Bivša glasnogovornica Zelenskog: Putin je slab pregovarač, ostao je u prošlosti

„Kada je ukrajinska novinarka Julija Mendel dobila poziv za posao kod predsjednika Volodimira Zelenskog, nije mogla niti zamisliti šta će sve uslijediti poslije toga“.

Tim je riječima Washington Post počeo osvrt na nedavno objavljenu knjigu Borba naših života (The Fight of Our Lives), u kojoj je Julija Mendel detaljno opisala vrijeme koje je provela kao glasnogovornica ukrajinskog lidera Volodimira Zelenskog, na poziciji koju je napustila nekih osam mjeseci uoči početka ruske invazije na Ukrajinu.

Julija iza sebe ima angažman konsultantice Svjetske banke za komunikacije, pisala je za New York Times, Politico, Spiegel, Forbes, Atlantic Council…, a u saradnji sa Kennethom Vogelom za NYT je napisala tekst koji je imao planetaran odjek, o tome kako je američki predsjednik Joe Biden uspješno izvršio pritisak za zbacivanje državnog tužioca Ukrajine Viktora Šokina zbog istrage o ukrajinskoj energetskoj kompaniji u čijem je Upravnom odboru bio Bidenov sin Hunter.

No, ono što je najviše obilježilo njen život svakako je period od aprila 2019. do jula 2021. godine. Kao najbliža saradnica Volodimira Zelenskog, Mendel je prisustvovala transformaciji glumca komičara u jednog od najcjenjenijih svjetskih političara, svjedočila njegovim susretima sa vodećim liderima na planeti i bila akter svih dešavanja u vezi Ukrajine, koja će u februaru 2022. godine eruptirati u rusku invaziju na tu zemlju.

U razgovoru za Al Jazeeru Balkans, Mendel je govorila ne samo o periodu intenzivne saradnje sa trenutno vjerovatno najpopularnijim svjetskim liderom, već i o agoniji koju već 11 mjeseci proživljava Ukrajina.

Na kurtoazno pitanje iz uvoda razgovora, koji je vodila iz stana u Kijevu, rekla je: „Dobro sam. Pripremamo se za novu eskalaciju“.

Nakon toga, „otvorila“ je stranice svoje knjige, koja je izazvala pozitivne kritike zapadnog svijeta.

„To je lična priča o meni kao Ukrajinki nove generacije koja je rođena, stekla identitet i odrasla nakon pada SSSR-a, u kojem sam živjela samo pet godina. Sa svojom zemljom sam prošla sve nedaće koje su uslijedile nakon pada jedne velike imperije i tokom borbe za demokratiju u Ukrajini. Dakle, lična priča koja se širi i na nacionalni nivo, kroz događaje koji su obilježili put Ukrajine i kroz moj rad sa predsjednikom Volodimirom Zelenskim, koji je sada svjetski poznata ličnost, lice demokratije i slobodnog svijeta“, rekla je.

• Nažalost, Ukrajinu put u budućnost vodi kroz rusku agresiju i strahote koje je iskusio veliki dio Balkana, čiji stanovnici znaju kako izgleda ta agonija. Za početak, kako doživljavate rat u Ukrajini i sav njegov užas koji pratimo u medijima?

– Kada je u februaru prošle godine počeo rat, izgledalo je da se ruši sav svijet oko nas. Nije bilo pitanje šta će biti sutra, pitanje je bilo hoće li biti sutra. Svi su shvatali da moramo biti ujedinjeni, kao jedan jak organizam, kako bismo se mogli boriti protiv vanjskog virusa, a to je u ovom slučaju Rusija. U prvim trenucima, ljudi bili izgubljeni, a mnogi od njih nisu očekivali ovakvu brutalnost u 21. stoljeću. Neki to nisu mogli mentalno podnijeti. Onda je Zelenski poveo zemlju i rekao: ‘Mi smo Ukrajina i mi smo nezavisna država, možemo se boriti i borit ćemo se’. To je podiglo moral Ukrajinaca koji su shvatili da moramo biti ujedinjeni i da ćemo se samo takvi moći boriti za nezavisnost.

