Analiza: Izraelska naredba o evakuaciji sjevera Pojasa Gaze bila je potpuni promašaj

Direktiva o evakuaciji može biti znak da Izrael još nije stao na noge nakon napada Hamasa.

Objava o hapšenju došla je dan nakon što je član Hamasa ubio Izraelca (EPA)

Čini se da izraelski poziv civilima da se evakuiraju iz sjevernog dijela Pojasa Gaze još nije polučio željene rezultate.

Niko ne zna koja je bila primarna namjera najave objavljene u petak, ali šta god bila, nije uspjela postići ništa što bi se moglo nazvati potpunim izraelskim uspjehom.

Izrael je u gotovo stalnom oružanom sukobu sa Palestincima otkako je ta država proglašena 1948. godine. Od tada dvije strane pokušavaju nadmudriti jedna drugu. Prvi korak u tome je poznavanje neprijatelja.

Konvencionalno uvjerenje je bilo da je Izrael bio toliko uspješan u prodoru u arapske političke i vojne strukture da su svi odbacili mogućnost strateškog iznenađenja poput onog koji je doživio u Oktobarskom ratu 1973. kada su egipatske i sirijske oružane snage pokrenule iznenadni koordinirani napad na Izrael.

Rušenje izraelske reputacije svemoći

Potpuno šokirani Izrael bio je na rubu poraza, ali se uspio oporaviti, uz značajnu pomoć SAD-a, koji mu je zračnim putem za manje od sedmicu poslao više od 8.000 tona vojnih zaliha. Izrael je obećao da više nikada neće doći u tu situaciju i uložio je velika sredstva u agente, doušnike, krtice, analitičare i sofisticirane tehnike nadzora i špijuniranja.

Onda je došla subota, 7. oktobra 2023, koja je brutalno poslala na otpad izraelsku reputaciju svemoći i ideju da će unaprijed znati za svaki potez koji će Palestinci načiniti. Izraelski odbrambeni i sigurnosni establišment proučavat će taj neuspjeh godinama, a svi Izraelci znaju da je napravljena velika greška i svi se nadaju da će biti i posljednja.

Možda griješe. Direktiva o evakuaciji može biti znak da se Izrael nije potpuno konsolidirao i da naredbi nije prethodila duboka analiza.

U većini konvencionalnih vojnih situacija, sijanje panike među civilnim stanovništvom neizbježno će se odraziti na vojsku. Vojnici koji vide svoje rođake, prijatelje i komšije kako u panici bježe neizbježno se pitaju: “Za koga se onda ja borim?”.

Ako civili odu, vojska se pita isplati li se dati život za praznu zemlju. Stoga je jedan od ciljeva naredbe za evakuaciju mogla biti želja da se proizvede taj učinak.

Kada civili bježe u panici, oni blokiraju komunikacijske linije, otežavajući borbenim jedinicama manevriranje, dovođenje pojačanja iz pozadine i snabdijevanje fronta municijom.

Pojas Gaze je ono što mu ime kaže – tanak komad zemlje širok manje od 10 kilometara u sjevernom dijelu, sa izuzetno gustom mrežom neplaniranih i neregulisanih stambenih objekata i saobraćaja koji je haotičan čak i bez rata.

Spuštanje morala i onemogućavanje vojnog kretanja

Izrael je bacao letke koji su poručivali civilima da koriste dvije glavne ceste od sjevera ka jugu, priobalnu i cestu Salah al-Din u unutrašnjosti. Gužve na tim saobraćajnicama uskratile bi palestinskim borcima mogućnost kretanja prema sjeveru, zbog velikog protoka ljudi u suprotnom smjeru.

Bilo koji cilj, spuštanje morala ili nemogućavanje vojnog kretanja, slijedi klasičnu vojnu logiku pa, šta god da je Izrael zamislio kao glavni cilj, to bi bio dobar vojni potez u borbi sa regularnom vojskom koja djeluje prema standardnim vojnim praksama. U slučaju Hamasa, on je vojno gotovo bezvrijedan i ukazuje na dubok i zabrinjavajući promašaj u planiranju.

Naoružano krilo Hamasa djeluje kao gerilska jedinica, a ne regularna vojska.

Njeni vojnici nisu stacionirani u klasičnim kasarnama odakle bi se po potrebi raspoređivali preko javne infrastrukture. Nema pozadine u vojnom smislu, sigurne teritorije daleko iza ratišta sa skladištima punim vojne opreme.

Hamas ne dijeli gotovo ništa sa regularnim vojskama i Izrael bi to trebao znati.

Palestinski borci pripadaju narodu. Uniforme nose samo kada žele poslati propagandnu poruku, kao tokom upada u Izrael. U Gazi se kreću neprimjetno dok hodaju uokolo. Ali to ne moraju činiti često – uživaju u golemoj mreži tunela koja nudi dobru zaštitu od eksplozija i nevidljiva je za nadzorne i bespilotne letjelice.

Čak i ako pobjegnu, zabrinuti za svoje živote zbog neselektivnog bombardiranja izraelskih zračnih snaga, čini se da civili Gaze ne padaju u krajnji stadij straha, kolektivne panike koja prkosi svakom promišljanju.

Ako je Izrael želio stvoriti taj nekontrolirani strah kao uvod za poraz i predaju, nije uspio. Ako je razlog naredbe bio usporiti Hamas i učiniti ga vojno neučinkovitim, također nije uspio.

Izvor: Al Jazeera