Zločini bez kazne: Hoće li iko krivično odgovarati za masakre u Gazi?

Ruševine apokaliptičnih razmjera, u očaj omotana lica uplakanih majki, gomile naslaganih i krvlju obojenih bijelih vreća sa sićušnim tijelima žrtava, suze nevine djece i nemoć stanovništva u iščekivanju užasne smrti u najvećem hororu kojem čovječanstvo danas svjedoči.

To je palestinska svakodnevnica u Pojasu Gaze, koja od 7. oktobra i napada Hamasa na Izrael proživljava pakao, u neselektivnim izraelskim napadima koji pogađaju stambene objekte, bolnice, škole koje vode Ujedinjeni narodi… Sve ono što se nemilice ruši u rušilaškom pohodu jedne od najmoćnijih vojski svijeta.

Mete za masovnu odmazdu za napad na Izrael se, prema fotografijama i snimcima sa lica mjesta, ne biraju, ostavljajući pustoš, razaranje i hiljade palestinskih žrtava iz „najvećeg zatvora na otvorenom na svijetu“ – Pojasa Gaze. I ne samo to.

Palestincima je uskraćena struja, voda, hrana i medicinska pomoć. Prisilno su raseljeni sa sjevera Izraela ka jugu, gdje su ponovo izloženi razornim izraelskim napadima, u demonstraciji svega onoga što humanitarno pravo i međunarodni zakoni zabranjuju i navode kao „ratne zločine“, „zločine protiv čovječnosti“ i „kršenja pravila ratovanja“.

Ukrajina i Gaza, dva različita svijeta

Ne tako davno, Rusija je za slične postupke u Ukrajini stavljena na rub srama, uz ekspresno uvođenje sankcija, osude svijeta koji sebe naziva pravednim i demokratskim, pokretanje istrage Međunarodnog krivičnog suda (ICC) o ratnim zločinima samo četiri dana nakon početka invazije na Ukrajinu i naloga za hapšenje tog istog suda, između ostalih i Vladimira Putina.

No, u potpunoj kontradikciji s tim, izraelski nesrazmjerno brutalan odgovor na akciju pripadnika Hamasa od 7. oktobra, ubistva više od 1.400 Izraelaca i odvođenje talaca u Gazi, protiče uz „čvrstu podršku“ tog istog demokratskog Zapada, koji zatvara oči pred scenama užasa i ne dozvoljava prekid vatre kako bi gladno i žedno stanovništvo Gaze, lišeno ljekarskih usluga, dobilo ono što mu je neophodno kako bi, u najboljem slučaju – produžilo sopstvenu patnju i nastavilo iščekivati smrt.

Hoće li i može li neko za to krivično odgovarati, ukljujući i sami izraelski politički i vojni vrh za ratne zločine, pa čak i genocid, za šta mnogi tvrde da je već počinjeno?

“Postoje jake indikacije da je izraelska vojska namjerno usmjerila napade protiv civila, uključujući medicinare i civilne objekte poput stambenih zgrada, te ratni zločin pokretanja napada znajući da će izazvati pretjeranu ili nerazmjernu štetu civilima”, rekao je Al Jazeeri Adil Haque, profesor prava na Univerzitetu Rutgers iz SAD-a.

“Ovisno o trajanju izraelske opsade [Gaze] i učincima na civile, može se govoriti i o ratnom zločinu izgladnjivanja”, dodao je.

Mnogi zagovornici ljudskih prava i organizacije poput Amnesty Internationala i Human Rights Watcha, tvrde da Izrael već decenijama nekažnjivo provodi represiju nad Palestincima uprkos humanitarnom pravu i međunarodnim zakonima. Neki spominju i politiku „aparthejda“. Razlog nekažnjavanja je jednostavan – Zapad ga, uz retoričke osude i pozive na promjenu ponašanja, lišava te vrste krivične odgovornosti.

Dok Gaza trpi izraelsku brutalnost, mnogi zagovornici ljudskih prava oči upiru u Međunarodni krivični sud iz Haga (ICC), koji optužuju za nedostatak reakcije.

Šta može Međunarodni krivični sud?

No, ovdje se postavljaju mnoga pitanja. Prvo je – šta to tijelo može učiniti?

Izrael je potpisao Rimski statut 2000. godine, ali ga nikada nije ratificirao, pa se ne smatra članicom ICC-a, na šta se i poziva odgovarajući na kritike.

