Bojana Zorić: EU polako gubi strpljenje s Dodikom

„Razmjeri sukoba i ratova kojima svjedočimo u 2023. godini su ogromni, ne samo za zemlje koje direktno sudjeluju u tim sukobima, nego i za neposredne sudionike, uključujući Europu“, ističe Bojana Zorić, analitičarka za Zapadni Balkan u Institutu Evropske unije za sigurnosne studije (EUISS).

Dodaje da posljedice osjetimo svi, kako u socioekonomskoj, društvenoj i političkoj, tako i u ekonomskoj i okolišnoj domeni.

„Posljednji u nizu rat između Izraela i Hamasa podijelio je međunarodnu zajednicu i onemogućio jedinstveni odgovor na njegove destruktivne posljedice. Svjedoci smo niza prosvjeda diljem Europe, koji su izazvali nove sigurnosne probleme, posebno u svjetlu nedavnog napada u Bruxellesu. Rizik od širenja sukoba na druge dijelove svijeta je visok – i sada više nego ikada prije, Europa bi trebala imati jedinstven stav kako se tim izazovima oduprijeti“, kaže sagovornica.

Napominje da se sigurnosna situacija u Evropi reflektira i na Zapadni Balkan.

„Tenzije su na visokom nivou, a strahovi od eskalacije sukoba domaćih aktera i međunarodne zajednice nisu zanemarive. U izrazito osjetljivom globalnom sigurnosnom kontekstu, bit će izuzetno važno da Europska unija (EU) ne izgubi iz vida Zapadni Balkan. EU i Sjevernoatlantski savez (NATO) ostaju jamci mira i stabilnosti u regiji, uključujući kroz svoje mirovne misije na Kosovu* i Bosni i Hercegovini. Do sada nitko nije uspio osporiti postojeću sigurnosnu arhitekturu predvođenu EU/NATO-om koja postoji od 1990-ih. Ne vidim da će se to promijeniti u dogledno vrijeme, unatoč mnoštvu globalnih konflikata.“

Dodik želi vidjeti podijeljenu Uniju

Prema njenim riječima, mir i sigurnost regije ugrožavaju sami lokalni akteri.

„Prije svega, teroristički napad u Banjskoj 24. septembra organiziran je iznutra, unutar regije. Iako još uvijek traje istraga kako bi se utvrdili krivci, ono što je sigurno jest da svjedočimo anti-normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine, što ukazuje na rastući trend prisutan već više od godinu dana“, govori Zorić.

Nadalje, ocjenjuje da je stabilnost cijele jugoistočne Evrope uvjetovana stabilnošću Bosne i Hercegovine.

„Zemlja se nalazi u bezizlaznom položaju, s predsjednikom entiteta Republika Srpska, Miloradom Dodikom koji kontinuirano osporava centralnu vlast Bosne i Hercegovine, kao i autoritet Ureda visokog predstavnika (OHR), ad hoc institucije stvorene Dejtonskim sporazumom, istim sporazumom koji je Dodiku omogućio akumulaciju takve moći. Ono što je izrazito zabrinjavajuće u oba slučaja je nedostatak volje političkih vođa da promijene svoj smjer djelovanja“, kaže sagovornica.

Smatra da je EU postala taocem vlastitih institucionalnih pravila u pogledu jednoglasnog odlučivanja u domeni zajedničke vanjske i sigurnosne politike te je samim time spriječena da zajednički reagira i odgovori globalnim izazovima.

„Vidjeli smo to nedavno na primjeru rata u Gazi, ali i na temi uvođenja sankcija Miloradu Dodiku. Većina država članica, uključujući EU institucije, je za uvođenje sankcija, no blokira ih mali broj država članica. Bez obzira, to ne bi trebalo spriječiti pojedine države da slijede primjer Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva, ali i Njemačke koja je obustavila četiri infrastrukturna projekta u entitetu Republika Srpka ukupne vrijednosti 105 milijuna eura. Predsjednik Dodik želi vidjeti podijeljenu Uniju jer mu to daje manevarski prostor da nastavi sa secesionističkom politikom. No EU polako gubi strpljenje s Dodikom, osobito sada kada se Europa na dnevnoj bazi suprotstavlja sigurnosnim prijetnjama te zapaljivoj rasističkoj i nacionalističkoj retorici.“

Postepena integracija Zapadnog Balkana

Mišljenja je da je EU jedina održiva opcija za Zapadni Balkan kao njegov glavni strateški i trgovinski partner te investitor.