• Ako se vratimo u period kada ste bili glasnogovornica Zelenskog… da li je tada postojao razlog za strah od mogućeg ruskog napada i da li se Zelenski plašio da bi do toga naposljetku moglo doći?

– Napustila sam tu poziciju osam mjeseci prije početka rata, ali ruske trupe već tada su bile na granici s Ukrajinom. Ono što je sigurno je da niko nije očekivao ovakav stepen brutalnosti i takve razmjere sukoba. Jednostavno, nije bilo moguće tada vjerovati u to. Mnogi su mislili da bi moglo biti eskalacije u Donbasu, ali neki drugi su vjerovali Pentagonu i zapadnim obavještajcima, koji su upozoravali na drugačiji scenarij.

• Koliko je Ukrajina bila pripremljena za napad?

– Ne možete pronaći Ukrajinca koji bi rekao da je bio spreman za to. Teško je prihvatiti da neko dolazi da vas ubije pred očima cijelog svijeta. No, zemlja se jeste pripremala. Imali smo iza sebe vojne vježbe sa NATO-om, dobro treniranu i naoružanu vojsku koja je ojačala na jugu, sjeveru i istoku zemlje. No, imali smo i dosta izdajnika, a o tome je predsjednik Zelenski vrlo otvoreno govorio. U sopstvenoj kući smo imali izdajnike na čelu obavještajnih i drugih agencija koji su davali podatke Rusima.

Bili smo mnogo pripremljeniji za borbu nego 2014. godine, no nismo preživjeli zahvaljujući briljantnoj vojnoj strategiji. Preživjeli smo zahvaljujući ljudima koji su ostali da brane zemlju. Uzimali su sve što su imali pri ruci da se bore sa neprijateljskim snagama, koje su bez ikakvog razloga ili opravdanja dolazile da nas ubiju.

• Je li Zelenski, u periodu rastućih tenzija, mogao učiniti nešto drugo ili drugačije kako bi se izbjegao ovakav scenario?

– Ne mogu govoriti u ime Vlade, ali sigurno je bilo mnogo scenarija koji su se mogli ili se nisu mogli desiti. No, činjenica je da ovaj rat nema opravdanje. Ukrajina nikada nije bila prijetnja Rusiji, koja nije imala nikakvog razloga da bude ovako agresivna. Ako se pitamo o tome šta se drugačije moglo uraditi, to znači da pretpostavljamo da je Ukrajina bila kriva za nešto ili napravila nešto loše. Nije. Vladimir Putin je definitivno ovo dugo pripremao i za razlog pokretanja rata bi naveo bio šta.

• Vi ste tokom pregovora u Parizu imali priliku vidjeti i upoznati Putina. Kakav je dojam ostavljao?

– Prvo, bio je jako slab pregovarač. To je bilo nešto novo i iznenađujuće za mene. Sve vrijeme je kroz propagandu razvijao imidž snažnog čovjeka. Svi su mislili da je to velik čovjek, agresivan i pametan, ali za pregovaračkim stolom je ostavljao dojam slabosti. Jednostavno je to objasniti. U posljednjih 20 godina je samo naređivao. Malo je onih s kojima je razgovarao i koji su mu nudili drugačije mišljenje, ili mu se suprotstavljali.

Ti njegovi ljudi samo su trebali slušati šta on kaže i tako i raditi. Dalje, nije imao dovoljno niti informacija, niti argumenata. Često je spuštao oči prema dolje, izgledalo je da se osjeća neugodno. Prečesto je tražio informacije od savjetnika i nije bio kadar odgovarati na mnoga pitanja.

