Šta je tražio direktor CIA-e tokom posjete Libiji?

Pišu: Abdulaziz al-Wasali, Mohamoad Elminshawy

Posjeta Williama Burnsa, direktora američke Centralne obavještajne agencije (CIA), Libiji uslijedila je mjesec dana nakon što je libijskog državljanina Abu Agilu al-Marimija Vlada nacionalnog jedinstva u Tripoliju izručila Washingtonu. Al-Marimi je optužen da je napravio bombu koja je korištena u bombaškom napadu na avion PanAma, na letu 103, iznad škotskog gradića Lockerbie 1988.

Posjeta šefa CIA-e Williama Burnsa libijskoj prijestolnici Tripoliju, kako bi se sastao s premijerom Abdul Hamidom Dbeibehom, i gradu Benghaziju, kako bi se sastao s umirovljenim generalom Khalifom Haftarom, potaknuo je mnoga pitanja o cilju posjete i zašto je to bio ovaj visokorangirani američki sigurnosni dužnosnik.

Al Jazeerini izvori su otkrili, što je navedeno u ranije objavljenom izvještaju, detalje sastanaka američkog dužnosnika s ove dvije ličnosti, te šta je od njih zatražio kako bi se sigurnosna situacija u Libiji stavila pod kontrolu.

Interesi koje Washington ima u Libiji su brojni i isprepleteni, posebno nakon izvještaja koje su američka vojska i obavještajne službe prisutne u Libiji predstavile o aktivnostima ruskih plaćenika i vojnoj opremi. Američki novinski izvještaji govore da su neki ruski plaćenici možda napustili Libiju kako bi podržali operacije u Ukrajina, iako je Libija i dalje ostala logistički centar za njihove operacije u podsaharskoj Africi.

Tokom sukoba u periodu između 2019. do 2020. godine, izvršne vlasti stacionirane u zapadnoj i istočnoj Libiji natjecale su se za vlast i međunarodno priznanje. Washington je odlučio podržati vodstvo Ujedinjenih naroda u inicijativama za postizanje kompromisa između dvije strane, te su naglasili važnost očuvanja primirja i neutralnosti institucija kao što je Nacionalna naftna korporacija. Američki dužnosnici zadržali su taj pristup u 2022. godini, balansirajući između zabrinutosti oko Libije s drugim američkim ciljevima koji se tiču Rusije, Egipta, Turske, Francuske, Italije i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Upravo zato se nameće pitanje, i na libijskoj i na američkoj strani, otkud iznenadni interesi Washingtona za libijski problem? Šta je to što ga zabrinjava u sigurnosnom i političkom sukobu između libijskih strana, te koji su njegovi zahtjevi kako bi se osigurali američki interesi u Libiji?

Američki prioriteti u Libiji

Studija Kongresne istraživačke službe (CRS), istraživačkog odjela koji pruža dokumentirane informacije i podatke članovima oba doma Kongresa, otkrila je nekoliko ključnih pitanja i interesa Washingtona u Libiji:

• terorističke prijetnje;
• osiguranje nastavka izvoza nafte i prirodnog plina;
• korištenje Libije kao tranzitne stanice za izbjeglice i migrante koji idu prema Evropi;
• osiguranje zaliha oružja i materijala za nekonvencionalno oružje;
• strana vojna intervencija i prisutnost plaćenika u toj državi, budući da je Libija arena za ideološka i sigurnosna nadmetanja na Bliskom istoku.

Imajući u vidu da Libija spada u djelokrug vojnih operacija AFRICOM-a, komande američkih vojnih snaga u Africi, studija ukazuje na zabrinutost Washingtona da će Rusija obnoviti svoje čvrste odnose s Libijom, osigurati profitabilna ulaganja s njom i potkopati utjecaj Zapadne Evrope i Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

AFRICOM je 2019. potvrdio Kongresu da se Rusija “poziva na odnose i dugove iz Gaddafijeve ere kako bi dobila ekonomske i vojne ugovore s ciljem da pristupi ogromnom libijskom tržištu nafte, oživi prodaju oružja i dobije pristup obalnim područjima”.

Sigurnosno-obavještajni rad na prvom mjestu

Thomas Hill, stručnjak za libijska pitanja pri američkom Institutu za mir, ranije je pozvao administraciju predsjednika Joea Bidena da SAD jače i jasnije učestvuje u diplomatskim naporima za rješavanje libijskog sukoba. U nedavnoj studiji Instituta za mir, Hill je ukazao da su “američke administracije koje su se smjenjivale pokazale malo ili nimalo želje za rješavanje libijske krize”.