Nedavno je glavni haški tužilac Karim Khan rekao agenciji Reuters da „akcije i militanata Hamasa u Izraelu, i izraelskih snaga u Pojasu Gaze padaju pod jurisdikciju ICC-a, iako Izrael nije njegova članica“.

„Užasno je ono što se dešava, što vidimo na televiziji. Mora biti pravni proces koji će pozvati na krivičnu odgovornost“, rekao je Khan.

No, o onome što je rekao sigurno će se voditi spor. Osim što nije ratificirao Rimski statut, Izrael se poziva i na činjenicu da Palestina, iako članica ICC-a od 2015. godine, „nije suverena država“.

Ako pogledamo unatrag, dana 5. februara 2021. godine, ICC je odlučio, većinom glasova svog Predraspravnog vijeća, da Sud ima teritorijalnu jurisdikciju na teritorijama Palestine koje je Izrael okupirao od 1967. godine, kao i u Pojasu Gaze. Prema toj odluci, tužilac ICC-a ima obavezu istražiti sve navodne zločine počinjene „u određenoj situaciji, bez obzira koja je strana u konfliktu u pitanju“.

No, ICC u ovom slučaju, kako se navodi u njegovim zvaničnim dokumentima, može istražiti samo pojedince, i to samo „pod određenim okolnostima“, a ne države, jer države koje nisu potpisnice Rimskog statuta, kao što je država Izrael, nemaju obaveze prema ICC-u.

Kako stvari stoje, malo je vjerovatno da će se sada desiti promjena. Ako uzmemo u obzir izjave sa Zapada o „terorizmu Hamasa“ i „pravu Izraela na samooodbranu“, dovođenje u pitanje broja palestinskih žrtava, zagrljaje zapadnih lidera sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom, američko naoružavanje Izraela i mnogo toga drugog, kako od tog istog Zapada očekivati da se založi za pravdu za hiljade pobijenih Palestinaca, naročito kada se zna da je SAD do sada čak 34 puta ulagao veto na rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a kojima se kritizira Izrael.

‘Vjerovatno počinjen i genocid’

Kako je rekao Srinivas Burra, asistent na studiju prava Južnoazijskog univerziteta u Delhiju, „moćne zapadne zemlje koje finansiraju veliki broj ICC-ovih procesa, mogle bi iskoristiti uticaj kako si izvršile pritisak da se ne provodi istraga protiv Izraela”.

“Zapadni politički interesi mogu igrati ulogu u procesuiranju ICC-a, što je bilo evidentno u kontekstu Afganistana”, rekao je Al Jazeeri.

Tahseen Elayyan iz nezavisne palestinske organizacije za ljudska prava Al-Haq iz Ramallaha za Al Jazeeru kaže da postoje čvrsti dokazi, dovoljni da se izraelsko rukovodstvo osudi za ratne zločine.

„Na temelju našeg praćenja situacije u Pojasu Gaze kao organizacije za ljudska prava, ozbiljne međunarodne zločine, uključujući rat, zločine protiv čovječnosti i vjerovatno genocid, trenutno čine izraelske okupacijske snage u Pojasu Gaze. Ovi zločini su podložni procesuiranju pred Međunarodnim krivičnim sudom. Krivična djela uključuju uništavanje privatne imovine koje nije opravdano vojnom nuždom, prisilno premještanje civilnog stanovništva, ciljano uništavanje civilnih objekata kao što su bolnice, džamije, crkve i škole. Takva se djela mogu odnositi na namjeru počinjenja genocida“, rekao je Tahseen Elayyan.

S tim u vezi, kontaktirali smo i ICC. Na upit Al Jazeere da li je Sud pokrenuo ikakve aktivnosti na istraživanju mogućih ratnih zločina u Palestini i Izraelu, iz Haga smo dobili sljedeći odgovor:

„Istraga Ureda tužitelja ICC-a o situaciji u Državi Palestini odnosi se na zločine počinjene u okviru nadležnosti Suda od 13. juna 2014. Ovaj mandat je u toku i primjenjuje se na zločine počinjene u sadašnjem kontekstu. U skladu s ovom zadaćom, Ured kontinuirano prikuplja informacije u prilog istrazi“.

„Po početku svog mandata 2021. godine, tužitelj je postavio namjenski tim za unapređenje istrage u vezi sa situacijom u Državi Palestini, što je prvi put da je tim s punim resursima uspostavljen u vezi s ovom situacijom. Ured je također nastojao poboljšati stručnost angažiranu u ovoj istrazi te je u tu svrhu zatražio dodatna sredstva od Skupštine država stranaka“, kaže se u dosta šturom odgovoru iz Haga.

