Barton Hronešova: Dodik je prešao Rubikon, simbolične osude više nisu dovoljne

Desničarski autoritarni političari sve više zauzimaju položaj u svim segmentima, a demokratski političari nisu sposobni da im se suprotstave, ističe politologinja Jessie Barton Hronešova.

Postavlja se pitanje koliko će još dugo međunarodna zajednica tolerirati destruktivne aktivnosti pojedinih političara, prije svega Milorada Dodika (Reuters)

„Mislim da 2022. godina neće ući u historiju kao najbolja godina za region, iako je bilo nekih simboličnih pozitivnih pomaka kao što je kandidatski status za Bosnu i Hercegovinu i marginalizacija glavne bošnjačke nacionalističke stranke u zemlji. Ali generalno gledano, politička situacija je trenutno napeta posebno u Crnoj Gori, na Kosovu i u Srbiji te bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska“, govori dr. Jessie Barton Hronešova, politologinja i saradnica na programu Marie Sklodowska-Curie na Univerzitetu Sjeverna Karolina-Chapel Hill i na Univerzitetu Ca’ Foscari u Veneciji.

Teško je izgraditi jake demokratije u zemljama sa niskim povjerenjem, konstatuje dr. Jessie Barton Hronešova (Ustupljeno Al Jazeeri)

„Mora se reći da slično političko zaoštravanje vidimo i u dosta drugih dijelova svijeta, ali s obzirom na prisustvo ratnog nasljeđa širom regiona, na Zapadnom Balkanu postoje realne prijetnje. Desničarski autoritarni političari sve više zauzimaju položaj u svim segmentima, a demokratski političari nisu sposobni da im se suprotstave“.

Kako su istraživački interesi Barton Hronešove političke tranzicije, demokratsko nazadovanje, poslijeratna rekonstrukcija, sjećanje, tranziciona pravda i vladavina prava u poslijeratnim i tranzicijskim kontekstima, smatra da se ratom u Ukrajini promijenio i evropski pogled prema Zapadnom Balkanu te da je tolerancija prema diskurzivnim prijetnjama u početku smanjena.

„U zapadnim prijestolnicama postoji stvarna zabrinutost za sigurnosnu situaciju u regionu i za evropsku budućnost zemalja kao što je Srbija. Prvi put otvoreno čujemo sa najviših nivoa u Evropi da Srbija ne treba da postane članica Evropske unije jer ne dijeli iste vrijednosti kao ostatak Unije (čitajte: da ne osuđuje golu invaziju druge zemlje). Ukupna podrška Vladimiru Putinu u Srbiji za mnoge kreatore politika u Evropskoj uniji postaje stvarna sigurnosna prijetnja. Također, prvi put čujemo od nekih iskusnih britanskih komentatora da je sve vjerovatniji novi sukob i da nešto treba učiniti. Tako da mislim da je rat promijenio percepciju, ali nije doveo do nekih značajnijih promjena politike i to je problem“, kaže Barton Hronešova.

Potom se osvrnula na to ko od pojedinaca najviše ugrožava mir i sigurnost na Zapadnom Balkanu.

„Moramo imenovati Milorada Dodika u Bosni i Hercegovini, ali i Aleksandra Vučića i njegovu vlast u Srbiji koji su dali sve od sebe da osiguraju da polarizirajući narativi budu što oštriji. Ali imamo i sekundarne aktere kao što su Dritan Abazović u Crnoj Gori i Albin Kurti na Kosovu, donoseći eksplozivne politike koje ne postižu mnogo, ali uznemiruju njihove političke partnere. Posebno Kurti vodi politiku koja jako provocira, ali nema puno pozitivnih rezultata. Mislim da generalno gledano vidimo samo malo političkih aktera u regionu koji pokušavaju smiriti situaciju i stvoriti mostove, ali postoji oni kao što je Zoran Zaev iz Sjeverne Makedonije ili neke manje političke stranke u svim zemljama“.

