‘Šrinkflacija’ ili kako dobijamo manje za isti novac

“Donedavno nisam ni bio svjestan da neke namirnice koje sam dugo kupovao nisu iste, odnosno da, primjera radi, čokolada koju sam godinama kupovao više nije 100 grama, već je 90 grama. Neke druge su čak i 80 grama. A cijena im je ostala ista. I onda sam shvatio da se slično desilo i s drugim namirnicama. ‘Kilogram’ šećera ili riže je 800 grama i slično. A cijena se nije snizila”, kaže Sarajlija Edin Dedić.

“Kako obično idem jednom sedmično u kupovinu, nisam ni primjećivao te promjene, kad sve ide u velika kolica. Jednostavno sam navikao da brendove koje godinama kupujem i dalje kupujem, bez gledanja da li im je količina ista. Osjećao sam se kao da me je neko opljačkao, jer se cijena nije snizila”, dodaje Dedić.

Marketinški trikovi ne krše zakon

On nije jedini koji je primijetio da u pakovanjima njegovih omiljenih brendova bude manja količina hrane ili slatkiša na koje su navikli tokom dugogodišnje vjernosti tom proizvodu i proizvođaču. Ova praksa da se smanji masa ili količina proizvoda u pakovanjima, a da se istovremeno ne smanji i cijena tog proizvoda, poznata je kao šrinkflacija i sve je prisutnija kako u regiji, tako i u ostatku svijeta.

Iako se kupci, kada napokon primijete da su dobili manje proizvoda za cijenu koju su uvijek plaćali, osjećaju prevarenim, takav potez proizvođača nije protuzakonit, pojašnjava Marin Bago iz Udruženje za zaštitu potrošača “Futura”.

“U ovakvim slučajevima nije prekršen zakon, jer je na pakiranjima, na omotima, jasno napisana gramaža ili litraža količine proizvoda koji kupujete. Ako je prije kilogram šećera koštao određeni iznos i danas je cijena ista, a kupac dobije 800 grama i na pakiranju piše 800 grama, zakon nije prekršen. Drugo je pitanje koliko je to korektno, jer se, ustvari, radi o marketinškom triku koji privlači pozornost kupca, ali ga ne prevari ako se poklapa količina s iznosom napisanom na pakiranju.”

Ovo je klasičan primjer kako kupci zbog dobrog marketinga budu izloženi poskupljenju, ali da često toga ne budu svjesni i pri čemu ne bude prekršen zakon. Ovakva praska, primjena šrinkflacije, prisutna je gotovo svugdje u svijetu, a proteklih godina sve primjetnija je i u regiji.

Vidljivi i skriveni način povećanja cijena

Šrinkflacija (engleski shrink – smanjenje i inflation – inflacija, odnosno opći rast nivoa cijena) najčešće je prisutna u prehrambenoj industriji. Stručnjaci navode da su u ekonomiji dva načina poskupljenja, odnosno vidljivi i skriveni način povećanja cijena.

Vidljivo povećanje je samo po sebi jasno, gdje dolazi od korekciju apsolutnog iznosa cijena naviše i to kupci često primijete. Drugi je način, odnosno skriveno povećanje cijene, kada apsolutni iznos cijene ostane isti, ali kada se količina proizvoda smanji, bez obzira da li se radi o gramaži, litraži i slično, što dovodi do toga da se manja količina proizvoda prodaje po višoj cijeni.

Praksa šrinkflacije potpada upravo pod tu skrivenu inflaciju, jer kupci ne vide eksplicitan rast cijena te im se čini da do promjene nije ni došlo, iako su za isti novac dobili manje. Za ovakav potez proizvođača postoje dva ključna razloga, a to su povećanje troškova i jaka konkurencija.

Ekonomski stručnjaci navode da, iako je šrinkflacija nevidljivi oblik inflacije, ona je istovremeno i posljedica vidljive inflacije, što znači da kako zbog općih poskupljenja rastu i troškovi proizvodnje i transporta, stoga kompanije metodu “manje za istu cijenu” koriste kao vid borbe protiv rastućih troškova.

Inflatorna spirala iz koje nije jednostavno izaći

Iako se neki možda pitaju koliku to uštedu kompanije mogu ostvariti ako, primjera radi, čokoladu smanje sa 100 na 90 grama, ali na količinu od jedne tone 10 posto znači da proizvođači “zadrže” stotinu kilograma, što je ipak izuzetno primjetna količina. Kada se uzme obim proizvodnje velikih kompanija, tih 10 posto može predstavljati tone i tone nekog proizvoda, što posljedično dovodi do ogromnih zarada za te proizvođače.

Zanimljivo je da takva praksa često dugoročno šteti i samim proizvođačima. Tako je doc. dr. Denis Berberović sa Ekonomskog fakulteta u Sarajevu za medije pojasnio da, bili toga svjesni ili ne, takvim poslovnim potezom kompanije i same doprinose pogoršanju posljedica inflacije, a koje negativne efekte imaju i za same kompanije.

“U suštini, javlja se inflatorna spirala iz koje nije jednostavno izaći. Što duže traje, to ju je teže obuzdati’, pojasnio je Berberović.

Uzimaju sa police, ne gledaju deklaraciju

Drugi razlog za ovu praksu je konkurencija, jer su kompanije često pod pritiskom da isporuče određenu vrijednost uz što niže cijene, pa pribjegavaju šrinkflaciji, a time posljedično i konkurente tjeraju na iste poteze. Naravno, postavlja se pitanje kako ovo polazi za rukom brojnim kompanijama.

Problem je, navode stručnjaci, što kompanije računaju na to da su potrošači navikli da određene proizvode kupuju godinama, da su im poklonili povjerenje i da po automatizmu nešto samo uzmu sa polica bez čitanja deklaracije.

Ako se zapitaju da li su prevareni, često provjeravanjem konkurentskih proizvoda ustanove da i oni nude istu količinu, najčešće umanjenu za 10 ili 20 posto u odnosu na isti proizvod prije pet, deset ili više godina, pa počnu sumnjati u svoje pamćenje, što potvrđuje i primjer Edina Dedića.

“Mislio sam da griješim, da sam se prevario kolika su bila pakovanja prije, jer vidim da je od svih proizvođača količina tipa 800 grama, a ne kilograma, ili 90 grama, a ne 100 grama i slično. Ali, u razgovoru s prijateljima i poznanicima, shvatio sam da svi imaju ista iskustva i da nas, ustvari, pamćenje dosta dobro služi. Gotovo sve namirnice koje smo kupovali umanjene su za 10 do 20 posto, a cijene su iste. Odnosno, zbog generalnog poskupljenja i inflacije, sad nam je sve još skuplje”, dodaje Dedić.

‘Došli smo do maksimalnog nivoa šrinkflacije’

Ali, sve više potrošača je svjesno da su gramaže i litraže umanjenje i sve više čitaju deklaracije, navodi Bago. Ako ništa drugo, vjerovatno smo došli do maksimalnog nivoa šrinkflacije, dodaje. Ipak sumnja da će kompanije moći dodatno umanjivati količine uz zadržavanje cijene.

“Sumnjam da će se ovo rastezanje dodatno nastaviti, jer je i pitanje koliko je to prihvatljivo i proizvođaču, znaju da određene količine ispod određene razine jednostavno potrošačima nisu prihvatljive. Ako ste odlučili da kupite kilogram šećera, teško da ćete pristati na pakovanje od pola kilograma”, zaključio je Bago.