Stanovnici Gaze na udaru kiše i raketa: Skidaju odjeću da ugriju djecu

Piše: Yasser al-Banna

Nakon što se uspjela spasiti iz “kandži smrti“ u gradu Gazi, Aya Haboub suočava se s novim izazovom, a to je da zaštiti svoju bebu od sedam dana, kojoj je nadjenula ime Tia, od hladnoće i padavina.

Mlada majka boravi u šatoru postavljenom u dvorištu bolnice Shuhada Al-Aqsa, u gradu Deir al-Balah, u centralnom dijelu Pojasa Gaze, koji je utočište za 19 osoba.

Kaže da je njena beba ”nahlađena i da joj curi nos”, rekavši da je krajnje zabrinuta za sudbinu koja ih čeka tokom nadolazeće zime.

Haboub je izjavila za Al Jazeeru da su ona i njena beba čudom izbjegle smrt u četvrti Al-Nasr u gradu Gazi, gdje su bili pod opsadom izraelskih tenkova četiri dana, bez vode, hrane i bilo kakvih potrepština neophodnih za život nje i njenog djeteta.

U utorak ujutro obilne padavine sručile su se na Pojas Gaze, praćene jakim vjetrovima, što je pogoršalo patnje stotina hiljada raseljenih Palestinaca koji su napustili svoja područja zbog brutalnih masakra koje je izvršila izraelska okupatorska vojska.

Nema pomoći

Strah za bebu zbog zahladnjenja i kiše naveo je porodicu Haboub da se sakrije u jedan automobil u okolici.

Majka bebe kaže: “Bježali smo pješice. Put je bio zastrašujući i jako težak. Kada smo stigli, iznenadili su nas kiša i velika hladnoća u šatoru, a moja djevojčica se prehladila.“

Majka je dodala da se kiša odrazila na zdravlje djevojčice, rekavši da su se pojavili i neki prištići po licu novorođenčeta, koji su, prema njenom objašnjenju, nastali zbog plina koji je izraelska vojska raspršila po Gazi.

Haboob je rekla da u šatoru nije bilo dovoljno ležaja i deka za 19 ljudi koji tu borave.

Majka novorođenčeta kaže da, uprkos patnjama s kojima se suočavaju ona i njena beba, nije primila nikakvu pomoć, što bi joj pomoglo da se lakše nosi s teškim uvjetima.

Pokazujući na svoju kćer, dodala je: “Ova beba treba odjeću, deke, pelene i lijekove, ali nam niko ne pomaže. Umorni smo od šatora. Želimo da se rat završi i da se vratimo svojim kućama.“

Hladnoća, vjetar i kiša

Na krajnjem zapadnom dijelu bolničkog dvorišta, porodica Bashira Abu Armane postavila je jednostavan šator, koji su kiša i vjetar uništili, potopivši i ono malo posteljine koju su imali.

Dok je Abu Armana, zajedno s nekim članovima porodice, pokušavao popraviti šator koji je pao zbog vjetra i kiše, rekao je za Al Jazeeru: “U ovom šatoru žive 34 osobe. Pokušavamo ga popraviti jer su se u njega sklonile žene i djeca, dok mi muškarci spavamo na otvorenom.”

Abu Armana priča kako je pobjegao iz naselja Sheikh Radwan, na sjeveru grada Gaze, zbog izraelskih napada koji su uništili njegovu kuću.

Stanovnici Gaze koji borave u šatorima suočavaju se s problemom nedostatka ležaja i deka.

Abu Armana kaže da odrasli skidaju odjeću sa sebe i njome griju djecu.

Ističe da nikakvu pomoć nisu dobili ni od jedne institucije, kao ni od Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA).

Dodao je da su mu neki “dobri ljudi“ pomogli da postavi šator i dali nešto hrane.

“U teškoj smo situaciji. Nema ni hrane, ni vode. Jučer su nam djeca doručkovala tek poslije podne“, dodao je raseljeni stanovnik Gaze.

Nestašica lijekova

U blizini šatora Abu Armane, 11-godišnja djevojčica Samah Jallo nijemo je promatrala dešavanja, a zatim se uključila u razgovor, rekavši: “Kiša je ušla u šator… Voda se slila sa najlona [krova šatora] i potopila madrac.“

“Skroz smo pokisli. Noću nam je veoma hladno, a nema dovoljno ležaja i deka. Bojim se dolaska zime… Spavamo i odjednom osjetimo da po nama pada kiša“, dodala je.

Kiša je pogoršala patnje i Shakera Dahera, koji je spremao hljeb za porodicu na drvima ispred šatora.

“Pobjegli smo od bombardiranja u Tel al-Zaataru [područje na sjeveru], a sada se ovdje patimo zbog kiše, oluje i nedostatka hrane i vode.“

Shaker Daher kaže: “Suočavamo se s brojnim problemima. Tragamo za hranom, brašnom i drvima da možemo kuhati, a da ne spominjemo problem s vodom za piće. Sada je tu i problem kiše i vjetra koji odnosi najlone i platno.“

Kaže da se tlo ispod šatora pretvorilo u “blato“, a ležajevi su natopljeni vodom.

Požalio se i na to da ne dobijaju nikakvu pomoć ni od koga, dodavši: “Spavamo na prostirkama, jer nema madraca. Dobili smo četiri deke od nekih dobrih ljudi [pojedinaca, ne institucija]… Nama odraslima je jako hladno, a šta je tek s djecom?“, dodao je.

Bombardiranje i grmljavina

Daher kaže da su mu sva djeca bila bolesna, imali su nahlade, proljev i stomačne probleme, a sve je to povezano s hladnoćom.

Napominje da nemaju nikakvih lijekova da se liječe.

Državne apoteke i bolnice pate od nestašice lijekova i medicinskih sredstava zbog potpune izraelske blokade.

Daherova kći Dima uključila se u razgovor, objašnjavajući šta im se dogodilo.

“Moj otac je spavao kada nas je iznenadila kiša. Ustao je kako bi popravio šator. Otišao je na pijacu i kupio eksere i najlon.“

Njena sestra Lina je dodala: “Vjetar je jak. Bilo nam je veoma hladno i nismo mogli pronaći mjesto gdje bismo se ugrijali… I noću nam je veoma hladno, jer nema dovoljno deka. Noću ne možemo spavati zbog zvukova bombardiranja, grmljavine i aviona.“