Kada je riječ o dezintegrativnim faktorima u regionu, čini joj se da smo se vratili u prošlost, odnosno kao da demoni iz rata nikada nisu otišli.

„Bosna i Hercegovina još uvijek nema odgovor na pitanje čija je država i ko ima pravo da govori u njeno ime. Srbija je intenzivirala odbijanje Kosova, dajući sve od sebe da pridobije saveznike protiv nezavisnosti. Albanija i Crna Gora su uhvaćene u unutrašnje političke borbe koje imaju regionalnu dimenziju zbog manjina i van i unutar svojih granica. Ne pomaže ni nedostatak međunarodne asistencije i vizije. Evropska unija i njeni saveznici izgubili su moć u većini zemalja i djeluju kao vatrogasac, a ne kao katalizator promjena. Ključni faktor su isto neki mediji u regionu, na primjer srbijanski tabloidi predstavljaju fiktivni univerzum. Ono što objavljuju su obične laži, ali se uvlače u javni diskurs čak i među onima koji im ne vjeruju“, nabraja sagovornica.

Etnonacionalizam je izgrađen na ideji superiornosti

Komentirajući uspon desnice i autoritarnih lidera u Evropi, napominje da moć Viktora Orbana i sličnih ima jasan uticaj na region.

„Ranije se nacionalizam smatrao nesrećom Balkana. Sada je to nesreća svijeta, od Indije do Poljske. Normalizacija ovog diskursa je legitimisala lokalne etnonacionaliste i dala im više prostora da govore šta hoće. Desničarske autoritarne lidere i medijske komentatore vidim kao veliku prijetnju za region, jer već vidimo da Srbija kopira ne samo Orbanovu retoriku, već i neke njegove politike (srećom, civilno društvo u Srbiji stalno uzvraća). I ne zaboravimo da je Orban u svojim ‘reformama’ kopirao Putina“, navodi Barton Hronešova.

Dodaje da je tranziciona pravda na Zapadnom Balkanu u početku percipirana kao način da se pomogne u demokratizaciji regiona.

„Ideja je bila da se otkrivanjem istine (putem Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i drugim metodama) i progonom glavnih ratnih zločinaca javnost pomiri sa onim što se dogodilo i počne zreliji dijalog. Međutim, to se nije dogodilo jer se političko rukovodstvo nije značajno transformisalo. I političko rukovodstvo je ubrzo shvatilo da se sjećanja iz rata mogu iskoristiti kao korisno političko oruđe koje može mobilizirati ljude, jer je tako emocionalno i osobno“.

Nastavlja da su glavna pitanja bila u vezi sa vremenom i načinom na koji su je tranziciona pravda i reforme sprovedene.

„Prijevremeni izbori i ishitrena imenovanja samo su vratili nacionalističke stranke na vlast u Bosni i Hercegovini i od tada je bilo teško pluralizirati stranačku scenu. Drugi problem je bio eksterni dizajn, dosta reformi i mjera politike, uključujući tranzicionu pravdu. Lokalno učešće, ali posebno prihvatanje, bilo je potrebno kako bi se steklo povjerenje i imati lokalno vlasništvo nad svim mjerama od policije do sigurnosnih reformi. Ali zbog mnogih eksterno guranih reformi i korumpiranosti javnog sektora, nema povjerenja prema institucijama (kreće se od 20 do 35 posto u cijelom regionu). Teško je izgraditi jake demokratije u zemljama sa niskim povjerenjem. Društva sa niskim povjerenjem su plodno tlo za teorije zavjere i dezinformacije (posebno ruske) koje su rasprostranjene u regionu, što potvrđuju mnogi izvještaji”, tvrdi Barton Hronešova.

Mišljenja je i da etnonacionalističke politike zajedno sa nedostatkom vizije za region unutar Evrope usporavaju demokratizaciju.

