Može li manje administracije donijeti više novca zdravstvu

Reforma primarne zdravstvene zaštite treba donijeti bolju organizaciju rada i fokus na zdravstvenog radnika umjesto na kadrove koji oduzimaju sredstva zdravstvenim ustanovama, a one nemaju koristi od njih.

U neproduktivnom zdravstvenom sistemu Bosne i Hercegovine nezadovoljni su i pacijenti i ljekari (Ustupljeno Al Jazeeri)

Primarna zdravstvena zaštita jedan je od osnovnih stubova zdravstvenog sistema. Koncept primarne zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini zamišljen je da funkcionira na sistemu porodične medicine. To znači da većinski dio djelatnosti koje su u opisu primarne zdravstvene zaštite, odnosno 80-ak posto tih aktivnosti, nosi porodična medicina. To se realizuje kroz timove porodične medicine u kojima rade ljekari specijalisti koji su prošli edukaciju iz oblasti porodične medicine.

Međutim, trom i preopterećen sistem koji odlično funkcionira samo na papiru, u većini slučajeva nije dovoljno efikasan što dovodi do nezadovoljstva pacijenata, ali i ljekara i medicinskih tehničara. S jedne strane, korisnici zdravstvenih usluga koji uredno plaćaju zdravstveno osiguranje smatraju da su zakinuti za adekvatnu uslugu, dok s druge strane uposlenici i radnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti kontinuirano skreću pažnju javnosti da su potcijenjeni i nedovoljno plaćeni za obim posla kojeg odrađuju.

Iz Fonda zdravstvenog osiguranja bh. entiteta Republika Srpska, pojašnjavaju kako ova institucija finansira usluge koje zdravstvene ustanove pružaju osiguranicima, ali napominju kako oni ne isplaćuju plaće zdravstvenim radnicima, niti određuju njihovu visinu. Njihova uloga je da im financiraju potrebne zdravstvene usluge i osiguraju ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja u sadržaju i obimu.

„U cilju što kvalitetnije i dostupnije zdravstvene zaštite za građane Republike Srpske, iz godine u godinu izdvajamo sve veća sredstva za ovu namjenu. Kada je riječ o primarnoj zdravstvenoj zaštiti, za usluge primarne zdravstvene zaštite planirali smo 13,3 miliona konvertibilnih maraka [6,8 miliona eura]više nego ove godine, odnosno ukupno je planirano oko 174 miliona konvertibilnih maraka [89 miliona eura]“, kažu iz Odjeljenja za odnose sa javnošću ove institucije.

Je li posao ljekara potcijenjen?

Kada su u pitanju plaće ljekara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, iz Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne skrbi Hercegovačko-neretvanskog kantona smatraju da se ne može se govoriti o njihovoj „potcijenjenosti“ u odnosu na druge specijalnosti iz jednostavnog razloga što se na plaće i ostala prava iz radnog odnosa primjenjuje kolektivni ugovor koji se primjenjuje na sve liječnike i medicinsko osoblje, bez obzira na nivo zdravstvene zaštite.

„Specijalizacije obiteljske medicine nisu ‘atraktivne’ mladim liječnicima, između ostaloga, i iz razloga što druge specijalizacije pružaju više mogućnosti za bavljenje privatnom praksom i što nije razvijena svijest o važnosti obiteljskog liječnika u sustavu zdravstva. Činjenica jeste da su liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti administrativno opterećeni i u tom smislu treba, putem zakonske regulative, prvenstveno o evidencijama iz oblasti zdravstva stvoriti takve pretpostavke da se putem informacijskih sustava administrativno pisanje svede na najmanju moguću mjeru“, navode.

Dodaju i da zavodi zdravstvenog osiguranja ne financiraju direktno plaće zdravstvenih i drugih radnika u zdravstvu, već putem ugovora koji se odnosi na financiranje zdravstvene zaštite, financiraju domove zdravlja prema standardima i normativima uz uvažavanje specifičnosti svakog pojedinog doma zdravlja kao što su zemljopisne, demografske i druge specifičnosti.

Sistem funkcioniše na papiru

Almin Handanagić je ljekar specijalista interne medicine i subspecijalista kardiolog. Radio je u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u Domu zdravlja Cazin, a obnašao je i funkciju direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona u periodu od četiri godine. Pojašnjava kako sistem primarne zdravstvene zaštite funkcioniše po sistemu timova porodične medicine na osnovu kojih zavodi uplaćuju finansijska sredstva domovima zdravlja u kojima se odvija proces ovog nivoa zdravstvene zaštite.

„Tim mora imati jasno definisan broj pacijenata, u timu mora da postoji struktura pacijenata, odnosno koliko mora biti pacijenata koji su dječije dobi, koji su pacijenti radno sposobni, a koji su penzioneri. Tako da se ne može desiti da neko u timu ima samo penzionere, a neko samo radno sposobnu populaciju. Dakle, struktura tima je jako bitna zbog potrošnje jer svaki tim od zavoda dobije oko 130.000 konvertibilnih maraka [66.500 eura] za godinu dana i na osnovu toga treba da funkcionira“, pojašnjava dr. Handanagić.

Da bi domovi zdravlja radili kvalitetnije i bili organizovaniji, cilj je da se izvrši formiranje što većeg broja timova porodične medicine i na taj način se smanji broj neregistriranih pacijenata.

„Fokus zavoda zdravstvenog osiguranja je da domovi zdravlja što više pacijenata registriraju i formiraju timove kako ne bi bilo pacijenata koji nisu osigurana i nisu dio nekog tima. Samim time domovi zdravlja bolje iskorištavaju sredstva koja im zavodi uplate. Međutim, kod nas je sistem porodične medicine zaživio samo u formalnom smislu kako bi domovi zdravlja povukli sredstva od zavoda za svoje funkcioniranje, ali ljekari ne osjećaju značajnije benefite rada u tom sistemu“, ističe dr. Handanagić.

