Saboteri otežavaju rad ruske vojne mašinerije

Organizacije protiv rata u Ukrajini i Putinovog režima trenutno napadaju željeznički sistem Rusije, no najavljuju kako bi mogli poduzeti i veće akcije.

Ruska vojska željeznicom prevozi ljudstvo, municiju, opremu i zato je mnogi gledaju kao 'krvotok' vojske (Reuters)

U noći 4. januara, dio šina Transsibirske željeznice u ruskoj regiji Krasnojarsk je dignut u zrak. Ovu liniju koristi ruska armija za transport potrebnih stvari u Ukrajinu. Fotografiju i videosnimak eksplozije na Telegramu je objavila organizacija koja se naziva BOAK – Borbena organizacija anarho-komunista.

Prema podacima ukrajinskih obavještajaca, ovo je šesti incident tog tipa u 2023. nakon 40 počinjenih tokom prošle godine, što sugerira kako jača otpor prema ratu u Rusiji. Od početka invazije na Ukrajinu prošlog februara, na teritorijama pod ruskom okupacijom bilježe se sabotaže skoro svakodnevno. No, u Rusiji i Bjelorusiji tajna mreža aktivista čini sve kako bi usporila rusku vojnu mašineriju.

„Mi nismo samo protiv Putina i rata, već i protiv ruskog imperijalizma i postojećeg kapitalističkog sistema opresije“, naveo je predstavnik BOAK-a za Al Jazeeru u mailu.

Organizacija sebe opisuje kao anarho-komuniste, što znači da traže decentralizirano društvo u harmoniji sa prirodom i fokusom na potrebama naroda, a ne na profitu. Odbacuje sve oblike nejednakosti i opresije. Ovim stavom je u potpunoj suprotnosti sa ruskom Komunističkom partijom koja poštuje staljinizam i s radošću podržava invaziju predsjednika Vladimira Putina na Ukrajinu.

„Gadi nam se ovo bratoubilačko krvoproliće i vjerujem kako samo zaustavljanje Putinove agresije može ovo okončati i ne dozvoliti da se ponovi. Poraz vlasti u ovom imperijalističkom ratu otvara vrata revolucionarnom pokretu, daje ljudima šansu da spoznaju koliko su pod opresijom i šta sve treba mijenjati. Shvatamo kako se ovi ciljevi samo revolucijom mogu izboriti i, kako bi se efikasno proveli, neophodno je imati podzemnu organizaciju koja koristi partizanske i gerilske metode“, navode iz BOAK-a.

Partizani

Članovi BOAK-a i drugih ruskih protivratnih grupacija, kao što je Zaustavite vozove, nazivaju se partizanima po uzoru na otpor nacističkoj okupaciji tokom Drugog svjetskog rata kada su se borci krili u šumama Bjelorusije, Ukrajine i zapadne Rusije i vršili napade na njemačke snage.

Iz BOAK-a navode kako grupa postoji 10 godina, te kako su prije rata u Ukrajini uglavnom radili na izgradnji mreže i prikupljanja resursa. Preuzeli su 2019. odgovornost za paljevinu tornja mobilne mreže turske kompanije u Kijevu zbog upada Turske u Siriju. Kažu kako imaju nekoliko desetaka ćelija razne veličine koji djeluju nezavisno, no centralna mreža pomaže koordiniranje ili objavu djelovanja. Centralna organizacija ima horizontalnu komandnu strukturu – sve odluke se donose konsenzusom.

Grupa locira svoje mete uz pomoć otvorenih izvora kao što je Wikimapia, a rezultate svog rada objavljuje na Telegramu, zajedno sa detaljnim uputama za druge koji žele vršiti sabotaže. U augustu je Telegram kaznila ruska vlast zbog odbijanja da ukloni materijal anarhista. Omiljena meta BOAK-a je željeznica koju vojska koristi za dostavu opreme i drugih stvari na liniju fronta.

„Oni su krvotok koji hrani rusku agresiju. Željeznicom se prenose vojnici, oprema, municija. Ako je zaustavimo, ruska armija će se ugušiti bez resursa“, objašnjava predstavnik.

U početku su ruske vlasti pokušavale umanjiti značaj aktivnosti partizana, kriveći neispravne linije za kvarove željeznice, dok nisu počela hapšenja ruskih građana pod optužbama za sabotažu.

