Analiza: Hoće li Izrael napasti Gazu s kopna i ako hoće, kada i kako?

Gotovo dvije sedmice od početka izraelskog zračnog bombardiranja, ovo je pitanje koje postavljaju mnogi u Gazi i širom svijeta.

Izraelski ministar obrane Yoav Gallant, u sredini, razgovara s vojnikom raspoređenim u Izraelu u blizini Gaze
Izraelski ministar obrane Yoav Gallant, u sredini, razgovara s vojnikom raspoređenim u Izraelu u blizini Gaze [Izraelsko Ministarstvo obrane/Agencija Anadolu]

Gotovo dvije sedmice nakon Hamasovog napada, izraelski odgovor bio je nemilosrdno bombardiranje Pojasa Gaze iz zraka.

Ali kako vrijeme prolazi, svijet se pita: Hoće li Izrael napasti kopnom i, ako hoće, kada i kako?

Gotovo je sigurno da hoće.

Izraelski političari toliko snažno govore o ratu da je nezamislivo da bi ih bilo šta moglo navesti da uspore, stanu ili se povuku. Ogorčeni politički neprijatelji ostavili su po strani svoje razlike kako bi pokazali jednoumlje, pozivajući na odmazdu i rješenje za ono što nazivaju sigurnosnim problemom Hamasa.

Uprkos njihovim taktičkim i strateškim razlikama, gotovo svi izraelski političari podržavaju kopneni napad izraelskih snaga na Pojas Gaze. Oni vide da javno mnijenje, gotovo unisono, traži krvavu osvetu za poniženje 7. oktobra. Do sada je osveta uglavnom bila krv palestinskih civila, ali postoji želja da se uđe u Gazu i ubije što više boraca.

Dakle, kako Izrael planira izvršiti kopnenu invaziju – i šta čeka?

Za napad je potrebno vrijeme

Teško je vojsci koja je pretrpjela taktički poraz i kompromitirala svoje planove djelovati odmah. Kako bi bila spremna za napad, izraelska vojska treba planirati, opremiti, rasporediti i snabdijeti, a za to je potrebno neko vrijeme.

Žena i dvoje djece uz šator u prihvatnom centru Ujedinjenih naroda u kojem su smješteni Palestinci koji su pobjegli iz svojih domova zbog izraelskih napada, u Khan Younisu u južnom Pojasu Gaze, 19. oktobra 2023. (Ibraheem Abu Mustafa/Reuters)

Nekoliko pouzdanih otvorenih izvora pokazuje da se Izrael napreže kako bi osigurao ključne vojne zalihe da bi izveo operaciju koja bi mogla trajati sedmicama ili mjesecima, poput svojih zaliha zračnih bombi koje treba obnoviti prije bilo kakvog novog napada.

Glasine iz dobro obaviještenih krugova, a bez nezavisne potvrde moramo ih tako nazvati, tvrde da iako Izrael proizvodi većinu municije i bombi koje koristi, skladišta nisu puna koliko bi komandanti logistike željeli. Ovo zatišje je stoga korisno za užurbano stjecanje vitalne vojne opreme.

Generali znaju da situacija s rezervama i zalihama nikada neće biti idealna i obučeni su prepoznati trenutak kada imaju dovoljno za krenuti, a da akciju ne odugovlače previše. Izraelska vojska vjerovatno je blizu stanja operativne spremnosti koje bi joj omogućilo pokretanje pune ofanzive na Gazu. To bi moglo biti najviše nekoliko dana.

Izraelski političari sigurno već grizu nokte i proklinju vojnike što još nisu ušli. Oni znaju, posebno premijer Benjamin Netanyahu, kojeg mnogi Izraelci krive da je godinama vodio zemlju u pogrešnom smjeru i osramotio njihove slavne sigurnosne i oružane snage, da vrijeme nije na njihovoj strani.

Dana 7. oktobra, i danima nakon toga, strašni prizori ubijanja civila i razoružanih vojnika i uzimanja taoca potaknuli su podršku Izraelu, uključujući i onu svjetskih vođa. Da je bio u stanju pokrenuti kopnenu ofanzivu u roku od 24 sata, Izrael bi možda uživao svjetsku podršku ili barem nedostatak snažnog otpora.

Ali vrlo brzo, izraelski zračni napadi na Gazu, ubijajući civile i razarajući četvrti pod neviđenom količinom bombi, nagrizli su velik dio te podrške.

Svakim danom sve više glasova govori da ovo mora prestati, da je ovoliko ubijanja dosta. Najmanje 3.785 Palestinaca ubijeno je u izraelskom bombardiranju, a jedna trećina njih bila su djeca.

Djeca u zadnjem dijelu vozila hitne pomoći u bolnici Shifa nakon napada na arapsku bolnicu al-Ahli, u Pojasu Gaze, 17. oktobra 2023. (Mohammed Al-Masri/Reuters)

Nakon međunarodnog bijesa zbog eksplozije u bolnici al-Ahli 17. oktobra, u kojoj je poginula najmanje 471 osoba, izraelski donositelji odluka vide kako se njihova prilika za djelovanje uz međunarodnu potporu brzo zatvara i vjerovatno će uskoro napasti, čak i ako vojska ne bude 100 posto spremna.

Kopnena invazija vikendom?

Vjerovatno glavni faktor koji utječe na odluku kada napasti je prikupljanje obavještajnih podataka o lokacijama na kojima se drže zarobljenici.

Tajne službe žele ispitati što više operativnih tragova i prikupiti što više informacija, ali znaju da ne mogu imati sve vrijeme koje žele.

Ne znam kada će biti G-dan i, uzimajući golem rizik, vjerujem da su glavne pripreme skoro gotove i da bi se napad mogao dogoditi već za vikend.

Historija je pokazala da lukavi donositelji odluka, koji znaju kako teče svjetska politika, pokušavaju petkom ili subotom pokrenuti vojne pohode koji će izazvati snažan odjek u međunarodnoj zajednici.

Zašto tada? Iz banalnog i jednostavnog razloga: ako napadnuta strana ili njene pristalice i saveznici zahtijevaju hitno sazivanje Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (UNSC), obično je nemoguće skupiti kvorum prije ponedjeljka ujutro po njujorškom vremenu.

To napadačima daje više od dva dana prije nego što ih Vijeće sigurnosti UN-a može upozoriti ili sankcionirati, iako obično ne djeluje oštro na prvoj sjednici.

Priroda invazije je također predvidljiva: vjerovatno će to biti masivan, koordiniran kopneni, zračni i pomorski napad iz više smjerova, vjerovatno pokrenut usred noći.

Uostalom, Izrael će pokušati najbolje iskoristiti svoje prednosti dok se suprotstavlja snazi palestinskih branitelja.

Izvor: Al Jazeera

Pregled vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada