‘Živi smo’, a potom mukla tišina: Porodica iz Gaze zarobljena u izraelskom ratu

Prošlo je šest dana otkako se Dina Alalami javila svojoj porodici, nakon što ju je rodica SMS porukom obavijestila da su živi.

Tridesettrogodišnja majka dvoja djece, koja posljednjih pet godina živi u Dohi, glavnom gradu Katara, nije znala jesu li njena sestra, dvojica zetova, dva nećaka i još troje rođaka živi ili su žrtve izraelskog bombardovanja Gaze u kojem je ubijeno više od 11.500 ljudi.

“U petak, 10. novembra, odlučili su napustiti svoj dom i krenuti prema jugu, jer su se izraelski tenkovi približavali i opkolili to područje”, rekla je Dina Al Jazeeri.

“Donijeli su tu odluku, rekavši da neće preživjeti noć ako tu ostanu. Nazvali smo Crveni križ i zamolili ih da im pomognu osigurati siguran prolaz”, dodala je.

Ali Crveni križ i Crveni polumjesec rekli su da ne mogu pomoći.

Porodica je napustila svoj dom tokom četverosatne pauze – dan nakon što je Izrael najavio humanitarne pauze kako bi Palestincima omogućio da se prebace sa sjevera na jug.

Porodica je oko podneva izašla iz kuće mašući bijelim zastavama. Dinine dvije sestre, koje su udate za dvojicu braće, napustile su svoje domove prvog dana rata i prešle u kuću porodice svojih supružnika, također u gradu Gazi.

Dina je razgovarala telefonom sa svojom najmlađom sestrom Rullom, dok je grupa napredovala, a potom su uslijedili iznenadni vrisci. Njihova sestra Lina sklupčala se na pod, a krv je natopila njenu košulju nakon što je izraelski tenk pucao na njih.

Rulla je odvukla Linu do ulaza u zgradu Bakri u ulici Shuhada i pokušala joj pružiti prvu pomoć. Na grudima svoje sestre vidjela je prostrijelnu ranu.

No, kako je nastavljena izraelska tenkovska vatra, Rulla nije imala drugog izbora nego ostaviti je i pobjeći unutra. Rullin suprug Bashar Khayal pogođen je u ruku, a ranjena je i njegova sestra Dalia.

Iza njih su ostale Basharova i Dalijina baka Feryal, ubijene, ležeći nepomično na ulici.

Rulla je rekla Dini gdje se tačno nalaze i molila je da stupi u kontakt sa Međunarodnim odborom Crvenog križa (ICRC) kako bi ih spasili. Zgrada se nalazi iza apoteke Al-Zaytoun, uz raskrsnicu Abbas, rekla je Rulla.

Dina je zvala ICRC, ali rekli su joj da ne mogu ići u to područje.

‘Najgori osjećaj na svijetu’

Narednog dana, u subotu, Dina je dobila vijest od koje sve vrijeme strahovala. Lina je preminula, a njeno tijelo se i dalje nalazilo na ulazu u zgradu.

Dalia je također preminula.

Linini dječaci, četverogodišnji Mohammad i devetomjesečni Majed, bili su zarobljeni u zgradi sa svojim ocem Tareqom Khayalom, bakom Dalijom, tetkom Suhom, Rullom i Basharom. Nisu imali hrane, vode ni struje.

Prije nego im se baterija potpuno ispraznila, Suha je uspjela poslati Dini poruku: “Živi smo”.

Dina je preko vikenda otišla u Kairo, Egipat, gdje živi njen otac, a pridružio im se i njen brat koji inače živi u Dubaiju.

“Sama pomisao na to da to dvoje djece nema vodu za piće ili hranu, pomisao da bi mogli umrijeti od dehidracije ili gladi…”, govori dok joj ponestaje glasa i daha.

“Ova bespomoćnost je najgori osjećaj na svijetu”, rekla je. “Moja sestra je ubijena, a njeno tijelo i dalje leži na ulici. Nema poštovanja prema mrtvima, to mi slama srce.”

Više od 11.000 Palestinaca ubijeno je u izraelskim napadima na Pojas Gaze od 7. oktobra, većinom žena i djece. Zbog potpune opsade koju je uveo Izrael zdravstveni sistem je u kolapsu, a izraelske snage su u srijedu izvršile raciju u najvećoj bolnici u Pojasu Gaze, Al-Shifi, ispunivši svoje ranije prijetnje, uprkos pacijentima i hiljadama raseljenika koji su tu pronašli sklonište.

Dina je posljednji put boravila u Gazi ljetos, tokom Rullinog i Basharovog vjenčanja. Njih dvoje bili su zaručeni sedam godina, a vjenčali su se u augustu nakon što je Rulla završila studij medicine u Egiptu.

“Moje sestre su šest i sedam godina mlađe od mene i bile smo najbolje prijateljice”, kaže Dina.

“Voljela bih da sam sada s njima. Voljela bih da smo zajedno umrle ili da zajedno živimo.”