Druge mete su, između ostalih, vojni centri za regrutaciju, policijske stanice, zgrade nacionalne garde i uredi vladajuće stranke Jedinstvena Rusija. Od početka rata, veliki broj ovih građevina je zapaljen, obično molotovljevim koktelima, navode iz nezavisnog ruskog medija MediaZona.

Nepoznato je koliko je BOAK bio organizator ili inspiracija za ove paljevine. Neke su počinili ljudi raznih političkih uvjerenja i pojedinci koji nisu povezani ni sa kakvom organizacijom.

„Iako možemo biti skeptični kada neko preuzima odgovornost, znamo kako su tvrdnje o napadima i dokazi o njima, uključujući fotografije i videosnimke, dovoljno česti da pokazuju kako se napadi dešavaju dosta često, možda i po nekoliko sedmično“, navodi saradnik New Lines Instituta Jeff Hawn za Al Jazeeru.

„Međutim, većina ih ima minimalan utjecaj, odgađaju ali ne zaustavljaju mobilizaciju rezervista iz nekih regija i otežavaju kretanje opreme za front. No, sa moralne perspektive, utjecaj je daleko veći. Režim zna kako se sve više ljudi bori protiv njega zbog rata i ruski vojnici na frontu znaju kako su ljudi iza njihovih linija protiv njih.“

Smrtonosna sila

Iako grupa još uvijek nije izvodila ubistva, nije protiv korištenja smrtonosne sile i navodi kako bi napadala samo zvaničnike državne sigurnosti. Dodaju kako se trude umanjiti opasnost za prolaznike pri napadima na željeznicu blizu vojnih ciljeva gdje rijetko kad prolaze civilni vozovi.

„Smatramo kako je uništavanje ugnjetača naroda jako prihvatljivo“, navodi glasnogovornik.

Postoje sumnje u navodne napade ubica iz redova drugih grupa. U augustu je Darja Dugina, novinarka i kćer ultranacionalističkog filozofa Aleksandra Dugina, poginula u eksploziji bombe koja je bila postavljena na automobil, a čija je meta vjerovatno bio njen otac. Kremlj je optužio Kijev da stoji iza njene smrti, no Ilija Ponomarev, prognani bivši ruski parlamentarac koji je sada u Kijevu, tvrdi kako je riječ o Nacionalnoj republikanskoj armiji (NRA), tajnoj organizaciji koja radi na svrgavanju Putina.

No, historičar Sergej Radčenko za Al Jazeeru kaže kako NRA ne postoji.

„Stalne glasine o ovome, kada nisu dio neke psihološke operacije, samo ističu frustraciju ljudi zbog, kako izgleda, političke stabilnosti Putinovog režima i pokazuju želje i nadanja koji nisu nažalost zasnovani na dokazima“, ističe on.

U aprilu je šest pripadnika zabranjene grupe Nacionalni socijalizam / Bijela moć uhapšeno zbog navodne zavjere za ubistvo TV komentatora Vladimira Solovjova, glasnog pristalice Putina i rata. Iako su neonacisti bacali molotovljeve koktele na urede za regrutaciju, sumnja se u zvaničnu verziju navodnog napada na Solovjova, a neki mediji ukazuju kako je navodno mjesto zločina loše iscenirano.

Hawn kaže kako grupe koje se protive ratu imaju razne ideologije i ne dijele zajedničku viziju Rusije nakon Putina, čak i ako se ujedine protiv predsjednika.

„Teško je smatrati ove akcije (prave ili ne) početkom nečega većeg. No, postoji prostora za eskalaciju. Vjerovatno ćemo vremenom vidjeti napredak djelovanja i porast efikasnosti napada“, dodaje.

Saboteri željeznica aktivni su i u Bjelorusiji. Iako nije formalno u ratu, ovu državu ruske snage koriste kao logističko čvorište. U Bjelorusiji su mnogi saboteri osuđeni za „terorizam“, zločin koji je od maja kažnjiv smrću.

Posljednjih dana decembra, Putin je potpisao zakon po kojem se zločin sabotaže kažnjava i doživotnim zatvorom; za pomaganje, obuku ili organizaciju sabotera se može dobiti i 20 godina, a za učešće u grupi sabotera 10 godina zatvora. No, BOAK navodi kako je odlučan nastaviti borbu.

„Mi razumijemo kako se takve transformacije (promjena vlasti) ne dešavaju preko noći“, pišu u mailu.

Izvor: Al Jazeera