Uništavanje giganta: Svijet traži vojnu opremu, stranci nude ugovore, a ‘Zrak’ propada
Apsolutno je nelogično, a još manje normalno, da se u situaciji kad cijeli svijet vodi trku u naoružavanju, jedna firma vojne industrije gura u stečaj.

Kompanija „Zrak“ iz Sarajeva je bila važna karika u namjenskoj industriji bivše zemlje, koja je nastojala da ne zavisi od ostatka svijeta u proizvodnji naoružanja. Kada je zadovoljila jugoslovensko tržište, osamdesetih godina je počela izvoznu strategiju. Izbijanjem rata je većina proizvodnih hala i opreme bila sačuvana, ali „Zrak“ u poslijeratnom periodu ostaje bez tržišta. Ne proizvodi opremu ni za Oružane snage BiH, niti za ino-tržište. Ratom osiromašeno civilno domaće tržište ne iskazuje potrebe za njegovim proizvodima. U takvim okolnostima počinju od sreće cakliti oči nosiocima tranzicionih procesa.
„Zrak“ nije nikakva specifičnost u odnosu na čak i veće privredne gigante koji su odavno samo uspone – Soko, Famos, UPI… Međutim, promjenom sigurnosne klime u svijetu, mijenjaju se i strateški planovi mnogih društava i država. U Bosni i Hercegovini stihijske odluke i sitnošićarski planovi su utkani u zakone.
Usluge i proizvodi sarajevskog „Zraka“ su ponovo potrebni evropskom tržištu. Vjerovatno i našem, ali ko će sada razmišljati o tome? Austrijski renomirani proizvođač vojne opreme Hirtenberger je potpisao ugovor i spreman je ući u strateško partnerstvo. Najave za slične namjere dolaze od još dva inostrana preduzeća. Ali u „Zraku“ su štrajkovi, promjene uprava, isključenja struje, posjete istražnih organa, tužbe i prinudne naplate. Entitet Federacija BiH kao većinski vlasnik kompanije (ne) zna kako dalje, barem se tako stiče dojam, jer ne djeluje niti se oglašava bezrezervno.
‘Presedan u svijetu’
„Apsolutno je nelogično, a još manje normalno, da se u situaciji kad cijeli svijet vodi trku u naoružavanju jedna firma vojne industrije gura u stečaj. Presedan je u svijetu da jedna firma koja se bavi vojnom proizvodnjom ima ovolike probleme i da Vlada [Federacije BiH] koja je većinski vlasnik, radi sve da se ta firma što prije ‘ugasi’, zatvori“, napominje Emir Kominlija, predsjednik Sindikata radnika „Zraka“.
Problemi sežu daleko više od deceniju. Preduzeće od 4.000 radnika i kompanija sa sposobnošću proizvodnje varijatora, pasivnog programa, raketnog i laserskog programa, te pokrenutim angažmanom u elektronskoj i optoelektronskoj tehnologiji, polako gubi znanja i tehnologije. Radnici odlaze i usput tuže preduzeće za neisplaćene plate. Putem advokata i sudova jednostavno dobijaju parnice i naplaćuju se. Već poznata priča i poznat krivac – radnik koji traži svoju zaradu(!?)
Kontaktirali smo Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije, dostavili pitanja i zvali. Odgovori ljubaznog osoblja Kabineta su da nikakvog odgovora nemaju od njima nadređenih. U javnosti se pojavilo objašnjenje da su krivci radnici koji su tužili svoje nekadašnje preduzeće. Na istim pozicijama je prilikom objašnjavanja uzroka problema i novoimenovani tehnički direktor za proizvodnju u kompaniji „Zrak“, Benjamin Bektić.
„Još prije deset godina je Zrak dugovao pet miliona maraka [2,5 miliona eura]. Početkom 2022.godine je dug dostigao 17 miliona [8,5 miliona eura]. Već dugi niz godina, zbog nesolventnosti i nedostatka tržišta za specifičan proizvodni program naše kompanije, nepoduzimanja sistemskog rješenja Vlade za prevazilaženje situacije i pronalaska izlaza iz zamršenog kruga, imamo situaciju da u ‘Zraku’ danas radi tek 60-ak zaposlenika“, konstatuje Bektić, uz opasku da bi se za obavljanje najavljenih poslova za Austrijance morao zaposliti znatan broj radnika.

Oni koji su već tu, optužuju vlasnike za nebrigu, nestručnost i svjesno kršenje zakona. Direktno ili preko ljudi koje su oni postavljali u upravljačke strukture.
