‘Mnogo nezadovoljstva’: Netanyahu sam dok se Izrael okreće protiv ratnog premijera

Dok porodice izraelskih zarobljenika držanih u Gazi marširaju od Tel Aviva do rezidencije Benjamina Netanyahua u Jerusalemu, izraelski premijer s najdužim stažom nikada nije bio manje popularan.

Anketa od 14. novebra pokazuje da je Netanyahuova popularnost među izraelskim Jevrejima na blizu četiri posto, a i protivnici i tradicionalni saveznici traže da podnese ostavku kada se završi trenutni rat.

„Veoma je ranjiv, više nego što je ikada bio tokom svoje političke karijere, s obzirom da je bio na čelu najvećeg obavještajno-sigurnosnog neuspjeha u historiji Izraela“, kazao je Khaled Elgindy, stručnjak za palestinsko-izraelska pitanja na Bliskoistočnom institutu u Washingtonu. „Premijeri su padali zbog manjih propusta.“

Otkako je pobijedio na izborima u novembru prošle godine i postavio najdesniju vladu u historiji svoje zemlje, Netanyahu se bori protiv kritika. Protesti su obilježili najnoviji Netanyahuov mandat, zbog pokušaja reforme pravosuđa. Ali, 7. oktobar je urušio ono malo podrške koju je Netanyahu nekada imao, kažu stručnjaci.

„Pretpostavljam da postoji mnogo nezadovoljstva njegovim vodstvom vlade, čak i unutar njegove stranke“, Al Jazeeri je kazao Zachary Lockman, stručnjak za Palestinu i Izrael na Univerzitetu u New Yorku.

Greške u vezi s taocima

U Izraelu, 94 posto populacije smatra da je Netanyahuova vlada barem dijelom odgovorna za događaje od 7. oktobra, kada su borci Hamasa probili granične ograde i napali jug Izraela, ubivši 1.200 ljudi.

Većina Izraelaca je u danima nakon ovog napada smatrala da Netanyahu treba dati ostavku kada se završi rat i ta je frustracija u međuvremenu samo narasla. Većina kritika usmjerena na Netanyahua tiče se njegovog navodnog manjka interesa da oslobodi više od 200 zarobljenika koje u Gazi drže Hamas i druge oružane grupe.

U petak je Izrael pronašao tijela najmanje dvoje zarobljenika. Četiri zarobljenika su oslobođena posredstvom Katara i drugih država.

Ali, Netanyahu za sad odbija veći sporazum koji bi uključivao prekid vatre u zamjenu za oslobođanje još zarobljenika. Izjavio je da bi uzeo u razmatranje da zaustavi napad na Gazu samo kada bi svi taoci bili oslobođeni.

Izvještaji sugerišu da su palestinske grupe nudile da oslobode najmanje 50 talaca u zamjenu za trodnevni prekid vatre, ali Netanyahu je navodno odbio.

Američki predsjendik Joe Biden za sada podržava Netanyahua u protivljenju prekidu vatre, uprkos sve većim međunarodnim protestima i neodobravanju takvog stava u Demokratskoj stranci u Sjedinjenim Američkim Državama.

„Imali su punu podršku SAD-a, ali Bidenovoj administraciji bi u nekom trenutku moglo ponestati strpljenja“, kazao je Lockman. „Zahtjevi za prekidom vatre pojačvaju se u SAD-u, ali [i] u Evropi i na drugim mjestima.“

Unutarstranačka previranja

Netanyahu možda može zadržati Bidenovu podršku, ali unutar njegove baze su previranja.

Nakon što se ovaj sukob završi, „postojat će velika grupa ljudi u Likudu koji će promijeniti postojeću situaciju“, za Times of Israel kazao je Yehiel Zohar, s Likudom povezani gradonačelnik Netivota, grada udaljenog 8,5 km od Gaze.

Frustracija zbog Netanyahua seže do te mjere da neki čak zbog njega napuštaju stranku Likud. Tamir Idan, predsjednik Regionalnog vijeća Sdot Negev, pocijepao je svoju stranačku karticu Likuda uživo na televiziji. Rekao je da je frustriran manjkom podrške od Netanyahuove vlade.

„“[Ministar nacionalne sigurnosti Itamar] Ben-Gvir neće da komunicira s nama. [Ministar finansija Bezalel] Smotrich šalje pomoćnike“, kazao je Idan za Times of Israel. „Drugi ni ne dolaze. Ova vlada ne funkcioniše.“

Kada su mediji u pitanju, Hayom, desničarski list koji često podržava Netanyahua, pozvao ga je da „preuzme odgovornost i prihvati da je odgovornost na njemu“.

