Analiza izraelskih napada: Puno paljbe, žrtava, (ni)malo napretka

Da sumiramo posljednja četiri dana napada: ništa što je Izrael do sada pokazao ne može prerasti u veliku stratešku inicijativu za pobjedu u ratu na terenu.

Izraelska mobilna artiljerijska jedinica na položaju blizu granice Izraela i Gaze (AP)

Snažan kombinirani napad na Gazu je započeo u petak navečer i nastavio se u subotu, no još uvijek nije jasno je li ovo prvi korak u velikoj ofanzivi koju Izrael najavljuje ili je to samo još jedna proba kojom se testira otpor Palestinaca.

Izraelska vojska pokrenula je dva kopnena napada ograničenog opsega u srijedu i četvrtak navečer, objavljujući videozapise kako bi ih iskoristila za propagandu. U oba slučaja povukli su se u Izrael prije zore.

Ubistvo Džohara Dudajeva

Čini se da napad koji je uslijedio još uvijek nije bio onaj “veliki”. No, kao očigledan nastavak prethodna dva upada u Gazu, mogao bi biti preteča sveobuhvatne ofanzive.

Subotnji izvještaji iz Gaze možda su posljednji poslani putem mobilnih mreža i zemaljskog interneta. Izraelske snage pogodile su javnu telekomunikacijsku infrastrukturu i Gaza je sada pod gotovo potpunim prekidom komunikacija. Jedino sredstvo za iznošenje informacija u svijet je nekoliko preostalih satelitskih telefona, ali oni bi mogli biti meta u bilo kojem trenutku.

Namjenski avioni izraelskih zračnih snaga za elektroničko ratovanje mogu odrediti svaki uređaj koji razmjenjuje podatke s komunikacijskim satelitima u niskoj orbiti i usmjeriti smrtonosne projektile zrak-zemlja protiv njih.

Ta tehnika nije nimalo nova: prvi su je upotrijebili Rusi 1996. kako bi ubili čečenskog predsjednika Džohara Dudajeva dok je koristio satelitski telefon. Izraelci imaju dugu listu ciljanih ubistava korištenjem telefona za identifikaciju i lociranje mete. Jedna od prvih žrtava ove tehnike bio je vođa Hamasa Yahya Ayyash, ubijen iste godine kad i Dudajev.

Međutim, uništenje komunikacijskih čvorova i upotreba elektroničkih kontramjera za blokiranje svih preostalih javnih linija koje su preživjele neće naškoditi borcima Hamasa koji su se, poznavajući izraelsku taktiku i sposobnosti, čini se pripremili za ovaj tok akcije.

Razvoj Hamasovih tunela

Palestinski izvori tvrde da je Hamas instalirao komunikacijsku infrastrukturu “otpornu na Izrael” u svojoj širokoj mreži tunela ispod Pojasa Gaze. Navodno je položio desetke kilometara kablova sa jakim elektromagnetskim oklopom kako bi spriječio otkrivanje i presretanje signala.

Postavljeni u najmodernije, mnogo dublje tunele, gotovo su potpuno sigurni od radoznalih Izraelaca. Kablovi emitiraju minimalnu količinu elektromagnetskog zračenja, a velika dubina praktički onemogućuje detekciju i presretanje signala. Ovi novi, sigurni načini komunikacije mogu objasniti kako je Hamas uspio zadržati svoje planove za napad 7. oktobra u tajnosti.

U subotu je izraelski ministar obrane Yoav Gallant priznao da su njegove snage posebno ciljale tunele. Izrael je tvrdio kako je pogodio više od 150 podzemnih ciljeva, ali ovu tvrdnju treba uzeti s rezervom. Zgrade koje skrivaju ulaze u tunele, možda; 150 tunela, malo vjerovatno.

Otkako se Hamas prvi put upustio u podzemni rat, njegovi su tuneli narasli od primitivnih improviziranih zemunica dubokih nekoliko metara do sofisticiranih, dobro konstruiranih betonom obloženih struktura koje su navodno čak 20 metara ispod površine.

