Energetska budućnost pripada Norveškoj, Rusija postaje prošlost

Bogata Norveška mogla bi igrati ulogu u rješavanju evropskih problema s plinom.

Od početka proizvodnje nafte i plina u Sjevernom moru 1971. godine Norveška je najpouzdaniji vanjski dobavljač za Evropu (Reuters)

Svaka kriza ujedno je i prilika. Ovaj slogan na najbolji mogući način iskoristila je Norveška nakon agresije koju je početkom prošle godine pokrenula Rusija protiv Ukrajine.

Nakon ruske oružane agresije na Ukrajinu, članice Evropske unije su Rusiji uvele niz sankcija koje su podrazumijevale i smanjenje uvoza plina iz Rusije. Evropa se odjednom našla u velikom problemu, ali spas se pojavio vrlo brzo. Toplina u evropske domove u narednom periodu trebala bi stizati sa hladnog sjevera.

Bogata Norveška mogla bi igrati ulogu u rješavanju evropskih problema s plinom. Premijer ove skandinavske zemlje Jonas Gahr Store odmah je najavio da bi njegova zemlja, koja nije članica EU, ali jeste vjerni saveznik NATO-a i članica Evropske zajednice za slobodnu trgovinu, mogla biti otvorena za popuste u cijeni plina za evropske nacije kojima nedostaje energije.

„Ako se Evropa obaveže na kupnju, Norveška može zamijeniti više ruskog plina”, rekao je norveški ministar nafte i energetike Terje Aasland u maju prošle godine. Mjesec kasnije EU i Norveška najavile su da će “jačati energetsku saradnju”. Naglasak izjave na dugoročnom planu bio je upečatljiv, kao i podrška budućem istraživanju resursa.

Rat u Ukrajini doveo Norvešku u prvi plan

„Uvažavajući da Norveška ima značajne preostale resurse nafte i plina i može, kroz kontinuirana istraživanja, nova otkrića i razvoj polja, nastaviti biti veliki opskrbljivač Evrope i na duži rok nakon 2030. godine. EU podržava kontinuirano istraživanje i ulaganja Norveške kako bi se nafta i plin doveli na evropsko tržište“, navedeno je u zajedničkoj izjavi Norveške i Evropske unije.

Drastično rusko smanjenje isporuke plina Evropi prošle godine pretvorilo je Norvešku u glavni izvor goriva za EU. Prije ruske agresije na Ukrajinu, Norveška je pokrivala samo 20 posto potražnje za plinom Unije, dvostruko manje od ruskih 40 posto. Prema podacima Rystad Energyja, Norveška je prošlu godinu završila s isporukom od gotovo 90 milijardi kubnih metara plina u EU, što je za 20-ak posto više od isporuke koju je imala Rusija. Pored EU, porastao je i norveški izvoz plina u Veliku Britaniju, koja je 2021. godine uvezla 41 posto ukupne potražnje plina iz Norveške, dok je on u 2022. godini porastao na gotovo 50 posto.

Ono na što računaju u EU jeste Norveški državni imovinski fond, koji je najveći u svijetu. Zbog toga ova zemlja sa samo pet miliona stanovnika ima mogućnost da izvozi najveći dio svog plina, a da ga pri tome svojim saveznicima daje po nešto nižoj cijeni. Norveška je u 2021. godini u EU izvezla robe u vrijednosti od 75 milijardi eura, što predstavlja 60 posto ukupnog iznosa. Više od 90 posto norveškog plina izvozi se u EU i Veliku Britaniju.

Oslo odbacuje optužbe za ratno profiterstvo

Vrlo brzo su se pojavile i optužbe na račun Norveške za ratno profiterstvo. Norveški dužnosnici odbacili su tvrdnje o profiterstvu. Oni ističu kako su visoke cijene neizbježne kao posljedica oskudice tržišta. Također ističu podršku zemlje Evropskoj uniji, sankcijama prema Rusiji, vojnoj pomoći Ukrajini i naporima da evropske zemlje dobiju ono što im očajnički treba, a to je plin. Andreas Bjelland Eriksen, državni sekretar u Ministarstvu energetike i nafte, odbacio je navode da Norveška neopravdano profitira od rata, naglasivši da visoke cijene energije “štete i Norveškoj” i napomenuo je da izvoz plina u Evropu raste za osam posto iz godine u godinu.

Pravedniju raspodjelu profita od plina traže i neki norveški parlamentarci. Već mjesecima grupa norveških parlamentaraca traži da se profiti od nafte  i plina, veći od onoga što je bilo predviđeno za 2022. godinu, stave u “fond solidarnosti”, tvrdeći da je nepravedno i nerazumno ostvarivati toliku dobit dok Ukrajinci pate, evropska privreda posrće i nalazi se na rubu recesije, a visoke cijene pogađaju sve, prije svega zemlje u razvoju.

„Nismo mi krivi što Putin vodi ovaj energetski rat protiv Evrope, ali možemo odlučiti šta želimo učiniti s onim što zaradimo od ovoga“, rekla je Lan Marie Nguyen Berg, predstavnica Zelenih u parlamentu.

