Dok rat bjesni, opada li globalna podrška Ukrajini?
Slovačka je glasala za proruskog političara, Poljska najavila odustajanje od vojne pomoći, a SAD se koleba.
Bivši slovački premijer Robert Fico, ljevičarski populist, u nedjelju je pobijedio na parlamentarnim izborima sa svojom strankom SMER-SSD, nakon što je u kampanji obećao povlačenje vojne podrške Ukrajini i obustavu sankcioniranja Rusije.
To je poslalo zabrinjavajući signal Kijevu, koji se posljednjih sedmica svađao s jednim od najvjernijih saveznika, Poljskom, oko pitanja uvoza ukrajinskih žitarica, dok je posmatrao kako američki republikanski zastupnici prijete poništenjem novog sporazuma o pomoći Ukrajini.
Ovakav razvoj događaja podstakao je razgovore o globalnoj promjeni po pitanju podrške Ukrajini dok rat traje, više od godinu i po nakon što je počeo.
Prema Teoni Lavrelashvili, analitičarki iz Evropskog političkog centra, moglo bi se signalizirati da je nekoliko saveznika spremno za “pragmatično rješenje” za završetak rata.
No, Kijev će biti “zabrinut, ali neće i paničiti” zbog rastućeg osjećaja da su neki tradicionalni saveznici “izgubili korak”, stava je Sean Hanley, vanredni profesor komparativne politike srednje i istočne Evrope na Univerzitetskom koledžu iz Londona.
Slovačko odstupanje od stava prema ratu
Fico još treba formirati koaliciju, ali prokremljska i antikijevska retorika kojom je njegova stranka pobijedila označila je značajno odstupanje od slovačke pozicije od početka rata.
U aprilu je slovačka predsjednica Zuzana Caputova otputovala u Kijev, u posjetu koja je trebala biti rutinski izraz podrške.
Hanley je za Al Jazeeru rekao da će Kijev vjerovatno biti zabrinut zbog slovačkog zaokreta prema Rusiji, jer to signalizira da se među saveznicima javlja “zamor od Ukrajine”, dok je strah od mogućeg prekida slovačke vojne pomoći manje zabrinjavajući.
Uprkos tome, prokremljski osjećaji u slovačkoj politici, kazao je Hanley, nisu tako rašireni kao u zemljama poput Srbije ili Bugarske.
Umjesto toga, vidite više pogleda “skeptičnih prema Ukrajini“, koji daju prednost nacionalnim interesima nad međunarodnim problemima, dok populistički neliberalni trendovi dovode u pitanje “ideju da se mora oponašati Zapad”.
Kijev će, također, biti zabrinut time što bi se Slovačka potencijalno pridružila Mađarskoj u stvaranju saveza unutar Evropske unije koji je skeptičan prema Ukrajini.
Mađarski premijer Viktor Orban održavao je bliske odnose s Moskvom tokom rata i zalagao se protiv isporuke oružja Ukrajini ili pružanja ekonomske pomoći Kijevu.
Orban je u nedjelju čestitao Fici objavom na platformi X, rekavši: “Pogodite ko se vratio! … Uvijek je dobro raditi zajedno s patriotom.“
Ovo novo prijateljstvo predstavlja pomak.
Prethodno su odnosi između slovačkih i mađarskih nacionalista bili zategnuti, smatra Hanley.
Problem Ukrajine s Poljskom
Sada, rekao je, postoji odmak od “tradicionalne vrste nacionalističkih neprijateljstava, u kojima se svađate s tipom iz susjedstva” prema “kulturnim ratovima”, s fokusom na skepticizam prema ostatku EU-a, LGBTQ pravima, feminizmu i potencijalnoj imigraciji iz neevropskih zemalja.
Lavrelashvili kaže da, iako će Slovačka sada vjerovatno “biti problem” u pogledu podrške EU-a Ukrajini, bombastična retorika često ustupa mjesto pragmatičnijem pristupu diplomatiji.
To je osobina koju je Fico često pokazivao, prema Hanleyju, koji je kazao da će slovački političar, da bi postao lider, morati napraviti kompromis s drugom strankom kako bi formirao koaliciju.
Promatrači, također, kažu da Slovačka, zemlja s najvećim budžetskim deficitom u eurozoni, od gotovo sedam posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) ove godine, treba sredstva EU-a za modernizaciju i oporavak, što znači da bi Fico trebao dva puta razmisliti prije nego što izazove Brisel.
Od izbijanja rata, krajem februara 2022. godine, Poljska je bila jedan od najpredanijih saveznika Kijeva.
Zemlja, koja dijeli granicu s ratom razorenom zemljom, prima milione ukrajinskih izbjeglica.
