U medijima i na društvenim mrežama: Zašto raste podrška Palestincima u ruskoj javnosti?

Moskva – Dešavanja u Gazi i rat koji je Izrael pokrenuo protiv Pojasa Gaze zasjenili su pitanje ukrajinskog rata po značaju i obimu izvještavanja u ruskim medijima prvi put u skoro dvije godine, odnosno od pokretanja “specijalne vojne operacije”, kako je Rusija naziva.

Primjetno je da ruski mediji pojačano prate dešavanja u Gazi iz sata u sat, ali je još izraženija sve veća pažnja koju obični građani pridaju ovim događajima, posebno putem društvenih mreža. Može se reći da je to fenomen bez presedana kada je riječ o zanimanju za događaje koji se dešavaju izvan Rusija i općenito izvan nekadašnjeg Sovjetskog saveza.

Kraj narativa o samodbrani

Uporedo s tim, narativ koji su neki ruski mediji promovirali na početku događaja, pokušavajući sugerirati da je Islamski pokret otpora Hamas bio taj koji je započeo rat protiv Izraela, te kako je ono što Izrael radi samoodbrana, brzo je počeo slabiti. Pažnja je nakon toga usmjerena na “pristrasnost” zapadnih medija prema Izraelu i njihovo izvještavanje o zločinima koje Izrael čini nad stanovnicima i infrastrukturom Pojasa Gaze.

Također, važno je istaći da su se mediji u Rusiji fokusirali na ove podatke iz nekoliko razloga, između ostalog kako bi pojasnili polazišta i razloge za ruski stav, posebno u kuloarima Ujedinjenih naroda i drugih međunarodnih institucija. Zatim, kako bi se otkrila pristrasnost medija na Zapadu prema Izraelu, i u okviru toga pružili ”novi dokazi” da su ovi mediji uvijek bili pristrasni u izvještavanju o ratu u korist Kijeva.

Međutim, čini se da vlada još veće zanimanje i interakcija izvan okvira službenih medija, imajući u vidu ograničenja i političke razloge, posebno na društvenim mrežama, koje su se pretvorile u pravo digitalno bojno polje između pristalica Palestinaca i pristalica Izraela.

Brojni primjeri materijala koji su objavljeni, obim komentara na društvenim mrežama i ono na šta upućuju pokazuje da se podrška Palestincima jasno povećava i da je postala dominantnija.

To se ne odnosi samo na stavove stanovnika u ruskim republikama sa većinskim muslimanskim stanovništvom, gdje su izrazi solidarnosti s Palestincima prevazišli okvire moralne i verbalne podrške i komentara na tom fonu. Prešlo se na novu fazu djelovanja na terenu, što je primjetno čak i u stavovima velikog dijela nemuslimanskih građana Rusije.

Razlozi koji su doveli do promjene

Politički analitičar Sergej Bersanov objašnjava da je do promjene u ruskom javnom mnijenju došlo iz više razloga, među kojima je najznačajnija uloga koju su odigrali ”užasni” snimci koji pokazuju brutalnost izraelske vojske u napadima na civile i gađanju infrastrukture, posebno bolnica i bogomolja. Kaže da ”zdrav razum to ne može prihvatiti pod bilo kakvim okolnostima”.

Bersanov je istakao da starije generacije imaju “šire” poznavanje historije i veću sposobnost razumijevanja političkih događaja, s obzirom na to da su proživjele doba sovjetske medijske propagande, koja je decenijama bila neprijateljski nastrojena prema cionizmu i podržavala je palestinsko pitanje.

Među razlozima koje je spomenuo ovaj politički analitičar je i stav Izraela o ratu u Ukrajini i nezapamćeno pogoršanje odnosa između Moskve i Tel Aviva kao rezultat toga, što više ne predstavlja nikakvu tajnu ni “tabu temu”.

Ovakva situacija se dešava uprkos tome što većina zaposlenih u ruskim medijima pripada  generaciji ”devedesetih” koja je intelektualno bliska zapadnim stavovima, smatra ruski analitičar. Osvrnuo se i na one koji imaju ”stereotipne nacionalističke stavove” koji su dugi niz godina predstavljali barijeru pred ruskim primateljima informacija da saznaju istinu o situaciji na okupiranim palestinskim teritorijama. “Smišljeno i zlonamjerno su poistovjećivali, što je trajalo dugi niz godina, narodnooslobodilački pokret i terorističke organizacije.”

Pravo na samoopredjeljenje

Govoreći o tome na koji način ruska javnost doživljava i reagira na situaciju u Gazi, potrebno je naglasiti da su pojedinci i grupe u Rusiji prevodili dokumentarne filmove i intervjue s arapskim i stranim zvaničnicima i stručnjacima sa stranih jezika na ruski jezik. Filmovi su se bavili ovom tematikom i pojašnjavali historijski put nastanka izraelske okupacije.

Analizirajući komentare na ove filmove, veliki broj učesnika je priznao da su, po prvi put, imali priliku da se upoznaju sa stajalištima i činjenicama drugačijim od onih s kojima su nekada odrastali, jer je većina njih bila gotovo identična izraelskom narativu.

Istraživač socijalne psihologije Vladimir Koshul ističe kako postoji više razloga koji su utjecali na mišljenje prosječnog primaoca informacija i na formiranje njegovih stavova, između ostalog i ono što se odnosi na princip prava na samoopredjeljenje. Većina Rusa, prema njegovoj procjeni, vjeruje da narod Pojasa Gaze prolazi kroz sličnu situaciju koju stanovnici Donbasa trpe dugi niz godina. Samim tim, otpor koji stanovnici Gaze pružaju okupaciji smatra se legitimnim sa njihove tačke gledišta.

“Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj”

Vladimir Koshul je skrenuo pažnju i na ”profesionalni i moralni pad zapadnih medija” te kako je to ostavilo traga na ruskog recipijenta. Podsjeća da su zapadni mediji objavljivali lažne i obmanjujuće vijesti i video snimke, poput tvrdnje da su pripadnici palestinskog otpora odsijecali glave izraelskoj djeci. Kasnije je otkriveno da se taj incident odnosi na namjerno obmanjivanje i sistematsku politiku ovih medija, što ne samo da je dovelo u zabludu predsjednika najmoćnije države svijeta (Joe Bidena) već i do toga da zapadni izvori vijesti izgube svoje kredibilitet.

Pored toga, Koshul smatra da su paralele koje su povlačili ukrajinski i zapadni mediji između rata u Gazi i rata u Ukrajini imale kontraefekat za “neopredijeljenog ili nezainteresiranog” ruskog recipijenta, koji u svojim stavovima, u odnosu na događaje u Gazi, sve više slijedi princip ”neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj”.