Politika ‘dvostrukih standarda’

Na pitanje šta bi trebao činiti ICC, Elayyan kaže da bi morao jasno djelovati. Ipak, kako tvrdi, „politika dvostrukih standarda“ razlog je što je konkretnija reakcija Suda malo vjerovatna.

„Politika dvostrukih standarda bila je dominantna značajka pristupa Suda situacijama. Dok se nekim situacijama pridaje pažnja, situacija u Palestini se dugo ignorira pod izlikom nedostatka resursa. Tužlac Suda odbio je dati preventivnu izjavu i šutio je o situaciji u Palestini otkako je preuzeo dužnost uprkos čestim zahtjevima palestinskih i drugih organizacija za ljudska prava. Progovorio je samo kada je vidio da su Izraelci napadnuti, ignorirajući decenijama dugu patnju Palestinaca. To pokazuje visok nivo politizacije pravosuđa“, kaže Elayyan.

S tim u vezi, pitanje je ko će se založiti za suđenje za ratne zločine and Palestincima, odnosno, politička dimenzija te problematike, koja prema svim dešavanjima iz prošlosti i jasnim kršenjima zakona, ide naruku Izraelu.

Izrael ne sarađuje sa ICC-om, dok zemlje članice Suda, u kojem su i najmoćnije zapadne sile, one koje sada podržavaju akciju u Gazi, trebaju odobriti sredstva za nove istrage. Osim toga, postoje i mnoge zemlje koje smatraju da je do rješenja o ratu jednostavnije doći bez uplitanja ICC-a, što epilog bilo kakve moguće istrage čini neizvjesnim, a da se niti ne spominju moguća hapšenja ili sudski procesi.

Možda najbolju ilustraciju na šta bi sve moglo izaći, dao nam je američki pravnik William Banks, profesor emeritus sa Univerziteta Syracuse. On demantira Khana, te prilaže izjavu koja je slična zvaničnom tonu Washingtona.

„Sud ne bi imao ovlasti krivično goniti bilo koga od njih (Izraelce i Palestince)“, rekao je Bansk u izjavi za Al Jazeeru.

„Najvažnije pravno načelo zakona rata je da civili moraju biti zaštićeni, a čak i u odobrenom sukobu sve strane moraju poduzeti sve mjere opreza da ne ozlijede civile. Hamas je sigurno počinio ratne zločine 7. oktobra. Nejasno je u kojoj je mjeri Izrael učinio ono što zakon zahtijeva po pitanju izbjegavanja civilnih žrtava u Gazi“, dodao je Banks uz opasku kakva se često čuje iz SAD-a.

„Čini se da je bombaški napad na bolnicu (u kojoj je prema palestinskim izbovima ubijeno gotovo 500 ljudi, dok je raketa došla iz Izraela, op. a.) izazvao neispaljeni projektil iz unutrašnjosti Gaze“.

‘Odavno su trebali biti u zatvoru’

Elayyan iz organizacije Al-Haq, kategoričan je da je „zakonska je obaveza suda da prikuplja dokaze za procesuiranje osoba koje počine krivična djela iz njegove nadležnosti“.

Države su, tvrdi, zakonski obavezne sarađivati sa sudom.

„Nadležnost Suda nadopunjuje nacionalnu nadležnost. ICC djeluje samo kada države ne žele ili nisu u mogućnosti pokrenuti krivični progon. U palestinskoj situaciji, brojne su manifestacije izraelske nespremnosti na njega. Njegovo suzdržavanje od procesuiranja vojnika i doseljenika koji svakodnevno čine zločine protiv Palestinaca jedna je od najjasnijih manifestacija. S obzirom na velike razmjere zločina koji su počinjeni u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali, Sud mora djelovati na hitan način kako bi zaključio istragu koju je pokrenuo njegov prethodnik“.

Al-Haq je, dodaje, zajedno sa drugim organizacijama, već podnio Uredu tužitelja „čvrste dokaze o umiješanosti izraelskih dužnosnika, uključujući Benjamina Netanyahua“, u zločine koje Sud može procesuirati.

„Tužilac mora odmah djelovati kako bi izdao naloge za hapšenje izraelskih dužnosnika na temelju dokaza koji su mu već dostavljeni. Da nije bilo političkih razloga, oni bi odavno bili u zatvoru“, zaključuje Al-Haq.