Kršćanskoj zajednici u Gazi prijeti ‘istrebljenje’ usred izraelskog rata

Izraelski napad na Pojas Gaze mogao bi značiti kraj duge historije kršćanske zajednice u ovoj enklavi.

Ožalošćeni na sahrani nakon izraelskog napada u Grčkoj pravoslavnoj crkvi Svetog Porfirija (Reuters)

Pišu: Federica Marsi i Ruwaida Amer

Kada su izraelske bombe počele padati po nekada užurbanim ulicama Gaze, Diana Tarazi i njena porodica pobjegli su u Crkvu Sveta porodica, jedinu rimokatoličku bogomolju u Pojasu Gaze.

Ova 38-godišnja palestinska kršćanka, njen muž i troje djece sklupčali su se pored drugih redovnih posjetitelja crkve i komšija i prijatelja muslimana, koji su uspavljivali djecu usred zvukova bombardiranja, izgovarajući blage riječi utjehe jedni drugima.

“Zajedno pokušavamo pregurati rat dok se ne završi – i mi preživimo“, rekla je Tarazi za Al Jazeeru.

Njihov osjećaj sigurnosti raspršio se 19. oktobra, kada je Izrael bombardirao obližnju Crkvu Svetog Porfirija, najstariju u Gazi, usmrtivši najmanje 18 osoba.

Izraelska vojska je u izjavi kazala da pomenuta crkva nije bila meta napada.

‘Ne prihvatamo da nas rasele iz naše države’

“Projektil je pao direktno na nju… Ne možemo vjerovati da im crkva nije bila meta”, kazala je Tarazi.

Dva dana ranije eksplozija u bolnici Al-Ahli, anglikanskoj ustanovi, smještenoj nekoliko blokova dalje, ubila je i ranila stotine ljudi, prema riječima palestinskih zdravstvenih zvaničnika.

Hamas je za eksploziju okrivio izraelski zračni napad, dok Tel Aviv tvrdi da je za napad kriva neispravna raketa, koju je ispalila oružana grupa Palestinski islamski džihad, sa sjedištem u Gazi.

Iako Gazu i susjedne izbjegličke kampove okružuju izraelske kopnene snage i na meti je zračnih napada, Tarazi odbija otići.

“Ne prihvatamo da nas rasele iz naše države, naše zemlje i naših crkava“, kazala je.

“Iz ckrve mogu samo u grob, nigdje drugo ne idem.“

Najmanje 10.569 Palestinaca je ubijeno u izraelskim napadima na Gazu od 7. oktobra.

Vjeruje se da samo 800 do 1.000 kršćana još živi u Gazi, gdje tvore najstariju kršćansku zajednicu na svijetu, koja datira iz prvog stoljeća.

Nisam siguran da će preživjeti izraelsko bombardiranje

Mitri Raheb, evangelički luteranski pastor i osnivač Univerziteta Dar al-Kalima u Betlehemu, kazao je da je moguće zamisliti da će trenutni sukob značiti kraj duge historije kršćanske zajednice na ovom pojasu zemlje.

“Ovoj zajednici prijeti istrebljenje… Nisam siguran da će preživjeti izraelsko bombardiranje, čak i ako preživi mislim da će mnogi željeti emigrirati“, rekao je Raheb za Al Jazeeru.

“Znamo da će za života ove generacije kršćanstvo prestati postojati u Gazi“, dodao je.

Rodbina prisustvuje sahrani Palestinaca u Grčkoj pravoslavnoj crkvi (AP)

Šira regija historijske Palestine rodno je mjesto kršćanstva, kao i poprište mnogih događaja u biblijskom Starom i Novom zavjetu.

U četvrtom stoljeću je Gaza, smještena na glavnoj trgovačkoj ruti, s pristupom živopisnoj luci i kosmopolitskom gradu, postala glavni centar kršćanske misije.

Napadi na kler i crkve su se učetverostručili

Nakon 1948. godine, kada je uspostavljena država Izrael i 700.000 Palestinaca raseljeno iz svojih domova, u događaju koji se naziva Nakba, ili “katastrofa“, još palestinskih kršćana pridružilo se zajednici na ovoj priobalnoj enklavi.

Procjene ukazuju da je broj kršćana u Gazi opao posljednjih godina sa 3.000 registriranih 2007. godine, kada je Hamas preuzeo potpunu kontrolu nad Pojasom Gaze, izazvavši izraelsku blokadu i ubrzavši odlazak kršćana iz osiromašene enklave.

Kršćani na Zapadnoj obali imaju snažnije uporište, gdje ih živi više od 47.000, prema popisu iz 2017. godine.

Ali, nasilje i progon su raselili i tamošnju zajednicu.

“Napadi na kler i crkve učetverostručili su se ove godine u usporedbi s prošlogodišnjom cifrom“, kazao je Raheb, čija akademska ustanova dokumentira takve događaje.

Prvog januara, nekoliko dana nakon što je najekstremnija desničarska vlada u historiji Izraela položila zakletvu, dvojica neidentificiranih muškaraca upala su protestantsko groblje u Jerusalemu i oskrnavila 30 grobova, prevrćući nadgrobne spomenike u obliku križa i razbijajući ih kamenjem.

Izraelske parole: ‘Smrt Arapima, smrt kršćanima’

Dvadesetšestog januara je gomila izraelskih doseljenika napala armenski bar u kršćanskoj četvrti Starog grada Jerusalema, uzvikujući: “Smrt Arapima … smrt kršćanima“.

Nekoliko dana kasnije Armence koji su izlazili sa mise zadušnice u Armenskoj četvrti napali su izraelski doseljenici štapovima.

Armenac je poprskan biber-sprejem dok su se doseljenici penjali na zidove armenskog samostana, pokušavajući skinuti zastavu na kojoj je bio križ.

Napadi su nastavili eskalirati, u tandemu s izraelskim pokušajima da “ušutkaju sve glasove koji dolaze od Palestinaca unutar Izraela“, rekao je Raheb.

“Oni su jevrejski doseljenici teroristi, ali međunarodna zajednica ih ne prepoznaje kao takve, jer je dio istog kolonijalnog [načina razmišljanja]“, kazao je Raheb, dodajući da je zabrinut da će stalna prijetnja nasiljem na kraju istjerati kršćanstvo iz Svete zemlje.

‘Djecu su mi unakazili i ubili raketa i geleri’

U Gazi se Ramez al-Souri pokušava pomiriti s činjenicom da je njegovo troje djece, Suhail, Majd i Julie, ubijeno u bombardiranju Crkve Svetog Porfirija.

“U zgradi su bili civili koji nisu pripadali njima“, kaže on, misleći na palestinsku grupu Hamas, koja je izvršila iznenadni napad na jug Izraela 7. oktobra, koji je izazvao izraelsko bombardiranje,

Al-Souri se nadao da će njegovi najdraži biti sigurni na svetom mjestu, ali čak ni svetost crkvenih odaja nije mogla zaštititi njegovu porodicu od izraelskog bombardiranja.

Poznato je da je izraelska vojska ciljala škole Ujedinjenih naroda, u kojima su utočište potražili raseljeni žene i djeca, kao i bolnice, sanitete i zalihe humanitarne pomoći.

“Moje troje djece unakazili su raketa i geleri”, kazao je on, još u vidljivom šoku danima kasnije.

“Ne mogu vjerovati da se više nikad dok sam živ neću igrati ili razgovarati s njima.”

Izvor: Al Jazeera