No, moja najjača impresija bila je da su on i kompletan njegov tim djelovali staro. Ne mislim na godine, već to da su potpuno van vremena, da ne pripadaju modernom svijetu. Kao da su stali u prošlosti. Cjelokupno njihovo ponašanje, riječi, mimika, potezi…, sve je djelovalo tako zastarjelo. Tada sam shvatila da je Putin ličnost iz prošlosti i da ne pripada budućnosti. Zapravo, možda i on razmišlja na taj način – da ne pripada slobodnom svijetu i budućnosti, pa zbog toga demonstrira toliku količinu bijesa.

• Ako govorimo o Volodimiru Zelenskom, viđamo ga samo na televiziji i ne znamo o kakvoj se ličnosti radi. Kako ga Vi opisujete, kao neko ko mu je bio tako blizak?

– Zelenski je osoba koja jako naporno radi. Zato pije enormne količine kafe svakog dana. Prije rata bio je ovisnik o sportu. Kad je počeo predsjednički mandat, sjećam se da je kod kuće imao teretanu, te da je u svakom hotelu u koji smo išli, koristio teretanu. Džogirao je čak i tokom posjete Donbasu. To je osoba koja je silno željela dati primjer kako nova generacija dobrih lidera treba izgledati i pokušavao je organizirati svoj život kako bi to pokazao. Bio je komičar, ali uopšte nije smiješna osoba. No, koristi humor da omekša i otopli odnose i prevlada neugodne situacije. Inače je jako ozbiljan i vrlo odgovorno preuzima obaveze.

• Možete li se prisjetiti tog jutra 24. februara i buđenja u ratu? 

– Bilo je užasavajuće od samog početka. Probudili smo se rano ujutro, uz eksplozije, i iz vijesti shvatili da je Putin počeo rat. U četiri ujutro, kao njemački nacisti. Teško je bilo zamisliti i probaviti činjenicu da je rat počeo. Bilo je mnogo dezinformacija, zgrade su uništavane, ljudi su bili u šoku i izgubljeni, a na cesti su vladale užasne gužve. Brzo smo shvatili da se eksplozije dešavaju svugdje. Avioni su nadlijetali Kijev, prema gradu su išle hiljade tenkova, a neki su čak i ušli u grad i gotovo došli do ureda predsjednika. Ono što je bilo užasavajuće je što se činilo da nije bilo nikoga da to zaustavi.

Nad nama je bio strah života pod okupacijom, uz saznanje da je neprijatelj jako blizu, gotovo ispod prozora i da vas svakog trenutka može ubiti neki projektil. Moj suprug se na početku bavio humanitarnim radom, ali je kasnije otišao na ratište. To su bila užasna iskustva… Mnogi su se opraštali od voljenih i odlazili u rat. Nije bilo nikakvih veza i o njima nismo znali ništa.

Međutim, oni koji su i sada u zonama najžešćih borbi su ljekari, inženjeri, pjevači, novinari…, ljudi koji su odbacili svoje profesije i ostavili za sobom civilizaciju i uzeli oružje u želji da brane svoju zemlju.

• Niste napustili Kijev?

– U prvi mah nismo željeli pobjeći iz Kijeva i zemlje. Moji američki prijatelji govorili su mi da sam u velikoj opasnosti jer sam javna ličnost, ali smo odlučili ostati i nadati se da Rusi neće doći do Kijeva, No, idućeg dana smo, nekoliko sati prije nego što će Rusi ući u grad, otišli prema Ljvovu. Put inače traje 6-7 sati, ali nama je trebalo 40.

Tog jutra, pod kožu mi je ušao stres koji i danas nosim, nakon mjeseci plača i prestravljenosti. No, kao novinarka, pokušala sam doći do informacija i podijeliti ih sa svijetom, jer sam shvatila da je to, pored svih dezinformacija koje su kružile, od ogromne važnosti.

• Iz Ukrajine su brzi stizali navodi o ruskim ratnim zločinima. Kakva su Vaša saznanja?

