Vjeruju li Hrvati policiji: Profesionalizam postao upitan

Iz godine u godinu Hrvatska napreduje na svim poljima, ali je i dalje hrvatsko društvo po mnogo toga ostalo tradicionalno te neke navike i razmišljanja teško mijenja. Jedna od njih je sklonost prema osobama u uniformama poput policije koja je postala jedan od temelja društva.

I prije Domovinskog rata na tadašnje milicajce gledalo se drugačije jer se ipak radilo o ljudima koji su predstavljali vlast. Milicija je u međuvremenu postala policija, a hrvatski policajci su se iskazali i u ratu kada su upravo oni bili ti koji su na sebe preuzeli prve udare dok se nije ustrojila vojska. Poslije rata policija se ponovno vraća u svoje mirnodopske poslove. I dalje policija kod većine građana uživa posebno povjerenje jer upravo su oni ti koje se zove kada je netko u nevolji.

Niz incidenata

Tijekom godina svi zajedno svjedoci smo i brojnih herojskih djela u kojima su glavnu riječ imali policajci koji su riskirali i svoje živote kako bi nekome drugome spasili život. Međutim, u isto vrijeme događaju se i neke stvari koje su dovele do toga da su kod dijela građana izgubili ono povjerenje koje su godinama imali ili su na putu da ga izgube. Kada je riječ o takvim događanjima dovoljno se prisjetiti raznih pogodovanja policajcima, pokušaja da se neki njihovi prekršaji skriju, uhićivanja načelnika policijskih uprava i zapovjednika na radnom mjestu i slično.

To bi bili blaži slučajevi na koje možda većina građana niti ne bi reagirala s obzirom na broj afera u koje su upleteni političari. Ali onda se dogodi slučaj kada su policajci snimljeni kako tuku migrante negdje na državnoj granici ili pak slučajevi gdje su policajci, pa čak i zapovjednici, suradnici kriminalaca. Dogodio se i slučaj silovanja u Lici za koji su optužena dva aktivna policajca . Ubrzo poslije toga u Osijeku je mladi policajac iz službenog pištolja usmrtio svoju prijateljicu poslije čega su postupci policije bili u najmanju ruku čudni. Dobar dio građana mišljenja je kako su na taj način pokušavali prikriti što se zapravo dogodilo kod toga ubojstva.

To na žalost nisu jedini slučajevi u koje su na neki način upleteni policajci. Zbog niza takvih slučajeva reagirale su i razne političke stranke koje su tražile odgovore na brojna neodgovorena pitanja, ali i odgovornost onih koji su najodgovorniji u cijelom sustavu.

Obični građani, kada govore o povjerenju u policiju, imaju najblaže rečeno podijeljeno mišljenje. Jedni smatraju kako im se i dalje može vjerovati i da su oni ti koji su jedan od oslonaca društva, dok drugi smatraju kako je i MUP-u potrebna reforma i reorganizacija kako bi se uvelo više profesionalizma, a neželjeni incidenti sveli na minimum.

„Iskreno, s jedne strane im vjerujem i dalje jer oni su ti koje ću uvijek prve pozvati ako sam u nekoj nevolji. S druge strane, mislim da imaju problem s nedostatkom kvalitetnog kadra tako da se im se događaju neke stvari koje ne bi smjelo da im se dogode“, kaže nam Stjepan B. iz Vukovara. „Svi znamo što i kako oni mogu napraviti, odnosno što može njihovo jedno izvješće napraviti običnom čovjeku. Ipak, ne mislim kako je to pravilo nego da se radi o neodgovornim pojedincima koji su dio sustava i koji to koriste za neke osobne stvari. Koliko znam, imaju i problem s novačenjem tako da su i kriteriji za ulazak u policiju znatno smanjeni, a sve kako bi ih bilo dovoljno“.

Problemi u redovima policije

Na istu temu smo pokušali razgovarati i sa samim policajcima ali je njima, bez dozvole nadležnih, zabranjen bilo kakav razgovor. Neslužbeno su nam rekli kako su i oni svjesni problema koji se događaju u njihovim redovima, ali i da se radi o pojedincima dok je velika većina njih posvećena poslu i osuđuju takve stvari. Kažu i kako su svjesni da se radi njih nekoliko koji nečasno postupaju sve policajce gleda kroz razne stereotipe što nije točno i smeta im.

