Kako Izraelci gledaju na sukob u Gazi: Drugi rat za nezavisnost

Piše: Mohammad Watad

Dok rat u Pojasu Gaze ulazi u treću sedmicu, izraelski analitičari se slažu da je operacija “Potop Al-Aksa” vratila sukob između Izraelaca i Palestinaca na početak, odnosno u period prije Nakbe 1948. godine. Prema analizama, ovaj sukob predstavlja „drugi rat za nezavisnost”, sa stajališta Izraelaca.

Unutar Izraela bjesni sukob oko političke budućnosti premijera Benjamina Netanyahua, jer su sve glasniji pozivi da napusti funkciju. Izraelskom premijeru slabi popularnost i smatra se odgovornim što nije spriječio iznenadni napad palestinskog otpora 7. oktobra. Također mu se zamjera i pristup izvrdavanja tokom političke karijere i suzdržavanja od bilo kakve nagodbe s Palestincima.

Tokom vikenda izraelski mediji su se bavili pitanjem sukoba s Palestincima koji i dalje traje i vraćanja opciji rata dok se čeka na kopneni upad u Pojas Gaze. Sugeriraju da će doći do promjene, kako su to opisali, “buduće slike Izraela” i da više neće biti ista kao prije početka rata, ukazujući na to da će rezultati rata promijeniti obilježja cijelog Bliskog istoka.

U političkim analizama raspravljalo se o Netanyahuovom pristupu tokom njegovog mandata od 2009. godine i načinu na koji se bavio palestinskim pitanjem, što je opisano kao “davanje anestezije” bez nuđenja bilo kakvih konkretnih rješenja za okončanje ili rješavanje sukoba. Ovakav pristup dobio je široku podršku izraelske javnosti koja je radije prebacivala sukob. Međutim, to je ubrzo eksplodirao u lice Izraela i svijeta te vratilo palestinsko pitanje na dnevni red Bliskog istoka i svijeta.

Scene Nakbe

Analizirajući nezapamćenu američku podršku Izraelu u ratu protiv Gaze, stručnjak za palestinska pitanja i Bliski istok Zvi Barel smatra da je američki predsjednik Joe Biden “primio Izrael u zagrljaj” što ga dovodi u sukob s arapskim zemljama na Bliskom istoku, posebno sa zemljama u susjedstvu koje strahuju da će se rat proširiti na njihove teritorije.

Barel je objasnio, u procjeni situacije objavljenoj u listu Haaretz, da rat u Gazi vraća palestinsko pitanje u okrilje arapskih zemalja koje pokušavaju izvršiti pritisak na regionalnom i globalnom nivou kako bi spriječile kopnenu invaziju na Gazu. Takve operacije bi mogle vratiti sukob na stanje prije 1948. godine. Kao argument za to navodi izjave i stavove egipatskog predsjednika Abdel Fataha El-Sisija, jordanskog kralja Abdulaha II i saudijskog prijestolonasljednika Mohameda bin Salmana, te njihovo protivljenje prisilnom raseljavanju Palestinaca iz Pojasa Gaze.

Specijalista za palestinska i bliskoistočna pitanja ocijenio je da Kairo vidi izraelski plan za raseljavanje Palestinaca kao paravan i izgovor za rat i “prijetnju egipatskoj nacionalnoj sigurnosti”, zbog posljedica koje će to imati na Egipćane i Arape, jer podsjeća na scene palestinske Nakbe.

‘Plemenski ratovi’

Što se tiče izraelskog stajališta, politički analitičar Nadav Eyal smatra da je rat u Gazi pokazao razmjere duboke privrženosti i povezanosti Izraela sa Sjedinjenim Američkim Državama i velikim zapadnim zemljama.

“Zagrljaj koji je Netanyahu ponudio predsjedniku Bidenu odražava beskrajnu privrženost Izraela Sjedinjenim Američkim Državama, koje su se mobilizirale da brane postojanje Izraela”, kazao je.

U članku, objavljenom u novinama Yedioth Ahronoth, Eyal je naveo: „Dvije sedmice su prošle od užasne noćne more koja je okrenula naš svijet naglavačke. Netanyahu je, kako kažu oni koji ga prate, u boljoj poziciji nego što je bio u prvoj sedmici iznenadnog napada, kada je bio šokiran. Ali zato zbog ovog rata više nije onakav kakav je bio po briljantnosti i kontroli, jer su ga tokom mandata još od 2009. zvali ‘gospodin sigurnost'“.

Politički analitičar je istakao da u izraelskom političkom sistemu postoji puni konsenzus da Netanyahuova vlada ne radi na civilnom nivou, te da je reakcija vladinih ministarstava, ako postoje, spora.

U istom kontekstu dodaje: “Postoje prvobitne naznake da se u Izraelu vraćaju plemenski ratovi, a postoje i drugi znakovi koji upućuju na sve veći bijes u jevrejskoj javnosti prema Netanyahuu i njegovoj vladi, pored osjećaja da nedostaju sigurnost i zaštita.“

Sramota za Netanyahua

Procjene pokazuju da Netanyahu pokušava bježati naprijed i da želi iskoristiti rat u Gazi kako bi izbjegao pravnu sramotu, zbog suđenja u slučajevima korupcije i kršenja povjerenja. Međutim, izraelski novinar koji se bavi pitanjem pravosuđa Gidi Weitz, kaže da se „Netanyahu našao pred nacionalnom sramotom koja bi mogla doprinijeti okončanju njegove političke karijere“.

Weitz je, u članku u izraelskim novinama Haaretz pod naslovom “Sramota koja će pratiti Netanyahua bit će mnogo gora od one od koje je pokušao pobjeći”, pojasnio da je premijer odgovoran za sigurnost Izraela, ali da Netanyahu bježi od te odgovornosti i radije optužuje medije, koje je opisao kao “neprijatelja“.

Izraelski novinar dodaje: „Netanyahuova opsesivna potreba da iskoristi svako postignuće i sebe opiše kao jedinog vladara, najjači je argument u javnoj optužnici koja će biti podignuta protiv njega zbog njegove odgovornosti za neuspjeh i haos koji je doveo do krvoprolića na jugu i rata u Gazi. Neki njemu bliski ljudi već razumiju da je Netanyahuova era je završena“.

Obilježja Bliskog istoka

Procjenjujući trenutnu situaciju, Ofer Shelah, istraživač na Institutu za nacionalnu sigurnost na Univerzitetu u Tel Avivu, u tekstu pod naslovom „U Gazi će se određivati budućnost Bliskog istoka“, navodi da SAD nije primio Izrael u zagrljaj samo zbog ishoda Hamasovog iznenadnog napada na okolinu Gaze i izraelska naselja na jugu ili iz straha da je Izrael nesposoban da se brani sam.

Shelah je objasnio da ovaj američki zagrljaj, djelovanje i intervencija koju je predvodio predsjednik Biden svjedoči o raširenoj percepciji Sjedinjenih Američkih Država o Bliskom istoku, a prvi znak su bili napori koje je Bijela kuća uložila da se postigne izraelsko-saudijski sporazum o normalizaciji odnosa prije rata u Gazi.

Shelah je istakao da je Izrael već dugi niz godina u stanju strateške paralize u svemu što se tiče njegovog prisustva i utjecaja na Bliskom istoku, zbog neuspjeha da okonča sukob s Palestincima, odbijanja da prihvati bilo kakvo rješenje i nemoći da to riješi. Prema tome, rezultati rata protiv Gaze promijenit će sliku i obilježja Bliskog istoka.