Postoje određene nepravilnosti

Ljekari nisu plaćeni po učinku i često su opterećeni više nego što su plaćeni. U Federaciji BiH postoje privatne prakse porodične medicine koje dobivaju sredstva od zavoda zdravstvenog osiguranja za funkcionisanje na godišnjem nivou i to, prema riječima dr. Handanagića, dobro funkcioniše.

U tako neproduktivnom sistemu nezadovoljni su i pacijenti i ljekari, a često dolazi i do provjera rada ljekara i kazni na osnovu zahtjeva osiguranika koji se žale da ne ostvaruju adekvatne usluge shodno visini novčanih izdvajanja koja daju na godišnjem nivou.

„U većini slučajeva kada se uoče određene nepravilnosti, prvo upozoravamo institucije, jer smatramo da se nepravilnosti uglavnom ne rade ni namjerno, već često rezultat nedovoljnog poznavanja propisa“, kažu u Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske.

U Ministarstvu zdravstva, rada i socijalne skrbi Hercegovačko-neretvanskog kantona ističu da ljekari u primarnoj zdravstvenoj zaštiti predstavljaju „ulaz“ u zdravstveni sistem i odgovorni su za propisivanje bolovanja, lijekova, upućivanja na više nivoe, te da su zbog narušenog povjerenja između pacijenata i liječnika i drugog osoblja, često na udaru i kritici, ali i kontroli.

Dodaju i to kako medicinskom osoblju treba omogućiti obrazovanje i usavršavanje te poticati i odgovarajuće valorizirati izvrsnost, marljivost i odgovornost, a plaćanje je jedan od ključnih ciljeva za održiv razvoj primarne zdravstvene zaštite.

„Ugovori i mehanizmi plaćanja trebaju osigurati stimulacije za poboljšanje efektivnosti, efikasnosti i kvalitetu u pružanju zdravstvenih usluga na razini primarne zdravstvene zaštite, te smanjiti nepotrebno upućivanje specijalistima – konzultantima i u bolnice. Naročito treba pojačati ulogu gradova i općina u sufinanciranju usluga iz domena primarne zdravstvene zaštite sukladno lokalnim prioritetnim potrebama, te u tom smislu detaljnije precizirati i zakonsku regulativu“, ukazuju.

Nedovoljno sredstava iz lokalnih budžeta

Na žalost većina jedinica lokalne samouprave vrlo malo sredstava izdvaja za vršenje osnivačkih prava nad zdravstvenim ustanovama čiji su osnivači iz svojih budžeta, što su u obavezi sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti.

„Izdvajanjem sredstava iz proračuna jedinica lokalne samouprave značajno bi se poboljšala i financijska situacija samih ustanova te stvorili preduvjeti za financijski stabilan sustav koji bi odgovorio potrebama lokalne zajednice. U budućnosti treba poboljšati sam način plaćanja koje treba biti zasnovano na učinku i stimulaciji čime bi se unaprijedila kvaliteta usluga na primarnoj razini zdravstvene zaštite“, mišljenja su u Ministarstvu zdravstva, rada i socijalne skrbi Hercegovačko-neretvanskog kantona.

Iz svega navedenog proizilazi da bi reforma primarne zdravstvene zaštite, prije svega morala da upotpuni kvalitetnu registraciju pacijenata u porodičnoj medicini, zatim da se motivišu mladi ljekari ili već postojeći kadar u zdravstvenim ustanovama u smislu specijalizacije porodične medicine, ali samim time i bolje edukacije tih ljekara u smislu menadžmenta u zdravstvu kako bi ti timovi kvalitetno upravljali sredstvima koja dobiju od zavoda zdravstvenog osiguranja.

„To znači da svaka uputnica koju ljekar porodične medicine uputi na sekundarni ili tercijarni nivo automatski znači manje sredstava u kasi primarne zdravstvene zaštite. A to znači da ljekari na nivou primarne zdravstvene zaštite moraju kvalitetnije ući u sami meritum stanja pacijenata čime bi imali i kvalitetniji odnos sa pacijentima, a s druge strane menadžmenti zdravstvenih usluga bi mogli na taj način ljekare porodične medicine stimulisati većim plaćama i dodatnim stimulacijama za njihov učinak u radu“, kaže dr. Handanagić.

Ovdje se, ističe, ne radi na uštedama na uslugama koje se pružaju pacijentima, već na uštedama tamo gdje se novac bespotrebno rasipa u zdravstvu.

„Teško je to u trenutnim uslovima našeg zdravstva realizirati prije svega iz razloga što imamo jako malo kadrova na nivou primarne zdravstvene zaštite, a mladi kadrovi koji dolaze ne odlučuju se za te specijalizacije i samim time imamo problem kojeg imamo na nivou primarne zdravstvene zaštite gdje su pacijenti oslonjeni na hitne službe i na kraju na sekundarni nivo zaštite“, smatra.

Na kraju ističe da reforma primarne zdravstvene zaštite treba imati bolju organizaciju rada i fokus na zdravstvenog radnika umjesto na kadrove koji oduzimaju finansijska sredstva zdravstvenim ustanovama, a one nemaju koristi od njih. Radi se, napominje, o prevelikoj administraciji i pomoćnom osoblju koji uzimaju veliki dio sredstava iz finansiranja zdravstvene zaštite. Umjesto toga, veći fokus treba staviti na zdravstvene radnike i njihov bolji finansijski bilans.

Izvor: Al Jazeera