Hoće li se Iran usuditi napasti Izrael?
Stručnjaci tvrde da je iz više razloga malo vjerovatno da Iran, i pored prijetnji, direktno odgovori na izraelske napade na Gazu.
Hamasov napad na Izrael od 7. oktobra i brutalan odgovor izraelskih snaga na Pojas Gaze, uz dramatičan porast napetosti na okupiranoj Zapadnoj obali i ograničeno uključenje libanskog Hezbollaha u razmjenu raketa na sjeveru Izraela, potpalili su vatru koja više nego ikada u posljednjih nekoliko decenija prijeti da eskalira u regionalnu apokalipsu.
Masovno uništenje u Pojasu Gaze i hiljade poginulih sa obje strane bi u nekim najcrnjim scenarijima mogli biti samo uvod u rat mnogo širih razmjera u koji bi se, kako tvrde mnogobrojni stručnjaci i politolozi, mogle uključiti i treće strane.
Prvi na spisku onih koji bi to mogli učiniti je Iran, tradicionalni izraelski neprijatelj i regionalna sila koja posjeduje moćno oružje kojim može napasti Izrael – od balističkih raketa koje je nerijetko testirala, pa do napadačkih dronova, od kojih neki, poput Arash-2, mogu doći i do samog Tel Aviva i pritom, kako tvrde Iranci, nekoliko puta napadati mete.
Zabrinutost da bi se ovaj scenario mogao desiti pojačana je nakon nedavnog istupa iranskog ministra vanjskih poslova Hosseina Amira-Abdollahiana, koji je rekao da će „Iran morati intervenisati ako se nastave izraelski napadi na Gazu“, kao i u slučaju „izraelske kopnene invazije na enklavu“, na koju se Tel Aviv priprema.
Iran ‘sposoban’ sa saveznicima napasti Izrael
No, napadi ne samo da su se nastavili, već su poprimili neviđene razmjere, sa pokoljem u bolnici u Gazi u kojem je poginulo gotovo 500 ljudi, dok se oko Pojasa Gaze gomilaju snage za mogući kopnenu invaziju.
Na pitanje šta bi se moglo desiti ukoliko Iran zaista odluči prijetnje pretvoriti u djelo i direktno intervenisati, odgovor ne moraju davati stručnjaci, jer je on jasan – potpuni haos i regionalni rat na Bliskom istoku uz vjerovatno uključenje SAD-a, koji je jasno poručio da „čuva leđa Izraelu“. No, kolike su šanse da do toga zaista i dođe?
„Iran je glavna zastrašujuća sila protiv Izraela u regiji, a i meta je američke vanjske politike već više od četiri desetljeća. S obzirom na povijesni i geopolitički kontekst, Iran ima čvrstu ulogu i u ideološkoj borbe protiv cionizma u regiji i predstavlja značajnu prijetnju Izraelu“, mišljenja je Denijal Jegić, profesor komunikacijskih nauka na Libansko-američkom univerzitetu u Bejrutu.
Na pitanje je li moguće da na neki način, sam ili uz druge saveznike, napadne Iran, odgovara potvrdno.
„Iran je u savezu s različitim pokretima u regiji i sposoban je sudjelovati u regionalnom odgovoru na izraelski režim“, mišljenja je Jegić.
A hoće li to učiniti zavisi od mnogo faktora. Jedan od najznačajnijih je – SAD. Dan nakon masakra u bolnici u Gazi, američki predsjednik Joe Biden u Tel Avivu je ponovio punu podršku SAD-a Izraelu, uz obećanje o „vojnoj pomoći bez presedana“. Uz to, dva američka nosača aviona su u Mediteranu, kao mjera odvraćanja usmjerena prema onima koji bi se usudili napasti Izrael. Isto tako, Washington je pokušao gasiti požar u arapskom svijetu aktivnostima na otvaranju humanitarnih koridora.
„Izrael na mnogo načina funkcionira kao proxy Sjedinjenih Američkih Država, posebno u vojnom smislu. Vrlo je važno naglasiti da Izrael i dalje predstavlja prijetnju cijeloj regiji. Uz kontinuiranu agresiju u Palestini, Izrael redovito napada Siriju, a i južni dio Libanona, dok vodi i agresivnu retoriku protiv Irana“, kaže Jegić.
