‘Želimo ih nazad’: Izraelske porodice traže od vlade da spasi taoce

Miri Benami kaže za Al Jazeeru da je bila zabrinuta kada nije mogla dobiti svog sina, Yosefa Ohanu, 7. oktobra.

Bio je na skupu Supernova Sukkot i čula je da su Hamasovi borci napali festival trance muzike kad su se tog dana infiltrirali u južni Izrael.

Nakon što je nekoliko puta pokušala dobiti ga na njegov telefon, na kraju je došla do njegovog prijatelja, koji je bio s Yosefom kad se napad dogodio. Ono što joj je rekao bila je najgora noćna mora svake majke.

Dok su borci iz Hamasovog oružanog krila upali na festival, Yosef i njegov prijatelj ostali su pomoći u evakuaciji ostalih posjetitelja festivala, prevozeći povrijeđene do kola hitne pomoći i pomažući drugima da se udalje od pucnjave.

U posljednjim, haotičnim trenucima, borci su se približili dvojici muškaraca i Yosef je u djeliću sekunde odlučio pobjeći u jednom smjeru, a njegov prijatelj u drugom. Dok je njegov prijatelj trčao, osvrnuo se i vidio Yosefa kako se skriva ispod automobila. Tada ga je neko posljednji put vidio.

Predstavnici vlade su nakon toga posjetili Miri i potvrdili joj da se status njenog 24-godišnjeg sina promijenio iz nestalog u oteti.

“Jako mi nedostaje i volim ga. Želim da se sada vrati svojoj kući”, kaže glasom punim emocija. Traži još riječi, ali nijedna ne dolazi, i pristojno se smiješi, susprežući suze.

‘Vratite ih kući odmah’

Mnoge su porodice došle na ovaj trg u Tel Avivu protestovati za povratak svojih najmilijih zatočenih u Gazi. Ljudi se grle, govoreći jedni drugima riječi utjehe. Neki pjevaju uz muziku iz zvučnika, lagano se njišući naprijed-nazad.

Porodice redovno protestuju, nastojeći zadržati pritisak na izraelsku vladu da radi više na pronalaženju rješenja za oslobađanje njihovih najmilijih.

Ljudi drže plakate s natpisima “Vratite ih kući odmah” i slikama svojih nestalih voljenih.

Svaki plakat ukrašen je “Forumom za taoce i nestale porodice”, nazivom mreže koju vode volonteri i koja je uspostavljena manje od 24 sata nakon napada kako bi pomogla u koordinaciji nacionalnih i međunarodnih napora da se osigura njihovo oslobađanje.

Miri je namjestila svoj plakat pričvrstivši ga na žutu traku kako bi oko vrata mogla nositi veliku sliku svog voljenog Yosefa.

Na slici je Yosef nasmijan i opušten dok je prisustvovao još jednom, ranijem, muzičkom festivalu – sunčane naočale na vrhu njegove glave, koja je nagnuta na jednu stranu.

Nosi crnu majicu bez rukava i naušnice te djeluje u svom elementu, sluša muziku među nasmijanim partijanerima, baš kao što je bio 7. oktobra.

Dugi stol stoji na jednom kraju, prostrt kao za večeru s bocama crnog vina i priborom za jelo. Do njega su povučene prazne stolice s natpisom “taoc” na naslonu, što simbolizira nestale.

Demonstranti pjevaju i izvode performans. Papirnati transparent dugačak metar zalijepljen je na tlo kako bi ljudi pisali poruke svojim voljenima, a prolaznici pisali poruke podrške.

‘Poruka svjetskim vladama’

Više od 1.400 ljudi ubijeno je u Hamasovom napadu, a procjenjuje se da je 218 ljudi u zarobljeništvu u Gazi. Četvero ih je oslobođeno od 7. oktobra. Izraelski odgovor na napad bio je nemilosrdno bombardiranje Gaze, uništavajući većinu njezine infrastrukture i ubivši 5.791 Palestinca.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu našao se na meti kritika zbog načina na koji je njegova vlada postupila s napadom i kasnijom talačkom krizom.

Nedavna anketa koju je proveo Jerusalem Post pokazala je da 86 posto Izraelaca vjeruje da je napad bio neuspjeh vodstva, a više od polovine ispitanih pozvalo ga je na ostavku.

Miri se ne izjašnjava o vlasti, očito je da joj je, kao i ostalim porodicama koje protesvuju, važno samo da dobije sina nazad. Bori se da se izrazi, zabrinutost joj je urezana na licu.

Oglase se sirene za zračnu uzbunu, zaustavljajući Miri usred rečenice. Kratak izraz zabrinutosti bljesne joj na licu dok je vode prema objektu za parkiranje automobila koji je posljednjih sedmica postao lokalno sklonište od bombaških napada.

Čini se da neke demonstrante nije uznemirio prodoran zvuk sirena i ostaju vani puštajući muziku; niz glasnih eksplozija čuje se na nebu iznad i Miri se trzne dok se kreće dalje prema parkiralištu, još uvijek govoreći o Yosefu.

“Svi se molimo za njih da se vrate kući”, kaže ona, skupljajući kosu iza ušiju.

Čini se da su eksplozije bile izraelski protuzračni odbrambeni sistem Željezna kupola (Iron Dome) koji je presreo rakete usmjerene prema Izraelu.

Čini se da su se ljudi sve više navikli na zvukove i, uprkos tome što je svima rečeno da ostanu ispod betonskog skrovišta parkirališta, demonstranti se počinju vraćati van.

Rođak druge zarobljenice rekao je za Al Jazeeru da poruka demonstracija nije bila samo izraelskoj vladi, već “vladama cijelog svijeta”.

“Želimo je nazad – odmah”, kaže odlučno.