„Novim planom rasta za Zapadni Balkan, EU je udahnula novi život politici proširenja i pokazala postojanu predanost europskim integracijama regije. Postepena integracija Zapadnog Balkana u selektivne politike jedinstvenog tržišta EU-a nudi stupanj integracije prije stvarnog pristupanja. Ovo dakako dolazi sa cijenom. Europska komisija jasna je po pitanju strogih uvjeta, prema kojima je financijska pomoć uvjetovana provedbom reformi, posebice onih fundamentalnih u području vladavine prava. Regija ne može reći da joj nije ponuđen izbor – sada je na zemljama da odluče kako to žele odigrati. Dio odgovornosti leži i na EU da pronađe način kako Uniju institucionalno osposobiti za prijem novih članica“, navodi Zorić.

Napominje i kako na Zapadnom Balkanu svjedočimo posebnom tipu autoritarizma.

„To je natjecateljski autoritarizam (competitive authoritarianism), hibridni režim maskiran u demokraciju, s elementima slobodnih izbora, višestranačkim sustavom i određenim stupnjom političke opozicije i građanskih sloboda u kombinaciji sa vladom koja kontrolira i posjeduje svu moć. Vladajuće elite predstavljaju se kao proeuropski reformisti, dok istovremeno njeguju neformalne mreže i klijentelizam, čime sve više ‘zarobljavaju državu’ i udaljavaju je od EU“, kaže sagovornica.

Upozorava da su etnonacionalističke politike izuzetno opasne jer krše osnovna ljudska prava i hrane se ideološkim idejama na krilima nacionalizma.

„Ne trebamo ići dalje od Bosne i Hercegovine da shvatimo da su upravo etnonacionalističke politike gurnule zemlju u gotovo tri desetljeća dugu političku krizu. Rezultat toga? U razdoblju između 2013. i 2020. godine Populacijski fond Ujedinjenih naroda (UNFPA) izvještava da je Bosna i Hercegovina izgubila oko 25.000 ljudi na godišnjoj razini, a ukoliko se taj trend nastavi, broj stanovnika mogao bi se smanjiti za 55 posto do 2070. godine.“

Etnonacionalističke politike dobit će zamah

Osvrnuvši se na utjecaj Rusije, Kine i Turske na Zapadnom Balkanu, konstatira da je bitno razlikovati te aktere jer oni ne pripadaju jedinstvenom bloku niti imaju iste interese.

„Dapače, kada je riječ o strateškim pitanjima nalaze se na oprečnim stranama. Turska nedvojbeno podržava euroatlantske integracije regije, pruža potporu Bošnjacima u Bosni i Hercegovini te priznaje Kosovo kao nezavisnu državu. Kao dio svoje globalne strategije prema Zapadu, Rusija je izrazito negativna prema širenju NATO-a u regiji te istovremeno podržava secesionističke težnje entiteta Republika Srpska u Bosni i Hercegovini. Rusija i Kina zajedno brane suverenitet Srbije pred Vijećem sigurnosti UN-a i ne priznaju Kosovo“, navodi Zorić.

Uvjerena je da se Kina nameće kao ozbiljna ekonomska alternativa koristeći Srbiju kao regionalno središte.

„Nedavno održan treći Forum za međunarodnu suradnju ‘Pojas i put’ je to potvrdio, nakon što su Srbija i Kina potpisale Sporazum o slobodnoj trgovini te tri komercijalna ugovora ukupne vrijednosti četiri milijarde eura. Međutim, kineski novac u obliku zajmova dodjeljuje se bez posebnih uvjeta, za razliku od EU financiranja, što povećava mogućnost zaduživanja, potiče korupciju i bespotrebno trošenje javnog novca te rezultira lošom implementacijom projekta. Primjeri projekata izgradnje autocesta u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji to vrlo jasno demonstriraju“, ustvrđuje sagovornica.

Zaključuje i da smo „svjedoci erozije povjerenja u europski projekt te da će izbori za Europski parlament sljedeće godine ukazati na smjer kojim će EU ići, uključujući u politici proširenja“.

„Pretjerano oslanjanje na geopolitičku dimenziju u suradnji sa zemljama Zapadnog Balkana neće prestati; dapače, samo će se dalje razvijati, no to neće nužno potaknuti političke lidere da budu proaktivni. Usred ratova koji bjesne na globalnoj razini, etnonacionalističke politike dobit će zamah, a ključ za sprečavanje toga nalazi se isključivo u rukama građana. Povratak na demokratski put i, sukladno tome, napredak ka EU ovisit će o sudjelovanju niza lokalnih aktera na temelju principa ‘odozdo prema gore’, jer građani su ti koji imaju legitimno pravo pozivati vladajuće na odgovornost i zahtijevati da se konačno provedu potrebne reforme. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je ovo važno.“

*Ova oznaka, prema zahtjeva EU i EUISS u kojem radi sagovornica, ne dovodi u pitanje stajališta o statusu Kosova i u skladu je s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1244 iz 1999. godine i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o proglašenju nezavisnosti Kosova. Odnosi se na cijeli tekst.