnosni strahovi opravdani. Dodao je da je Egipat vjerovatno više zabrinut zbog dolaska manjih naoružanih grupa od Hamasa, palestinske organizacije čiji je iznenadni napad na Izrael izazvao trenutni rat.

“To ne znači da nisu zabrinuti za Hamas, ali imaju jasniji i direktniji odnos sa tom grupom”, rekao je Kaldas za Al Jazeeru.

Od 2016. odnosi između Egipta i Hamasa su poboljšani. Dvije su strane prvo sarađivale kako bi razbile ćelije grupe ISIL. Zatim je Egipat nastavio posredovati u prekidima vatre između Hamasa i Izraela, što je bila uloga koja je vratila dio El-Sisijevog regionalnog uticaja.

Ali El-Sisijeva vlada i dalje je oprezna prema Hamasu zbog njegovog teškog vojnog arsenala i povezanosti s Muslimanskom braćom, grupom koju je potiskivao kako bi učvrstio vlast u Egiptu.

Štaviše, El-Sisi možda vjeruje da bi dolazak naoružanih palestinskih grupa mogao inspirirati mlade, obespravljene ekonomskom krizom u Egiptu, da se pridruže njihovim redovima, navodi Okail.

“Mnogi od ovih ljudi iskreno nemaju šta izgubiti i mogli bi doći u iskušenje da se pridruže”, rekla je za Al Jazeeru.

Prilika usred pritiska

Iako se El-Sisi do sada opirao pozivima da prihvati raseljeno stanovništvo iz Gaze, neki stručnjaci smatraju da egipatski predsjednik svakako koristi situaciju u svoju korist.

Hossam Bahgat, osnivač Egipatske inicijative za lična prava (EIPR), rekao je za Al Jazeeru da El-Sisijeva vlada koristi zapadnu podršku Izraelu kako bi mogla tvrditi da bi bilo licemjerno kritizirati kršenja ljudskih prava u Egiptu.

“Prorežimske osobe na društvenim mrežama naglašavaju kako je sav zapadni narativ o ljudskim pravima u posljednjih 10 godina, sav nadzor američkog kongresa i uslovljavanje vojne pomoći, bio samo dio zapadne zavjere da se oslabi država”, rekao je Bahgat za Al Jazeeru.

Zemlje poput SAD-a dokumentirale su “vjerodostojne izvještaje” o kršenju ljudskih prava u Egiptu, uključujući mučenje, vansudska ubistva i prisilne nestanke.

El-Sisijeva vlada je, međutim, odbacila te optužbe.

Ali Bahgat je rekao da će pritisak koji neke zemlje vrše na Egipat da potencijalno dopusti prisilno raseljavanje Palestinaca – što je težak zločin – dati El-Sisiju veće pokriće za kršenja ljudskih prava u zemlji.

“Režim čak neće niti morati voditi računa o svom imidžu”, rekao je Bahgat.