„Ako pogledate različita istraživanja o vrijednostima, javnost u cijelom regionu nije mnogo više nacionalistička nego u nekim drugim zemljama na istoku. Ali problem je kako se ovi stavovi potenciraju u političkom domenu. Etnonacionalističke politike postale su apsolutni temelji vođenja politike na Zapadnom Balkanu. Etnonacionalizam je izgrađen na ideji superiornosti jedne etnonacionalne grupe nad drugima, dok pluralističke demokratije rade uz pretpostavku jednakosti i otvorene debate. Pluralističke debate su veoma rijetke u regionu, kao što sam već rekla, Mislim da pretjerana politizacija medija ovdje igra ključnu ulogu. Takvi narativi su važniji nego što mislimo i često vode ka akciji (pogledajte samo pokušaje puča u Sjedinjenim Američkim Državama i Brazilu)“.

Dodik prešao metaforički Rubikon

Ocjenjujući stanje u Bosni i Hercegovini, iznijela je svoje viđenje koliko će još dugo međunarodna zajednica tolerirati destruktivne aktivnosti pojedinih političara prije svega Milorada Dodika.

„Zaista mislim da je Dodik prešao metaforički Rubikon dodijelivši Putinu odlikovanje i sa organiziranjem ovogodišnje parade 9. januara. Nikakve simbolične osude više nisu dovoljne. To smo odavno prošli. Da, imamo neke sankcije, ali su nedovoljne i nisu ga mnogo povrijedile. Nosi ih kao znak počasti. Mislim da ono što treba naglasiti je da on nije samo prijetnja stabilnosti već i dobrobiti građana. On je, zajedno sa svojim pomagačima poput Dragana Čovića, unazadio državu za najmanje deceniju i po i sada prijeti ratom. On se više ne može tretirati kao bilo koji drugi demokratski akter u regionu, već kao ratni huškač i parija kojeg treba zaustaviti. Gubi podršku i svog biračkog tijela i na to treba obratiti pažnju“, ističe Barton Hronešova.

Ne krije da je bila prilično kritična prema potezima Ureda visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.

„Posebno su loše osmišljeni i izvedeni zakon o negiranju genocida (koje je donio prethodni visoki predstavnik, Valentin Inzko) i izmjene izbornog zakona (aktuelnog visokog predstavnika, Christiana Schmidta). Mislim da trenutni visoki predstavnik pokušava da je viđen kao da nešto radi, ali njegove akcije su često previše polarizirajuće bez mnogo opipljivih efekata. Ono što me muči što ni 30 godina nakon rata nije bilo dovoljno za učenje kako se aktivno savjetovati i komunicirati sa bosanskohercegovačkim kolegama koji bolje poznaju situaciju“, poručuje sagovornica.

Prema njenim riječima, previše je kontradikcija u Ustavu Bosne i Hercegovine koje treba raščistiti kao što su tenzije između individualnih i grupnih prava.

„Ustav je legitimirao sadašnje viđenje Bosne i Hercegovine kao tripartitne federacije u kojoj tri grupe imaju svu političku vlast, ali to je protiv pluralističkih demokratskih principa o kojima govorim. Za mene je to ključna promjena koja se mora dogoditi“.

Zaključuje kako je glavni izazov u budućnosti nedostatak vizije za region i Evropu u cjelini te kako više ne znamo šta je cilj.

„Evropska unija je previše daleka i udaljena, a zapadni liberalno-demokratski model nikoga više ne privlači kao prije. Budućnost je nejasna i mislim da svi hoćemo da znamo za šta se borimo i moramo imati smjer da bismo pronašli smisao. Zato mislim da se nacionalizam vraća, on daje smisao u inače jako kompleksnom svijetu. Mislim da ovdje ne samo region, već i cijela Evropa treba otvoriti raspravu kako bi se osigurala takva vizija za budućnost“, zaključuje Barton Hronešova.

Izvor: Al Jazeera