Jonathan Weiner, bivši izaslanik za Libiju u vrijeme bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame i bivši zamjenik pomoćnika državnog sekretara za poslove provođenja međunarodnih zakona, rekao je za Al Jazeeru da “posjeta direktora CIA-e nije došla slučajno, jer uvijek postoji preciziran raspored”.

Bivši dužnosnik pretpostavlja da su Burnsovi ciljevi bili osigurati sporazum o obavještajnoj i sigurnosnoj saradnji u pogledu domaćih ili regionalnih terorističkih prijetnji koje su identificirane.

“Burns je možda izrazio zabrinutost zbog negativnog utjecaja Wagnerove grupe na libijske podsaharske susjede, tako što koriste Libiju kao bazu. Prema mom mišljenju, za Libiju i cijelu regiju MENA i Sahel bilo bi najbolje da Wagner nema dobrodošlicu u Libiji”, dodao je Weiner.

Smatra kako je tokom posjete vjerovatno “izražena zahvala osobama s kojima se susreo zbog pružanja pomoći u izručenju Abu Agila al-Marimija Washingtonu”, koji je optužen da je proizveo bombu korištenu u bombaškom napadu na avion PanAma, na letu 103, iznad škotskog grada Lockerbie.

Različiti stavovi o motivima

Mohamed Buisier, politički analitičar i stručnjak za američku politiku u Libiji iz Bostona, govorio je za Al Jazeeru o razlozima posjete šefa CIA-e Williama Burnsa Libiji.

“Sjedinjene Američke Države pristale su na intervenciju Turske u Tripoliju 2019. kako bi spriječile Ruse da uđu u glavni grad i kako bi postigle vojnu ravnotežu, a sada je Amerika prošla tu fazu i pokušava ih izvući iz Libije”, kazao je.

Iako je Buisier ukazao na to da postoji visoka i kontinuirana koordinacija između Turaka i Rusa u brojnim pitanjima u regiji, uključujući i libijsko pitanje, smatra da ruska prijetnja ostaje snažan motiv za američko djelovanje na ovom nivou.

Alternativna vlada i tražene osobe

Buisier objašnjava da je američki dužnosnik Burns obavijestio čelnika Vlade nacionalnog jedinstva Abdul Hamida Dbeibeha i umirovljenog generala Khalifu Haftara o nizu stvari koje je Washington odbacio, a to su “odnosi s Rusima, alternativna vlada, odgoda izbora i zatvaranje naftnih postrojenja”.

Hafed al-Ghwell, viši saradnik na Institutu za vanjsku politiku američkog Univerziteta Johns Hopkins, slaže se s Buisierovim pojašnjenjem, ali se nije složio s njim u tome da se posjeta dotakla slučaja Lockerbie i izručenja pojedinih ličnosti, poput obavještajca u Gaddafijevom režimu Abdullaha Senussija.

Uprkos tome što Buisier smatra da je već “dogovoreno da će Libija potpisati obećanje pred Vijećem sigurnosti i da će sarađivati u istražnim naporima posebno u slučaju Lockerbie, stoga to ne zahtijeva pregovore”.

Priprema za djelovanje Zapada i UN-a

Al-Ghwell vjeruje da je posjeta bila greška i da nema nikakvu vrijednost za libijski narod. Štaviše, ličnosti poput Dbeibeha i Haftara mogu iskoristiti to za samopromociju i slanje pogrešnih poruka Libijcima, a to objašnjava i činjenica da se Burns nije pojavio u javnosti s Haftarom, koji se pred američkim pravosuđem tereti za ratne zločine.

Isti stav ima i analitičar Buiseir, koji je rekao da “Amerikanci misle samo na rješenje kojim se postiže stabilnost, a ogleda se u vladi koja upravlja cijelom državom, uključivanju Libije u zapadni savez i trajnom udaljavanju Rusa”.

Buiseir vjeruje da će SAD početi vršiti pritisak na Kairo, kojem je američka pomoć potrebnija više nego ikada, kako bi se postigao napredak u libijskom pitanju. Smatra i da SAD u tom pogledu poduzima “jednostrane i hitne korake, u čemu će ga Evropa slijediti, na čelu sa Ujedinjenim narodima i uz odsustvo Rusije i Kine. Upravo to je i bio razlog posjete izaslanika na ovako visokom nivou koji ima direktne kontakte s predsjednikom Bidenom”.