Potencijal za regionalnu eskalaciju
„Što se tiče potencijalne reakcije Irana, mislim da bi to ovisilo o tome koliko će više podrške Izrael dobiti od SAD-a, koja se, sudeći po govoru Bidena (u Tel Avivu), čini bezuvjetnom. Sjedinjene Američke Države su se također usprotivile prekidu vatre i ponovno koriste svoj polarizirajući, antiislamski diskurs kako bi opravdale kontinuiranu agresiju Izraela. S obzirom da Izrael ovisi o potpori svojih zapadnih saveznika, uvijek postoji potencijal za regionalnu eskalaciju“, smatra Jegić.
Sve u svemu, teško je vjerovati da bi se Iran u postojećim okolnostima, i pored svoje neupitne vojne moći, direktno uključio u sukob.
Dragoslav Rašeta, istraživač Novog trećeg puta iz Beograda, kaže da Iran „verovatno neće jače reagovati“ – iz više razloga.
„Videli smo američku diplomatiju, koja radi na tome da se umire i jedna i druga strana. Nastoje umiriti Izrael, da što više poštede civile, dok sa druge strane, vrše pritisak za otvaranje humanitarnih koridora“, kaže Rašeta, koji podsjeća i na još jednu američku efikasnu metodu u kriznim situacijama.
„To je prisustvo velike vojne moći. Američke snage su blizu i mogu reagovati ako to Izraelu bude potrebno. Iranu se šalje jasan signal da se ne uključuje u sukob, dok u isto vreme, imamo i jako agresivne signale iz Tel Aviva. Dakle, ne verujem u direktnije iransko uključenje u rat“, tvrdi Rašeta.
Mnogi zastupaju stav da Teheran već učestvuje u ratu u Izraelu, ali „samo“ indirektno, tako se prije može očekivati da proiranske grupe u regiji iz Libana i Sirije, pojačaju aktivnosti, nego da i sam Iran posegne sa svojim vojnim arsenalom i riskira žestoku odmazdu Izraela i SAD-a.
Šta može Hezbollah, produžena ruka Irana?
Naoružana libanska grupa Hezbollah, koja se smatra produženom rukom Teherana u regiji, već napada izraelske vojne ciljeve blizu libanske granice. Ta grupa, tvrde stručnjaci, ima snažan potencijal – ne da porazi Izrael, jer „ne može poraziti tako moćnu silu“, već da mu ozbiljno zaprijeti i razvuče njegove snage od Gaze na drugi front, te tako umanji pritisak na saveznički Hamas i Pojas Gaze.
Prema riječima Nicolasa Blandforda, stručnjaka za Hezbollah iz Atlantic Councila iz Washingtona, Hezbollah „danas ima sposobnost nanijeti najveću štetu Izraelu otkako je on uspostavljen 1948. godine“.
„Hezbollah ima najmanje 60.000 boraca, uključujući stalne i rezerviste. Grupa je također povećala svoje zalihe projektila sa 14.000 u 2006. na oko 150.000 sada“, tvrdi za Al Jazeeru.
Većina je kratkog dometa, ali Hezbollah također ima iranske precizne navođene projektile koji imaju domet od 300 kilometara. Blanford je dodao da je Hezbollahova jedinica “specijalnih snaga” obučena da se infiltrira u Izrael u slučaju rata.
Jegić dijeli stav da Hezbollah predstavlja ozbiljnu prijetnju po Izrael.
„Hezbollah posjeduje snažne vojne kapacitete i ostaje fizički najneposrednija prijetnja Izraelu. U kontekstu oslobođenja Libanona od izraelske vojne okupacije 2000. godine i izraelskog rata protiv Libanona 2006. godine, u kojem je Hezbollah proglasio pobjedu, važno je razumjeti prijetnju koju Hezbollah predstavlja za izraelski režim“, govori Jegić.
Iako navodi da je Hezbollah i ranije pokazao sposobnost da vodi rat s Izraelom i sada reagira na izraelske akcije na granici, ipak je teško očekivati da će ta grupa krenuti u opšti rat protiv Izraela.
„Hezbollah ima mnogo više za izgubiti nego Hamas koji je sateran u ćošak. Sa druge strane, Hezbollah ima svoje poslanike u Libanu. Iako ima mnogo više snaga pod oružjem, jasno je da bi se u slučaju da pokuša napasti Izrael, onda uključio i SAD. A ne verujem da bi Hezbollah rizikovao ponavljanje 2006. godine“, govori Rašeta.