– Broj ratnih zločina, silovanja, mučenja, miliona uništenih sudbina, ogromnih je razmjera. U narednom periodu, u kojem sam išla po raznim regijama u novinarskoj potrazi za pričama i informacijama koje bih podijelila sa svijetom, doživjela sam užasne stvari i u nekoliko navrata pukom srećom izbjegla smrt zbog ruskih napada.

Ne znam da li će Ukrajina ikada moći sve ovo oprostiti. Ukrajinci moraju biti ujedinjeni i biti spremni dati živote da u borbi za vrijednosti u koje vjerujemo. Nadamo se da ćemo moći pobijediti, ali ne znam koliko će života biti izgubljeno na tom putu.

• Možete li iz današnje perspektive zamisliti ijedan drugi ishod rata osim pobjede? Je li moguće političko rješenje ili samo oružje može presuditi?

– Ima mnogo scenarija. Ono što znamo je da Rusija prikuplja još ljudi i priprema novu eskalaciju. Sada su obje strane u ratu iza linije, uz stalno granatiranje i nema puno pomaka. Moskva priprema eskalaciju, ali pripremamo se za nju i očekujemo je u proljeće. Može biti loše po nas, ali ćemo biti mnogo spremniji nego u februaru i nadamo se da će to biti posljednja eskalacija. Nadu polažemo i u Kinu, koja ima mnogo uticaja na Rusiju, a koja vidi da Moskva nije pouzdan i snažan partner. Tu je i muslimanski svijet. (Turski predsjednik Recep Tayyip) Erdogan radi mnogo, zaista mnogo, da zaustavi rat i postiže neke rezultate.

Mnogo je scenarija, ali mislim da će Zelenski svim silama pokušati završiti rat ove godine, možda do jula. Ima i drugih scenarija, a jedan je taj da Putin želi dug rat, na šta se, također, treba pripremati. No, treba znati da svaki rat ima različite faze eskalacija i primirja, sa mirom na kraju. Ne treba očekivati da će mir doći odmah, ali možda se pojave solucije koje budu predstavljale preduslov za njega.

• U budućnosti, kada rat završi, kakve bi lekcije svijet trebao izvući iz njega?

– Ovaj rat je uzdrmao toliko sistema koje je svijet razvijao od Drugog svjetskog rata. Planeta je pokazala da nema mnogo instrumenata da stane protiv agresora. NATO i snažne zemlje će pokušati tražiti nove načine percepcije agresije, dok će Ukrajina imati jako malo vremena da odradi zadaću i da uđe u EU, te se dodatno približi NATO-u, jer vjerujemo da je, nakon ovog rata, moguće da Rusija ojača i ponovo pokuša uzeti Ukrajinu, možda za tri, pet ili više godina. Tako vjeruje i vlada.

• Vjerovatno znate da dio Balkana, većinom u Srbiji, te dijelom i u drugim zemljama, podržava Rusiju? Kako to objašnjavate?

– Mnogo je političara koji javno podržavaju Putina. No, trebaju shvatiti da se Putinu ne može biti partner. To je u našim očima kao biti partner Hitleru. A znate gdje to vodi. Rusija je sada slaba zemlja, a vremenom će biti još slabija. Nema nikakvog razloga da balkanske ili druge zemlje podržavaju Putina. Svako želi biti pobjednik, ali pobjednička strategija je samo jedna – ostati jak i biti dio slobodnog svijeta. Pogledajte ekonomsku perspektivu Rusije, koja je jako loša. Rusija ide ka kolapsu na mnogo načina, jer gubi prihode od energenata na koje se previše oslonila, a nema nikakve druge proizvodnje. Nije razvila ništa da bi bila jaka. Dakle, biti uz nju je, i sa moralnog, i sa ekonomskog, i sa političkog, i sa svakog drugog aspekta, gubitnička je strategija.