Hezbollahova strateška računica: Izrael, Gaza i domaća jednačina

Hezbollah je itekako svjestan libanskog javnog mnijenja o širenju rata s Izraelom zbog nemilosrdnog bombardiranja Pojasa Gaze otkako je Hamas započeo napad na Izrael 7. oktobra, te da mora postupati oprezno, kažu analitičari.

Uprkos tome što je vođa Hezbollaha Hassan Nasrallah pažljivo miješao osude Izraela s riječima suzdržanosti u svom nedavnom obraćanju, izraelski ministar odbrane izdao je oštra upozorenja libanskom narodu.

Nakon toga dolazi do primjetne eskalacije napada koji su počeli 8. oktobra između Izraela i Hezbollaha. Hezbollah je prvi izveo napade na izraelske položaje na farmama Shebaa, koje smatra okupiranom libanskom zemljom.

Mnogi su se pitali znači li to da će Hezbollah potpuno ući u bitku, ali njegov vođa Hassan Nasrallah šutio je i čekao sedmicama i onda održao dva govora u osam dana.

Nasrallah je 11. novembra govorio relativno suzdržano u svom drugom govoru, govoreći gledateljima da će Hezbollah proširiti svoje napade na Izrael kako bi odgovorio na zlostavljanja Palestinaca ili na eventualne napade na Liban, ali ne želi izazvati širi rat.

Neusklađenost između Nasrallahovog tona i odgovora Izraela, koji je obećao Bejrutu učiniti ono što je učinio Gazi, potakla je mnoga pitanja, uključujući i ona o tome jesu li izraelski čelnici osjetili neku vrstu oklijevanja ili nevoljkosti Nasrallaha.

Palestinska prisutnost u Libanu

Postoji značajna palestinska prisutnost u Libanu od rata 1967. kada je veliki broj izbjeglica tamo došao tražeći azil.

Borci iz Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) koristili su libanski teritorij za napade na Izrael, izazivajući odmazdu i na kraju učestvujući u Libanskom građanskom ratu od 1975. do 1990. godine.

Kao takve, neke libanske zajednice zadržavaju kombinaciju traume i neprijateljstva prema Palestincima. Međutim, i među tim grupama postoji široko protivljenje izraelskim vojnim akcijama protiv civila u Gazi.

Čini se da je sukob s Izraelom ponovno osnažio Hezbollah, koji se čini usklađenijim nego u bilo kojem trenutku od 2006. Uprkos tome, Nasrallah i čelni kadrovi stranke nastojat će pokazati grupu kao racionalnog aktera koji neće nepromišljeno ulaziti u sukob i širi rat s Izraelom, rekli su analitičari za Al Jazeeru.

“Hezbollah nema istu podršku koju je imao 2006. godine”, rekao je za Al Jazeeru Joseph Daher, autor knjige Hezbollah: Politička ekonomija libanske stranke Boga. “Društveno i politički oni su mnogo izoliraniji.”

U julu 2006. Hezbollah i Izrael vodili su 34-dnevni rat u kojem je ubijeno 1.150 ljudi, uglavnom libanskih civila. Uprkos šteti i gubitku libanskih života, rat se smatrao neodlučenim, pa je regionalna popularnost Hezbollaha naglo porasla zbog njihove sposobnosti da se suprotstave izraelskoj vojnoj moći.

U godinama koje su uslijedile, niz domaćih sukoba i njihova intervencija u sirijskom građanskom ratu umanjili su podršku Hezbollaha u javnosti izvan njihove baze.

Godine 2008. Hezbollah je preuzeo zapadni Bejrut kada je libanska vlada pokušala demontirati njegovu telekomunikacijsku mrežu, što je razljutilo mnoge izvan njihove direktne baze podrške. Stranka se također suočila s neslaganjem bivših pristalica tokom protesta u oktobru 2019. protiv sve gore situacije u Libanu.

U svom posjednjem govoru, Nasrallah je naveo “glasove protivljenja u Libanu”, koji bi mogli uključivati ličnosti poput premijera Najiba Mikatija i vođe zajednice Druza Walida Jumblatta, koji su pozvali da se Liban drži podalje od šireg sukoba s Izraelom. Neki posmatrači vjeruju da je Nasrallah mislio na vođu stranke Libanskih snaga Samira Geageu.

Desničarske nacionalističke Libanske snage odlučni su protivnici Hezbollaha i osuđuju oružje te grupe kao potkopavanje centralnog mjesta libanske države i moći vlade. Iako nisu egzistencijalna prijetnja Hezbollahu, grupa je svjesna osjećaja svog protivnika.

“Hezbollah ne vidi libanske snage kao vojnu prijetnju”, rekao je Nicholas Noe, urednik Glasa Hezbollaha: Objave Sayyeda Hassana Nasrallaha. “Ali oni su faktor u njihovom širem razmišljanju.”

Snage zamjeraju sposobnost Hezbollaha da vodi rat bez podrške države, ali oni i njihovi saveznici odlučili su ne biti posebno glasni u ovom trenutku, rekao je Daher.

Strateške kalkulacije

“Hezbollah trenutno ne želi rat, ali ako do njega dođe, neka tako bude”, rekao je Noe, dodajući da je važno da Hezbollah pokaže da ako se rat proširi na ostatak Libana, to nije zbog “Hezbollahove glupe greške ili provokacija”.

Hoće li to pridonijeti ratobornom jeziku Izraela prema sjevernom susjedu, računajući na činjenicu da će Hezbollah učiniti sve što može da ostane izvan velikog rata, ostaje za vidjeti.

Za sada su Hezbollahove kalkulacije na granici s Izraelom povezane s vojnim razmatranjima u Gazi, prema riječima Amal Saad Ghorayeb, autorici knjige Hezbollah: Politika i religija.

A te su kalkulacije strateški povezane s izraelskom efikasnošću u borbi protiv Hamasa, a ne s brojem civilnih žrtava, dodala je Ghorayeb.

Ako Hamas bude razbijen u Gazi, Hezbollah se brine da će Izrael usmjeriti svoju pažnju na Liban, pa je njegova strategija bila podijeliti pažnju izraelske vojske, povlačeći snagu svog punog arsenala iz Gaze.

Hezbollah će produžiti tu taktiku dok ne prestanu borbe u Gazi, smatra Nasrallah. Ali širi rat ne bi koristio ni Hezbollahu, ni njegovom partneru Iranu.

Mnoge analize o Hezbollahu oslikale su grupu kao dužnu Iranu, ali pogrešno je nazivati Hezbollah iranskom marionetom, rekao je Daher. “Hezbollah, kao i Hamas, ima agendu i oni razgovaraju o svojim opcijama s Iranom.”

Analitičari, i izvještaj think tanka International Institute for Strategic Studies (IISS), slažu se, govoreći da Hezbollah djeluje u vlastitom interesu, uprkos tome što uživa podršku, koordinaciju i saradnju s Iranom.

Ukratko, ove se analize slažu: Hezbollah ne čeka naredbe Irana, iako Iran možda savjetuje svog saveznika da učini sve što mogu kako bi izbjegli širenje rata.

“Iran ne želi izgubiti Hezbollah, njihov krunski dragulj u regionalnoj mreži utjecaja”, rekao je Daher.