Nastavak provođenja zelenih politika

Rat u Ukrajini i energetska kriza u kojoj se našla EU ne smije biti razlog ili izgovor za odustajanje od zelenih politika i borbe protiv zagađenja. To je stav ekoloških organizacija širom Evrope. Upravo ovaj argument ide u prilog Norveškoj, koja bi u narednom periodu trebala preuzeti vodeće mjesto u snabdijevanju Evrope plinom od Rusije. Evropska unija smatra Norvešku odličnim proizvođačem nafte i plina, koja nadmašuje svoje konkurente u gotovo svim pokazateljima upravljanja, posebno u vezi s energijom. U usporedbi s Rusijom, dvije se zemlje nalaze na suprotnim stranama spektra upravljanja.

Norveška je opredijeljena klimatskoj neutralnosti u korak s EU-om. Norveška je ratificirala vlastiti plan za postizanje nulte neto emisije do 2050, slijedeći smjernice koje je postavila EU svojom inicijativom Evropskog zelenog dogovora. Norveška i EU imaju mnoge druge energetske projekte od obostrane koristi. Norveška je također proizvođač ugljikovodika koji vodi računa o klimi. Godine 1991. postala je jedna od prvih zemalja koja je uvela porez na ugljik, po stopi koja je sada među najvišima u svijetu. Ulaganje u infrastrukturu obnovljive energije također je jedno od četiri ključna područja ulaganja (uz dionice, obveznice i nekretnine) za GPFG.

Domaće stanovništvo ne pati zbog izvoza

Od početka proizvodnje nafte i plina u Sjevernom moru 1971. godine Norveška je najpouzdaniji vanjski dobavljač za Evropu. Iako su njezine otkrivene rezerve nafte i plina na svjetskom nivou na samo 17. odnosno 20. mjestu, Norveška je 11. proizvođač nafte i deveti proizvođač plina u svijetu – malo ispred Meksika po nafti i gotovo na istom nivou sa Saudijskom Arabijom po plinu. Zahvaljujući malom lokalnom tržištu i velikoj ovisnosti o hidroenergiji, koja zadovoljava više od 92 posto domaćih potreba za električnom energijom, Norveška može izvesti gotovo svu naftu i plin koje proizvede.

Kao rezultat toga, ova nordijska zemlja je sedmi najveći svjetski izvoznik nafte, i četvrti je najveći izvoznik plina, nakon Rusije, SAD-a i Katara. Norveški izvoz energije nije izložen istom riziku s kojim se suočavaju izvoznici poput Alžira i Egipta, odnosno brzom rastu domaće potrošnje koji je ograničio njihov izvozni potencijal.

Norveška je bila uzor u upravljanju svojim prihodima od nafte i plina. Njezin državni penzioni fond (GPFG) najveći je svjetski suvereni fond, iako je nekoliko desetljeća mlađi od fondova poput onih UAE-a ili Kuvajta i unatoč činjenici da je Norveška manji proizvođač nafte od tih zemalja. Norveška privreda također je manje izložena promjenama cijena nafte i plina od mnogih drugih proizvođača.

Njemačka okrenula leđa Rusiji, spas je u Oslu

Da zemlje članice Evropske unije zaista Norvešku vide kao budućeg glavnog partnera u energetici, potvrđeno je prije nekoliko dana sporazumom između ove zemlje i vodeće ekonomije EU, Njemačke. Ove dvije zemlje potpisale su zajedničke deklaracije za povećanje proizvodnje obnovljive energije i razvoj zelene industrije.

“Vremena su izazovna u Evropi zbog rata u Ukrajini. Usred energetske krize, vidimo koliko je Norveška važna kao pouzdan opskrbljivač plinom za Evropu, ali također vidimo koliko je ključno da se brže prebacimo na više obnovljive energije“, kazao je norveški premijer Jonas Gahr Støre nakon potpisivanja sporazuma u Oslu.

Norveška trenutno osigurava oko 40 posto njemačkog uvoza plina. Njemačka ima cilj učiniti svoju privredu zelenijom i osigurati alternativne izvore energije, koji više neće ovisiti o ruskom plinu. Norveška i Njemačka složile su se uspostaviti Strateško partnerstvo o klimatskim obnovljivim izvorima energije i zelenoj industriji s ciljem stvaranja novih zelenih industrija i radnih mjesta. Predstavnici dvije države istakli su kako ostaju zajedno u izgradnji infrastrukture i otvaranju projekata koji bi osigurali sigurnu budućnost u kojoj nijedan partner neće biti primoran na drugom mjestu tražiti dobavljače ili kupce energije.

Rat u Ukrajini jeste išao na ruku Norveškoj, ali nema sumnje da se Norveškoj dugoročno isplatilo i ulaganje u obnovljive izvore energije, transparentno upravljanje državom i briga za okoliš. Evropska ovisnost o ruskom plinu postaje prošlost, dok budućnost pripada Norveškoj.

Izvor: Al Jazeera