Prebacila je veliku količinu oružja kijevskoj vojsci u borbi protiv Rusije i djelovala je kao tranzitni centar za isporuku oružja iz drugih zemalja.
No, posljednjih sedmica, naizgled neraskidiva veza počela je pucati, dok su se dvije zemlje svađale oko ukrajinskih žitarica, zbog čega je Poljska najavila da više neće slati oružje Ukrajini te da bi mogla smanjiti pomoć izbjeglicama.
Mateusz Morawiecki, poljski premijer, upozorio je ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da više nikada ne “vrijeđa” Poljake nakon što je ukrajinski čelnik rekao u Ujedinjenim narodima da “političko pozorište” oko uvoza žitarica pomaže Moskvi.
Poljska i Slovačka ne mogu se porediti
Spor je počeo u septembru, kada je Poljska uvela ograničenja na uvoz ukrajinskog žita, u pokušaju da zaštiti lokalne poljoprivrednike.
Ukrajina je bila ljuta i dvije zemlje više puta su razmjenjivale upozorenja, pripremajući binu za svađu u međunarodnoj areni.
Robert Pszczel, viši saradnik u Fondaciji Casimir Pulaski u Poljskoj, kazao je za Al Jazeeru da se, uprkos “neugodnoj retorici” između dvije zemlje, ključna strateška podrška Ukrajini neće promijeniti.
Rekao je da je nedavni sukob kulminacija raznih tekućih razdora, uključujući incident u novembru, u kojem je projektil protuzračne odbrane ubio dvoje ljudi u južnoj Poljskoj.
Tada su Poljska i NATO saopćili da je ukrajinski projektil vjerovatno uzrok tragedije, ali da Rusija snosi konačnu odgovornost, jer je potaknula rat.
Kijev je odbacio bilo kakvu odgovornost.
No, Lavrelashvili je rekla da se Poljska i Slovačka ne mogu porediti.
U Slovačkoj su prokremljski narativi bili uspješniji u utjecaju na društvo, čime se stvorila podjela između Istoka i Zapada među onima koji sada na SAD gledaju kao na “sigurnosnu prijetnju”, dodala je.
Poljska, međutim, nije promijenila stav o Rusiji kao opasnoj sili.
Umjesto toga, rasprave oko Ukrajine vrte se oko balansiranja nacionalnih interesa uz nastavak nekog oblika podrške.
Hoće li SAD prestati finansirati Ukrajinu?
U međuvremenu, nedavni događaji u SAD-u mogli bi dodatno uznemiriti Ukrajinu.
Na samitu NATO-a u julu, američki predsjednik Joe Biden uvjerio je čelnike G7 i Zelenskog kako “naša predanost Ukrajini neće oslabiti“.
Ali, kasno u nedjelju, kompromis u američkom Kongresu kako bi se spriječila blokada vlade doveo je do odustajanja od novog sporazuma o finansiranju Ukrajine, uglavnom zbog otpora tvrdokornih republikanaca.
Smjena Kevina McCarthyja sa mjesta predsjednika Zastupničkog doma dodatno je povećala neizvjesnost oko pomoći Ukrajini.
Joshua Tucker, voditelj Centra Jordan za napredna istraživanja Rusije i profesor politike na Univerzitetu u New Yorku, kazao je za Al Jazeeru da se privremeni zakon treba posmatrati “u kontekstu vrlo neobične situacije američke unutrašnje politike u ovom trenutku”.
Rekao je da je prijedlog zakona forsirao mali dio Republikanske stranke i da ne odražava sveobuhvatnu promjenu u američkoj politici.
Umjesto toga, podrška Ukrajini više će ovisiti o smjeru koji će izabrati bivši predsjednik Donald Trump, favorit za republikansku predsjedničku nominaciju 2024. godine.
Tucker je objasnio da je u SAD-u politički narativ oko Ukrajine fokusiran na to troši li vlada previše novca na rat, za razliku od Evrope, gdje postoji više želje da se “sukob završi” zbog njegovog direktnog učinka na cijene energije i kvalitet života.
Možda osjećajući ovu promjenu, većina ministara vanjskih poslova EU-a sastala se prvi put van bloka ove sedmice, posjetivši Kijev u ponedjeljak, u javnom izrazu nepokolebljive solidarnosti, dok su Poljska i Mađarska poslale svoje predstavnike.
“Ne vidim nijednu državu članicu koja posustaje”, kazao je Josep Borrell, visoki predstavnik EU-a za vanjske poslove i sigurnost, nakon što je Ukrajini obećao milijarde eura u vojnoj pomoći i obuci pilota borbenih aviona.
U utorak je Biden telefonom uvjeravao kolege da je i dalje uvjeren da će Kongres odobriti pomoć Ukrajini, “koliko god bude potrebno”.