Razlozi za odlazak tako duboko – podvig koji zahtijeva znatne inženjerske napore i upotrebu radne snage – je prolazak ispod izraelskih graničnih barijera, uključujući visoke betonske zidove koji se protežu čak i do osam metara ispod površine. Duboko kopanje daje Hamasu dodatnu prednost jer njihovi tuneli postaju prilično otporni na izraelsko bombardiranje.

Tandem bojeve glave

Obične željezne bombe, slobodnopadajuće ili laserski vođene, slabo prodiru. Sve dublje od jednog metra je relativno sigurno. Za uništavanje ciljeva skrivenih ispod zemlje potrebna je posebna municija.

Bombe s raketnim ubrzanjem, prvobitno razvijene da probiju debeli i čvrsti beton uzletno-sletnih staza zračnih luka i eksplodiraju u mekom tlu ispod njega, podižući popločanu površinu i čineći je neupotrebljivom za avione, mogu se koristiti protiv tunela i podzemnih bunkera. Ali u Gazi je njihova efikasnost upitna jer se rijetko kopaju tuneli ispod otvorenog tla kroz koje te ojačane bombe mogu probiti.

Nakon što je prošao kroz toliko bombardiranja, Hamas se dobro pobrinuo da svoje podzemne objekte smjesti ispod površinskih struktura. Njegovi se tuneli vjerovatno protežu ispod zgrada gdje god je to moguće.

To tunelima pruža zaštitu od nekoliko betonskih podnih ploča kroz koje teško probijaju i veća ubojna sredstva. Bombe i rakete obično eksplodiraju kada udare u tvrdu prepreku, probiju prvi betonski pod, ali nemaju snage da prođu kroz naredni.

To je prevaziđeno tandem bojnim glavama, gdje prvo punjenje eksplodira kada projektili udare u najvišu ploču, a naredni detonira onu odmah ispod nje. Većina takvih bojevih glava dizajnirana je da uništi dva sloja, a neke bi mogle izdržati tri.

Ali nijedna se ne može probiti kroz tri ili četiri sprata. Ako su strukture prethodno pogođene konvencionalnim eksplozijama i pretvore se u labave slojeve ruševina, zadatak postaje još veći izazov. Ruševine idu u korist braniteljima, a ne napadačima.

Ko je naučio lekciju?

Postoje posebne namjenske “bombe za uništavanje bunkera”, dizajnirane da probiju najveće i najteže podzemne bunkere, ali one sigurno neće promijeniti igru u ovom sukobu. Takvi duboki probijači dizajnirani su kako bi porazili goleme betonske stropove bunkera bivšeg iračkog vođe Saddama Husseina.

Ali oni bi bili vrlo nepraktično i preskupo rješenje jer bi, usprkos izraelskoj superiornoj tehnologiji, još uvijek imali vrlo male šanse za tačno otkrivanje dubokih Hamasovih tunela. Gubljenje hiljada bombi, od kojih je svaka vrijedna milione, jednostavno nije isplativo.

Sjedinjene Američke Države na kraju nisu koristile ove super-probijače za invaziju na Irak. Izrael je kupio neobjavljeni broj GBU-28 specijaliziranih bombi za duboko ukopavanje od 2.100 kg, ali bio bih iznenađen kada bi one mogle napraviti stratešku razliku jer su uvjeti za njihovu upotrebu daleko od idealnih.

Irak je vjerojatno imao nekoliko desetaka glavnih komandnih bunkera čije su lokacije bile općepoznate, dok Hamas ima više manjih objekata, uglavnom dobro skrivenih ispod zgrada.

Moramo vidjeti kako će se najnovija eskalacija razvijati, hoće li dovesti do invazije duž više linija uz korištenje najmanje 30.000 kopnenih vojnika ili će se stišati.

Da sumiramo posljednja četiri dana napada: ništa što je Izrael do sada pokazao ne može prerasti u veliku stratešku inicijativu za pobjedu u ratu na terenu. Naredni koraci pokazat će koliko dobro uči iz svojih – i Hamasovih – djela.

Izvor: Al Jazeera