„Do ovakvog stanja je došlo najviše zbog maćehinskog odnosa Vlade Federacije BiH, koja je godinama imenovala nekompetentne ljude za članove uprave. U firmu su dolazili bez ikakvog plana, vizije i ideje. Potom nadzorni odbori, koji u velikoj većini slučajeva nisu svoj posao radili odgovorno i savjesno. Ulaganja većinskog vlasnika su bila mizerna i to je bilo uglavnom kada dođe do protesta radnika, pa su izdvajali određena sredstva za isplatu plata kako bi na neko vrijeme kupili socijalni mir, a veći dio pomenutih sredstava su iskorišteni za penzionisanje radnika, jer se njima godinama nisu uplaćivali doprinosi. Time su ljudi koje je imenovala Vlada Federacije BiH svjesno kršili zakone“, navode iz Sindikata „Zraka“.
Priče o uloženim milionima
Po njima nemaju smisla priče o uloženim milionima u „Zrak“, jer „milione“ radnici nisu osjetili kroz poboljšanja uslova rada, obnavljanja mašinskog parka i ostalih potrebnih stvari kompaniji za dostizanje uzlazne putanje u izradi i razvoju novih proizvoda. Zbog toga su u preduzeće pozivali i istražne organe.
„Još uvijek nemamo nikakav konkretan odgovor, osim Izvještaja Finansijske policije da mnoge stvari nisu rađene kako treba i da se za većinu stvari trebaju pozvati sudski vještaci. To do sada nije urađeno. Samo neki od primjera su preplaćivanje mašina, prodaja mašina i materijala, prodaja zemljišta u najmanju ruku pod sumnjivim okolnostima…”, konstatuje Kominlija.
Zgrade preduzeća i zemljište na kojima su izgrađene su najveće bogatstvo „Zraka“. Procjene govore da vrijede oko 40 miliona maraka [20 miliona eura]. Lokacijski vrlo poželjne, u priču uključuju građevinske i privatizacijske lobije. Unazad 15 godina u krugu „Zraka“ se nalazi dosta privatnih preduzeća koje rade na osnovu ugovora.
„Što se tiče građevinskih lobija, nismo do sada imali nikakvih saznanja, ali isto tako ne možemo isključiti niti jednu mogućnost, pa ni tu“, kaže aktuelni tehnički direktor Benjamin Bektić, kazavši da su pred sebe, kao Upravu „Zraka“ stavili kratkoročni i dugoročni cilj.
„Kratkoročni cilj jeste realizacija postojećih ugovora koji omogućavaju neometano poslovanje, a dugoročni cilj je poslovanje sa zakonima Bosne i Hercegovine, ali i u skladu sa ekonomsko finansijskim obavezama“.
Međutim, kao činjenicu izdvaja trenutno pravno stanje preduzeća, koje se po njemu nepotrebno prenebregava i pogrešno tumači.
„Stečaj je ekonomsko pitanje koje otvaraju sudske vlasti. Ovdje još nije otvoren stečaj, već predstečajni postupak, gdje je potrebno dostaviti informacije Sudu da li je firma za stečaj ili ne“, zaključuje Bektić.
Zaustavljanje stečajnog postupka
Ponukani ranijim iskustvima brojnih preduzeća na Balkanu, radnici „Zraka“ se boje da zamišljeni hodogram dešavanja vodi samo jednom ishodu i energično ga žele zaustaviti.
„Prvo što sada treba uraditi Vlada Federacije BiH jeste zaustavljanje procesa pokretanja stečajnog postupka. Oni to mogu učiniti vrlo lahko, pozivajući se na određene zakone, a prije svih Zakon o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji BiH i referišući se na Član 9“, napominje Kominlija.
Pomenuti član Zakona govori da se u toku postupka finansijske konsolidacije ne mogu pokrenuti postupci prinudne naplate potraživanja nad imovinom društva sa većinskim učešćem državnog kapitala koje se konsoliduje.
Pred kompanijom je, po mnogima, odlučujućih 60 dana. U tom periodu će se morati ponuditi odgovori radnicima i javnosti. Odgovor na pitanja treba li joj ili ne ovo preduzeće, odnosno treba li joj ili ne ova djelatnost će ponuditi vlasnik – Vlada Federacije BiH.
A tu su i druga pitanja: jesu li i koliko povoljni uslovi austrijskog partnera i ostalih mogućih partnera, te mogu li oni kao vlasnici pronaći bolje uslove na tržištu?
U međuvremenu možda stignu i odgovori o (ne)postojanju razloga i propusta u dosadašnjem poslovanju, pa da konačno bude još neko kriv osim radnika… Možda se spriječi politizacija rada i radnika. Možda.