Analiza: Izraelska invazija na Gazu mogla bi potkopati okupaciju Zapadne obale

Gomilanjem vojske blizu Gaze Izrael će se suočiti sa nedostatkom vojnika koji su mu potrebni kao bi kontrolisao punktove na Zapadnoj obali.

Izraelske snage rutinski odvraćaju ili odbijaju i ponižavaju Palestinsce na kontrolnim punktovima bez objašnjenja (Reuters)

Izrael ima jako vojno prisustvo na okupiranoj Zapadnoj obali s mrežom privremenih i stalnih vojnih punktova koje su postavili vojska i paravojna granična policija.

Vojne vlasti ne otkrivaju broj kontrolnih punktova, niti njihove lokacije, a nerijetko se pojavljuju novi ad hoc, preko noći, bez prethodne najave.

Ti kontrolni punktovi i osoblje koje je potrebno za njihovo upravljanje podsjetnici su na raspoređenost izraelske vojske u cilju održavanja okupacije. Gotovo je sigurno da će Izraelu biti potrebno puno više punktova kako bi zadržao okupaciju Zapadne obale, ali pitanje je da li će imati dovoljno vojnika, s obzirom na to da gomila trupe za invaziju Gaze.

Međunarodne agencije pokušavaju upratiti punktove koji predstavljaju veliku prepreku normalnom i dostojanstvenom životu na palestinskoj teritoriji.

Ured Ujedinjenih nacija za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) je prije nanovije eskalacije nasilja izbrojao 645 kontrolnih punktova, a Human Rights Watch 1.500 privremenih kontrolnih punktova koji su se pojavili i nestali 2019. i 2020. godine.

Organizacija za ljudska prava također je upozorila da, čak i u periodu relativnog mira, “izraelske snage rutinski odvraćaju ili odbijaju i ponižavaju Palestinsce na kontrolnim punktovima bez objašnjenja, dok izraelskim doseljenicima uglavnom dopuštaju nesmetano kretanje.”

Većina kontrolnih punktova nalazi se uz liniju razgraničenja – zid koji na određenim mjestima dostiže visinu od tri metra, a koji je prekriven žicom. Tu se nalaze i opservatorijski tornjevi i različite vrste opreme za nadzor i sigurnost.

Provlači se dužinom od 700 kilometara palestinske zemlje, sprečavajući pristup Izraelu sa okupirane Zapadne obale.​

Sve dodatne barijere otežat će i zakoplikovati kretanje te učiniti jadnijim svakodnveni život većine od tri miliona stanovnika Zapadne obale.

Napadi na Palestince

Mnogi posmatrači vjeruju da su napadu Hamasa na južni Izrael u subotu potaknuti neobuzdanim nasiljem izraelskih doseljenika na okupiranoj Zapadnoj obali. Bilo je mnogo slučajeva napada na Palestince i njihovu imovinu u blizini novih ilegalni naselja, bez ikakvih pokušaja izraelske vojske da spriječi divljanje doseljenika.

Nejasno je da li je vlada premijera Benjamina Netanyahua “zažmirila” na porast nasilja doseljenika ili ju je prešutno poticala.

Većina palestinskih stanovnika prijavljuje dvije vrste nasilja: institucionalizirano uznemiravanje od strane vojske i neskrivenu mržnju i neprijateljstvo doseljenika koji, za razliku od ostalih građana Izraela, imaju pravo da nose automatsko oružje.

Izraelske vlasti znaju da bi potencijalni palestinski napadi na okupiranom području mogli ciljati doseljenike u izoliranim naseljima. U mirnim vremenima, mnoga naselja nemaju jedinice vojske, već se oslanjaju na svoje grupe koje su odgovorne za područje sa nekoliko naselja.

Zaštita doseljenika

Krvavi prizori iz izraelskih sela koja su napali Hamasovi borci, slike ljudi ubijenih iz automatskog oružja na ulici ili u svojim domovima, razlozi su zbog kojih doseljenici sada insistiraju na direktnoj i boljoj zaštiti, a vlasti im taj zahtjev ne mogu odbiti.

Veliki broj ljudi zahtijeva kontrolne punktove. Iz mog vlastitog iskustva, tokom druge Intifade, od 2000. do 2005. godine, izraelska vojska je čak i na najmanji “leteći kontrolni punkt” stavljala najmanje 10 do 20 vojnika.

Osim vojnika koji provjeravaju putnike i vozila, leteći kontrolni punkt morao je imati i vojnike za praćenje dolaznog i odlaznog saobraćaja, te izviđanje okoline. Za oružani odgovor potrebna su najmanje dva naoružana tima u vozilu i pješački tim za brzu reakciju.

S radom u dvije smjene, takvi kontrolni punktovi mogu funkcionisati 24 sata dnevno kada je to potrebno, ali nakon sedmicu ili dvije nastupi umor, koji uzrokuje pad koncentracije. Zbog toga svaki razuman zapovjednik zahtijevat će treću smjenu čim bude dovoljno rezervi.

Dakle, za održavanje najjednostavnijeg kontrolnog punkta Izraelu je potrebno najmanje 50 muškaraca i žena. Za veće punktove, poput prelaza na liniji razgraničenja, potrebne su stotine. Može se pretpostaviti da će tokom ovog sukoba izraelska vojska eventualno rasporediti do 50.000 vojnika, trećinu svoje mirnodopske snage, samo da popuni cestovne blokade i kontrolne stanice, od kojih će neke biti podignute i unutar Izraela.

Sigurnosni i politički aspekti naselja također imaju za posljedicu veliki odljev ljudskih resursa. Okupirana Zapadna obala ima oko 150 ilegalnih naselja i oko 100 ispostava koje izraelska vlada ne priznaje.

Teško je zamisliti da bi se, suočena s bijesom doseljenika, vlada zadovoljila nečim osim slanjem najmanje jednog voda od 20 do 40 vojnika u mala naselja i najmanje 200 vojnika u veća naselja ili ona koja je teže odbraniti.

Zbrajajući naselje po naselje, dolazimo do procjene da je samo za to potrebno 30.000 do 50.000 vojnika.

S obzirom na izraelski kopneni napad na Gazu, iz razloga koji su politički, a ne čisto vojni, postavlja se pitanje: Može li Izrael rasporediti sve svoje snage, što je preduvjet za akciju, do kraja petka?

Rizikujući svoj ugled, pretpostavljam da vjerovatno ne može.

Izvor: Al Jazeera