Jedina nit koja Netanyahuovu vladu drži na okupu, čini se, dolazi od krajnje desnice, koja je, do sada nastavila podržavati Netanyahua, dok iskorištava prednost fokusa na Gazi kako bi nastavila svoje napade na Zapadnoj obali.

„Status quo je veoma dobar za Ben Gvira i Smotricha“, kazao je Elgindy. „Netanyahu se bori za opstanak, a svi su fokusirani na Gazu, pa oni mogu raditi šta žele na Zapadnoj obali. Doseljenici divljaju, vojska divlja i malo ko zaista na to obraća pažnju, pa oni mogu provoditi svoj radikalni plan.“

Ali, čak i tamo se pojavljuju pukotine. Nakon što je Netanyahuva ratna vlada u petak pristala dozvoliti ulazak dvije cisterne goriva u Gazu dnevno – što su aktivisti, neprofitne organzacije i drugi opisali kao nešto više od simboličnog gesta za populaciju od 2,3 miliona ljudi – Smotrich i Ben-Gvir su kritikovali ovaj potez.

Protivnici spremni iskoristiti šansu

Netanyahu je isto tako stekao mnogo neprijatelja tokom godina. Ove ličnosti staju u red da zadaju udarce Netanyahuu, a nekolicina se prijavila da preuzme njegovu ulogu u međuvremenu. Sada, kada je Netanyahuova popularnost opala, jedan rival, bivši ministar odbrane, Benny Gantz, doživio je rast popularnosti.

Gantz je i član Netanyahuove ratne vlade i kritikovao je premijera nakon 7. oktobra, kada je ovaj okrivio izraelske obavještajne službe i vojsku za Hamasov napad.

„On već dugo sanja o [tome da postane premijer] i predstavlja se kao prirodni vođa u centru izraelskog političkog spektra koji bi mogao ujediniti ljevicu, desnicu i centar“, kazao je Lockman. Gantz je također „slobodan od nekih od brojnih tereta koje Netanyahu nosi“, kao što su optužbe za korupciju s kojima se premijer suočava.

U anketi od 14. novembra, pitali su učesnike: „Ko je prikladniji da bude premijer, Netanyahu ili Gantz?“ Trenutni premijer Izraela izgubio je od Gantza za 22 posto. Ali, ostaje da se vidi može li Gantz zamijeniti Netanyahua – tamo gdje je on pristao pridružiti se Netanyahuovom timu nakon oktobra, mnogi drugi među kritičarima premijera su odbili.

Jedan od tih protivnika bio je Yair Lapid, vođa opozicije lijevog centra. On je u srijedu izjavio da bi „drugi premijer iz Likuda“ trebao zamijeniti Netanyahua. Lapid se slaže s Netanyahuom da Hamas treba biti uništen, iako su i izraelske i palestinske ličnosti isticale uzaludnost takve ideje.

„Zanimljivo je da ljudi počinju tražiti da odmah odstupi, a ne poslije rata kao što su prvobitno tražili“, kazao je Elgindy. „Možda je to zato što su shvatili da rat neće uskoro završiti. Izrael ima veoma otvorene, nejasne ciljeve koji su vjerovatno neostvarivi, barem na način na koji su ih artikulisali.“

Rat izraelsku ekonomiju košta blizu 260 miliona dolara dnevno, prema Bloombergu, i 300 istaknutih izraelskih i stranih ekonomista pozvalo je Netanyahuovu vladu da „se odmah urazumi“. Raste njegova nepopularnost, a međunarodna podrška koju je uživao nedugo nakon 7. oktobra nastavlja opadati kako raste broj mrtvih u Gazi.

„Rat neće završiti velikom pobjedom kako su Izraelce naveli da vjeruju“, kazao je Lockman. „A kada se slegne prašina i ljudi shvate da su iznevjereni, neko će morati platiti cijenu za ovo politički.“

Ali izraelski premijer sa najdužim stažom i ranije se uspijevao vratiti na političku scenu, uključujući i prošlu godinu kada su mu iznad glave već visile optužbe za korupciju.

„Mislim da je ovo za njega vjerovatno u političkom smislu fatalno. Ne vidim način da on ovo politički preživi“, kazao je Elgindy. „Ljudi su ljuti zbog 7. oktobra i talaca, a i prije tog je bio nepopularan.“

Elgindy je zastao na nekoliko sekundi, pa dodao: „Ali, ako iko može izmisliti put, to je on.“