Može li Putin poslati milion vojnika u Ukrajinu?

Rusija je sposobna mobilizirati milion vojnika, ali postavlja se pitanje da li bi bila u stanju tu vojsku obučiti, opremiti i, konačno, funkcionalno poslati u borbu.

Mobilizaciju, obuku i slanje velikog broja trupa nemoguće je izvesti u tajnosti (Arhiva)

Možda nije odabran najbolji tajming, ali otkriće ukrajinskog ministra odbrane Oleksija Reznikova kako posjeduje obavještajne podatke, koji nedvosmisleno govore kako Rusija planira izvršiti novi val mobilizacije svojih građana nije ostao potpuno nezapažen.

Umorni od rata i uništenja žitelji Ukrajine pripremali su se da novogodišnju noć provedu u mraku, a bombardovanja ukrajinskih civilnih objekata i ključne energetske infrastrukture, baš u novogodišnjoj noći, nisu dozvolili da makar na jednu noć zaborave užasnu stvarnost u kojoj žive.

Ali kada je, svega nekoliko dana kasnije, udruženje pod nazivom „Udovice ruskih vojnika“ zatražilo od predsjednika Rusije, Vladimira Putina da dopusti vojsci „mobilizaciju velikih razmjera“ zapadnim analitičarima, koji nastoje situaciju razumijevati dalje od površinskog tumačenja ratnih sukoba, upalila se „crvena lampica“.

Reznikovo upozorenje, iznenada, učinilo se mnogo opasnijim i realnijim, a njegova poruka Rusima čak pomalo i zlokobno proročanska, jer pomenuta „patriotska grupa“ zatražila je od Putina mobilizaciju više miliona muškaraca i to samo sa jednim ciljem – osigurati pobjedu u ratu u ukrajini.

Šta učiniti sa tolikom masom ljudi?

Pitanja hoće li se Putin odlučiti na jedan takav korak tema su za jednu drugu priču, a ono što mnoge sada interesira jeste posjeduje li Rusija demografske i infrastrukturne kapacitete da sprovede jednu tako opsežnu akciju, a mobilizacija milion vojnika svakako to jeste.

Za odgovor na pitanje obratili smo se analitičaru portala OBRIS – Obrana i sigurnost iz Zagreba Igoru Tabaku, koji decidno kaže da Rusija „ima demografiju za takav podhvat“ postavljajući, s druge strane, jedan sasvim novi problem, koji bi se pojavio u slučaju da se sprovede mobilizacija takvih razmjera.

Ključno pitanje, pojašnjava Tabak, u takvim okolnostima, bilo bi šta činiti sa tolikom masom ljudi djelimično dajući odgovor podsjećajući na ono što se desilo tokom posljednje, djelimične mobilizacije ruskog stanovništva.

„Dakle, dosadašnja, jesenska, mobilizacija je pokazala da su takve mobilizirne snage slabo uporabljive na prvu loptu. Njima da bi postale iole korisne na bojištu treba dosta dodatne obuke“, kaže Tabak.

Situacija za Ruse već sada nije sjajna, kaže Tabak jer je veliki dio, ako ne i većina, regruta koji su mobilizirani u oktobru i novembru još uvijek stacionirana na poligonima za obuku u Rusiji i Bjelorusiji i daleko su od bilo kakve smislene upotrebe na ratištu u Ukrajini.

Dođe li do novog vala mobilizacije svi problemi s kojima se i sada muče postaće još veći objašnjavajući da „Rusija trenutno još uvijek rješava svoju kvotu ročne vojske, koju je digla na odsluženje vojne službe a kamo li dalje“.

Ograničeni resursi za obuku

Ono što je važno znati prilikom analize ovakvih hipotetičkih situacija, dodaje Tabak, jeste činjenica da su se ruski resursi za obuku pokazali izuzetno ograničenim, što je i bio razlog da su posegnuli za „bjeloruskim poligonima i bjeloruskom vojnom pomoći pri takvim poslovima“.

Čak kada bi se sretno i uspješno završila mobilizacija novog vala od „milion vojnika“ Rusi bi se našli pred novim izazovom; kako opremiti svu tu vojsku?

„Već u slučaju dizanja 300 tisuća ljudi pokazalo se koliko je teško iz, da ne velim ničega, onda najedanput stvoriti komplete borbenih odora i komplete naoružanja, a kamo li komunikacijskih sustava i časnika i dočasnika koji će takvu vojsku voditi prema bojištu“, pojašnjava Tabak.

Tabak pojašnjava da je za zemlju, koja ima preko stotinu miliona stanovnika, sasvim izvedivo da mobiliše milion vojnika, jer je demografska računica sasvim jasna. Ako uzmemo da su polovina od tog broja muškarci, a među njima veliki broj onih koji su vojno sposobni uviđamo da brojka, koja samo naizgled može biti fascinantna, nije uopšte nedostižna.

I proces mobilizacije je poprilično, naizgled, jednostavan, kaže Tabak i išao bi nekim ustaljenim tokom koji bi podrazumijevao da se „pošalje poziv i dignu se ljudi, izdvoje iz industije i pošalju na bojište. To je skupo i zahtjevno i nosi dosta dodatnih problema. Nije samo potpisati odluku“.

Cifra od milion vojnika ne treba fascinirati

Cifra od milion novih vojnika pojašnjava Tabak ne treba nikoga fascinirati, jer ruska vojska svakako ima preko milion redovnih vojnika, a na taj broj sasvim je realno i mogućno dodati još toliko pripadnika vojske. Osim što će biti problem tu vojsku opremiti i obučiti veliki će problem biti i vođenje vojske na „današnjem bojištu koje je dosta zahtjevno“.

To ratište se razlikuje od svih prethodnih, kaže Tabak:

„Ono ima dodatnih opasnosti kojih nije bilo u Drugom svjetskom ratu ili nekim ranijim ratovima, gdje nije više dovoljno čovjeku dati jedan šinjel i jednu pušku i par cokula. To sve skupa traži vezani ogromni napor vojne industije i civilne industrije, koji nije jednostavan i onda kada se sva oprema iskupi ljudima treba dati elmentarnu obuku. Današnje bojište, posebno kada se na njemu koriste moderna naoružanja, koja je Ukrajina dobila i sada raspolaže sa vrlo naprednim izviđačkim  i obavještajnim sustavima i tu se dobro vidi šta se događa u pozadini neprijatelja, gdje s okupljaju, gdje logoruju, kako ih se opskrubljuje streljivom i gorivom – to su sve jako dobre mete“.

Masovno okupljanje vojnika u današnje vrijeme izuzetno je riskantno i nemoguće ga je „sakriti“, dodaje Tabak, a upotreba savremenih komunikacijskih uređaja, poput pametnih telefona, dodatno usložnjava zadatak onih koji vojsku trebaju učiniti „nevidljivom za neprijatelja“.

„Bilo kakvo masovno okupljanje ljudi je velika meta, bilo kakvo masovno korištenje privatnih mobitela je automatski iscrtana meta na onima koji ih koriste. Prilazak takvih snaga bojištu, u nekakvoj napadnoj funkciji je nešto što Rusija nije uspjela postići sa mobiliziranim snagama, a kamo li ako bi se utrostručilo“, zaključuje Tabak.

Izvor: Al Jazeera