‘Vidjeli smo smrt’: Egipatski državljani u pokušaju da napuste Gazu

Bilo je to dugo očekivano porodično okupljanje. Reem Rasmi je u oktobru iz Egipta doputovala u Pojas Gaze kako bi posjetila porodicu svoje sestre nakon pet godina. Njen nećak se ženio i bilo je vrijeme za slavlje.

Mjesec kasnije, 55-godišnjakinja je zaglavila u opkoljenoj enklavi, raseljena zbog rata koji je izbio 7. oktobra i spriječio je da se vrati svom suprugu i sinu u Egipat. Pred Rasmi, egipatskom državljankom, je još jedna dilema: čak i ako uspije prijeći preko Rafaha, morat će ostaviti sestrinu porodicu, usred nemilosrdnog izraelskog bombardovanja.

“Trebala sam otići 10. oktobra, a još uvijek čekam”, rekla je. “Nikada nisam vidjela ovakav rat, eksplozije na svim stranama. Ne mogu ni opisati nivo terora s kojim se suočavamo.”

‘Djeca su u strahu i ne mogu ih smiriti’

Rasmi i porodica njene sestre su zbog bombardovanja bili prisiljeni pobjeći iz kuće njene sestre, smještene u četvrti Al-Zaytoun, istočno od grada Gaze, u kuću rođaka u južnom gradu Khan Younis. Rekla je da je suprug i djeca konstantno pitaju da li je od službenika na graničnom prijelazu Rafah saznala nešto i zna li kada bi mogla prijeći granicu. No, ona još uvijek nema odgovor.

“Moja djeca su u strahu i ne mogu ih smiriti, niti im reći da sam dobro, jer gledaju vijesti na televiziji”, rekla je. “Slike prikazuju užas i raseljavanje ljudi u ovom ratu. Ponekad ni sama ne mogu shvatiti šta se dešava.”

Prijelaz Rafah je jedini izlaz za Palestince i strane državljane. Izrael ga je više puta bombardovao, a potpuno je zatvoren za one koji sa egipatske strane žele ući u Gazu.

Egipatske vlasti su obećale da će pomoći evakuaciju oko 7.000 stranaca i stanovnika sa dvojnim državljanstvom iz Pojasa Gaze. Nakon nekoliko sedmica, 1. novembra je konačno otvoren prijelaz Rafah, no samo za evakuaciju stranaca i stanovnika s dvojnim državljanstvom, te koordinirani transfer nekoliko desetaka ranjenih Palestinaca.

Na dnevnim listama su imena onih kojima je dopušteno da napuste Gazu. Listu provjerava Izrael. Zaustavljene su stotine ljudi koji su tokom protekle sedmice požurili na prijelaz. Među njima je i Rasmi.

“Proživljavam najteže dane svog života pod bombardovanjem”, rekla je. “Sreća nije na mojoj strani.”

‘Imamo pravo da odemo’

Procjenjuje se da oko 50.000 državljana s dvojnim državljanstvom u Pojasu Gaze ima palestinsko i egipatsko državljanstvo, kaže Alaa al-Din Obeid, član Kulturnog centra egipatske zajednice u Gazi.

“Oko 8.000 Egipćanki udano je za Palestince. Njihova djeca direktno dobijaju egipatsko državljanstvo, ali ne i njihovi supružnici”, rekao je Obeid. Palestinci čija je baka Egipćanka mogu dobiti egipatsko državljanstvo putem sudskih naloga, dodao je.

Obeid kaže da je Kulturni centar egipatske zajednice prije rata prikupljao informacije za ažuriranje popisa stanovništva.

“Zbog toga je teško znati tačan broj egipatskih Palestinaca s dvojnim državljanstvom koji je uspio prijeći Rafah”, rekao je, dodajući da se, prema procjenama, radi o 300 osoba.

Na palestinskoj strani prijelaza Rafah, neki palestinski Egipćani se pitaju rade li egipatske vlasti dovoljno kako bi im pomogle da odu.

Khalida Hassan kaže da ona i njeno četvero djece čekaju na prijelazu otkako je otvoren prije desetak dana.

“Vidjeli smo smrt svojim očima”, rekla je 45-godišnjakinja. “Svakog dana predajemo pasoše, uzimaju nam torbe i čekamo da pređemo na egipatsku stranu, a potom zatvaraju granicu i vraćaju nam torbe i dokumente.”

“Svi mi imamo strane pasoše i ne bi trebalo praviti razliku na osnovu posjedovanja egipatskog ili američkog pasoša”, dodala je.

Hassan, koja je cijeli svoj život provela u Gazi, kaže da je njena kuća bombardovana, zbog čega je bili prisiljena pobjeći na jug gdje nema ni vode ni struje.

“Kada ću otići iz Gaze? Čekaju li da moja djeca i ja umremo ovdje? Svi imamo pravo da pređemo granicu”, rekla je.

Oni koji su uspjeli prijeći granicu imaju pomiješane osjećaje.

‘Nisam htio napustiti grad kojeg volim’

Tridesetšestogodišnji Mohammed Dahman ima egipatski pasoš i tek je prošle sedmice sa svojom trudnom suprugom i dvoje djece uspio prijeći Rafah.

“Napustio sam svoju kuću u četvrti Rimal u gradu Gazi za koji su vezana sva moja porodična sjećanja i zbog bombardovanja pobjegao u Khan Younis kako bih ostao sa svojim prijateljima”, rekao je. “Teško je prihvatiti činjenicu da ste raseljeni. Nisam htio napustiti grad kojeg volim.”

Odluku o odlasku donio je tek kada je vidio koliko njegova djeca pate.

“Kada kao otac ne možete svojoj djeci ponuditi udobnost i sigurnost, morate donijeti tešku odluku o odlasku”, rekao je. “Moja djeca nisu prestajala drhtati u mojim rukama dok bih ih držao noću.”

Dahman i njegova porodica su cijelu sedmicu, svakog dana, išli do prijelaza Rafah, satima čekajući prije nego bi se, poraženi, ponovo vratili u Khan Younis. Odlazak do Rafaha i nazad bio je opasan sam po sebi i svakog je dana jedva nalazio vozača spremnog da njega i njegovu porodicu odveze do tamo.

U konačnici je porodica Dahman uspjela prijeći u Egipat, a sada borave u Kairu.

“Nije lako biti na sigurnom mjestu i konstantno brinuti za one koje su ostavio na mjestu koje je pod bombardiranjem”, rekao je. “Nadam se da ćemo se uskoro moći vratiti u Gazu i da će svi koje poznajem tamo preživjeti.”