Izraelski napadi na Gazu oživljavaju sjećanja na masakre u Sabri i Shatili
Preživjeli iz masakra 1982. godine koji je počinila milicija koju podržava Izrael u Libanu kažu da je ono kroz što Gaza prolazi još gore.
Pišu: Mat Nashed i Justin Salhani
Zaineb Saab je zaključala vrata svoje kuće i nije se usudila ispustiti ni zvuk kada je počelo ubijanje u Sabri i Shatili, dva naselja u kojima se nalazi palestinski izbjeglički kamp u Bejrutu, glavnom gradu Libana.
Dana 16. septembra 1982. godine, pripadnici krajnje desničarske kršćanske milicije, Phalange Party (Stranka Falanga), koordinirali su s izraelskim snagama i ubili između 2.000 i 3.500 muslimana, libanskih i palestinskih civila.
Saab je rekla da je tokom pokolja, koji je trajao tri dana, čula vrištanje svojih susjeda, ali ne i pucnjeve. Većina žrtava je iskasapljena noževima.
“Išli su direktno u domove ljudi i ubijali ih”, rekla je Saab za Al Jazeeru iz Sabre.
Više od četiri desetljeća kasnije, Saab i drugi preživjeli kažu da im kontinuirano izraelsko bombardiranje Gaze budi najgora sjećanja, tjerajući ih da ponovno prožive te užasne dane za Sabru i Shatilu.
Masakr se smatra jednom od najmučnijih epizoda nasilja nad palestinskim izbjeglicama otkako su protjerani iz svoje domovine tokom stvaranja Izraela 1948. godine.
Ipak, stanovnici Sabre i Shatile kažu da se ono što su tada proživjeli ne može usporediti sa šokantnim nasiljem koje se sada odvija u Gazi.
Više od 5.700 Palestinaca ubijeno je u 18 dana bombardiranja, uključujući više od 2.000 djece. Više od polovice stanovništva Gaze je raseljeno, a velik dio domova i infrastrukture – škola, univerziteta i bolnica – oštećen je ili uništen u izraelskom bombardiranju od 7. oktobra, kada su borci Hamasa napali južni Izrael, ubivši 1.400 ljudi.
“Dok gledamo šta se događa u Gazi, sjećamo se masakra ovdje. Ali to nije isto. Gaza je gora”, rekla je Saab.
Izgubljeno djetinjstvo
U kući Majdi Majzoub u kampu, na televiziji su prikazivane dramatične scene spašavanja palestinske djece iz ruševina nakon što su izraelski zračni napadi uništili njihove domove u Gazi.
Vratilo ga je to u vrijeme kada je prije 41 godinu bio među preživjelima u izraelskom masakru.
Majzoub je tada imao 10 godina. U junu 1982. Izrael je pokrenuo invaziju punog opsega kako bi protjerao Palestinsku oslobodilačku organizaciju (PLO) iz Libana, gdje je bila smještena. Izrael je također planirao postaviti marionetsku vladu na čelu sa strankom Falanga.
Do 1. septembra, PLO se preselio u Tunis, dok su multinacionalne snage bile raspoređene da zaštite civile u Sabri i Shatili. Radna grupa je neobično otišla nakon samo 10 dana, omogućivši Izraelu da provede opsadu kampa.
Dvije sedmice kasnije, rekao je Majzoub, Izraelci su rasporedili još tenkova i vozila oko kampa. Povećana vojna prisutnost došla je dva dana nakon misterioznog atentata na vođu stranke Falanga, Bashira Gemayela.
U to vrijeme niko nije znao ko je ubio Gemayela. Ipak, članovi njegove stranke okrivili su Palestince i bili su gladni osvete.
Kad su počela ubistva u Sabri i Shatili, Majzoub je rekao da je vidio izraelski helikopter kako leti iznad kampa kako bi dovezao borce Falange dok su ubijali civile.
Sjeća se i skrivanja u džamiji sa svojom braćom i sestrama gdje su šutjeli i mirovali kako se ne bi čulo.
“Bilo je 200-ak ljudi koji su se skrivali s nama”, rekao je Majzoub za Al Jazeeru. “Sjećam se grupe mladića koji su izašli iz džamije kako bi pokušali objasniti da u kampu nema boraca PLO-a. Svi ti mladići su ubijeni.”
Kasnije te noći, Majzoub i njegova braća i sestre pobjegli su iz logora i ponovno se sreli sa svojim roditeljima, koji su bili u posjeti rođacima drugdje u Bejrutu kada se masakr dogodio.
Gledajući unazad, Majzoub sebe smatra sretnikom u usporedbi s civilima u Gazi, koju grupe za ljudska prava opisuju kao “zatvor na otvorenom” u kojem je 2,2 miliona ljudi zabranjeno napustiti teritoriju bez izraelskog ili egipatskog dopuštenja koje je teško dobiti.
Izrael je dodatno pojačao svoju opsadu Gaze koja nalikuje gušenju prekidom snabdijevanja gorivom, vodom i hranom od Hamasovog iznenadnog napada 7. oktobra. Izraelska taktika mogla bi se dovesti do ratnog zločina, prema stručnjacima za međunarodno humanitarno pravo.
“Palestinci u Sabri i Shatili protjerani su iz svojih domova 1948. kao i Palestinci u Gazi”, rekao je 51-godišnji Majzoub. “Izraelci su nas pokušali dokrajčiti 1982. Sada pokušavaju učiniti isto Palestincima u Gazi.”
Još jedan genocid
U decembru 1982. Generalna skupština Ujedinjenih naroda proglasila je masakr u Sabri i Shatili “‘činom genocida”.
Falanga je ubijala trudne žene i čupala im fetuse, prema svjedocima i novinarima.
Jedan preživjeli Palestinac, koji se zove Abou Ahmed, rekao je da se živo sjeća tijela ljudi koja su se gomilala na krivudavim i uskim ulicama logora.
Dodao je da je riskirao život noseći povrijeđene na nosilima u Dahiyu, obližnju četvrt u južnom Bejrutu.
“Ubijali su sve i to nasumično”, rekao je za Al Jazeeru iz svog doma u Shatili. “Krivim Izraelce. Oni su bili ti koji su trebali štititi logor.”
Abou Ahmed je dodao da nije bilo nekoliko novinara, onda niko ne bi znao šta se dogodilo u Sabri i Shatili.
Uvijek je vjerovao da će svijet intervenirati da ga zaustavi ako više ljudi zna da se masakr događa u stvarnom vremenu. No, kontinuirano nasilje u Gazi promijenilo je njegovo mišljenje, rekao je.
“Cijeli svijet protestira, ali niko ne reagira niti išta poduzima”, rekao je za Al Jazeeru.
Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Joe Biden i predsjednica Evropske unije Ursula von der Leyen pružili su punu diplomatsku podršku izraelskoj neselektivnoj ofanzivi, iako je UN upozorio da su Palestinci suočeni sa stvarnim rizikom od genocida.
Saab, Majzoub i Abou Ahmed slažu se s procjenom UN-a.
“Ovo nije masakr u Gazi. To je genocid”, rekao je Abou Ahmed iz svog doma u Shatili. “To je najgore nasilje koje smo ikada vidjeli u palestinskoj historiji.”