I oni ukazuju na niz problema s kojima se sustav susreće, a gdje oni ne mogu ništa napraviti. Jedan od njih je i napredovanje po stranačkoj pripadnosti, a ne po profesionalnosti, znanju i iskustvu što bi moralo biti pravilo. Tu je i nedostatak kadrova jer se sve manji broj mladih odlučuje za posao policajca. Samim tim se javlja i problem da zbog nedostatka novih policajaca oni koji su ostvarili uvjete ne mogu u mirovinu. Kao problem spominju i niske plaće za odgovoran posao koji rade. Ističu i kako policija u velikom broju slučajeva odradi svoj posao, ali da je pravosuđe to koje kaska i ne odradi posao kako treba što onda baca sjenku i na rad policije.

„Bez obzira na sve incidente i dalje imam relativnog povjerenja u policiju. Ekscesi se uvijek događaju i njih će biti koliko god država i sustav bili uređeni. Mislim da se radi o maloj razini korupcije kod pojedinaca, ali i da policija ostaje policija bez obzira ne sve i da im građani najvećim dijelom vjeruju. Ti slučajevi nasilja, korupcije, silovanje, ubojstvo i druge stvari su postupci pojedinaca“, kaže Saša Bjelanović, predsjednik Mirovne grupe mladih Dunav.

Ističe i kako je policija „dobra s obzirom na uvjete u kojima rade“, a prije svega na primanja koja imaju, a koja su ispod razine kakva bi trebala biti.

„Generalno, kod građana postoji povjerenje u policiju. Građani i dalje tradicionalno najviše vjeruju u vojsku i policiju i to se teško mijenja“, smatra Bjelanović.

‘Ne vjerujem im!’

Nekadašnja novinarka i urednica Vera Kovačić iz Osijeka, sada u mirovini i članica političke stranke Možemo, kaže bez uvijanja kako ne vjeruje policiji i da nema povjerenja u njih i njihov rad. Napominje kako vjeruje da su policajci malo plaćeni te ukazuje kako imaju sindikalnog povjerenika koji o policiji „brine“ već 20 godina te da su zato i korumpirani.

„Kada policiju ustrojava politička stranka onda to tako i bude. Imala sam jednom davno jedno neugodno iskustvo kada je susjed pravio buku i probudio cijelu zgradu. Uz to je pjevao i neprimjerene pjesme. Kao tadašnji predstavnik stanara pozvala sam policiju, a oni su ga samo blago ukorili tako da je on, čim su oni otišli, nastavio dalje.

Inače, Osijek ima dugu povijest lošeg postupanja policije prema građanima. Imali smo načelnika koji je jednom siromahu oteo imovinu i držao ga kao roba. Prije nekoliko godina starija žena je prešla ulicu na crvenom svjetlu, pa su je srušili na pod i vezali lisicama“, kaže Kovačić.

Prema njenim riječima, iako takvih slučajeva ima puno posljednji slučaj ubojstva mlade djevojke u Osijeku i, kako kaže, „laganje policije i skrivanje informacija“ je kap koja je prelila čašu. Iz toga razloga su već prosvjedovali u Osijeku i najavljuje da će to učiniti opet sve dok se ne smijene odgovorni.

Vjerovati i provjeravati

Na istu temu razgovarali smo i s hrvatskim političkim analitičarom Žarkom Puhovskim koji se prisjetio kako se u vrijeme dok je bio aktivan u Hrvatskom helsinškom odboru (HHO), odnosno u najgore vrijeme u Hrvatskoj, policija ponašala nerijetko korektnije od pravosuđa. Prema njegovim riječima, problemi su počeli 1995. godine kada su prikivani neki „naši“ ratni zločini, kao i kada je došlo do prikrivanja zločina koji su se dogodili u privatizaciji.

„Elementarna stvar u svemu što se događa u tom sustavu je nedostatak profesionalizma. To je elementarna stvar od koje sve kreće. Profesionalizam u policiji je postao upitan. Interesantno je kako u Hrvatskoj najuspješnije djeluju aktivnosti koje su amaterske poput Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS). Kada je zločin ‘moj’ zločin, onda je to osobna stvar, kada se u isti uključi neka redakcija, što je razuman stav za pojedinca ali posljedično potkopava legitimaciju institucija, onda dolazi do socijalizacije zločina, a ako država ne intervenira onda je to državni zločin“, kaže Puhovski.

I on ukazuje na kadrovske probleme kao i na stranačku pripadnost prilikom imenovanja na neke čelne funkcije radi čega dolazi do neželjenih incidenata kojima svjedočimo. Upravo zbog toga je i puno onih pravih profesionalaca napustilo sustav.

„U načelu i dalje vjerujem u policiju ali, kako je rekao nekada Staljin: treba vjerovati i provjeravati“, zaključio je Puhovski.