Putinova obnova SSSR-a kao najveće ekstenzije ruske države

Od početka ruske agresije na Ukrajinu svijet se sa strahom pita šta je stvarna namjera Putinove ekspanzionističke politike. Dobar dio geopolitičkih stručnjaka ubijeđen je kako ruski predsjednik namjerava teritorijalno proširiti zemlju tako da obuhvati područja na kojima su nastanjeni jezički govornici ruskog jezika. Po njihovom mišljenju, doktrina „ruskog svijeta“ oblikuje Putinovu vanjsku politiku do mjere kada je svaka druga državna strategija stavljena u drugi plan.

Ali, postoje i oni koji smatraju da je Putinova ideja vodilja u osvajačkim ratovima, koje je vodio u protekla dva desetljeća, zapravo nastojanje da se obnovi sovjetska imperija. Većina zapadnih Putinovih biografa potencira činjenicu da je tadašnji KGB-ov agent u istočnoj Njemačkoj, a danas predsjednik Ruske Federacije, teško podnio raspad Sovjetskog saveza i da, suštinski, nikada nije prestao „sanjati“ obnovu sovjetske imperije.

Putinov stav prema Ukrajini, kako je nedavno pisao Foreign Affairs oblikovan je tom komplikovanom dvostrukošću. S jedne strane, Putin uporno i sistematski negira nacionalni i državni integritet Ukrajine tvrdeći kako je to vještačka tvorevina, a budućnost zemlje vidi u jedinstvu sa Rusijom i Bjelorusijom, dakle, obnovom neke vrste slavenske superdržave.

U govoru, koji je održao netom prije početka ruske agresije na Ukrajinu, Putin se referirao na „oca Oktobarske revolucije“ Vladimira Iljiča Lenjina optužujući ga da je izvodeći proletersku revoluciju učinio dvije neoprostive stvari: uništio Rusko carstvo i odvojio Ukrajinu od ruske matice.

Ne povlačiti historijske analogije

Ti kontradiktorni osjećaji ruskog predsjednika samo naizgled su suprotstavljeni, kaže historičar Tvrtko Jakovina. Nema dileme da je ono o čemu Putin razmišlja zapravo obnova Sovjetskog saveza kao „najveće ekstenzije ruske države“.

„U ovoj fazi niti jedan ruski šef države ne može u realnom vremenu, u nečemu što je ostvarivo u ovoj generaciji, razmišljati o obnovi ruskog imperija, ali je Putin više puta naglasio i da očito pokazuje želju i smatra neprevednim raspad Sovjetskog saveza kao najveće ekstenzije ruske države. A zapravo je riječ o ruskoj državi o kojoj ovdje govorimo i on je na čelu ruske države i to bi se moglo smatrati jednim od ciljeva“, kaže Jakovina.

Koliko god bile „jasne“ Putinove namjere i njegova strategija bila „lako čitljiva“, Jakovina kaže da prosta historijska analogija jednostavno nije primjerena. Oni koji Putinove namjere tumače oslanjajući se isključivo na povlačenje historijskih analogija dobrano su u krivu i zato Jakovina smatra da su male šanse da će Putin u nekom skorijem vremenu, ili bilo kada, svoje teritorijalne pretenzije usmjeriti na zemlje koje su bile „plijen“ sovjetske imeprijalne gladi.

„Međutim, još ne mislim da je to potez koji će se pretvoriti u ovom trenutku u rat sa Finskom, ili rat sa Estonijom, ili rat sa nastojanjem da se stvori sovjetski imperij, ali da je došlo do promjene prava rata i prava međunarodnog poretka i da se ta stvar ovim dramatično promijenila na evropskom tlu – to jest. To ne znači da prije nije bilo sukoba, nego znači da je Rusija tip zemlje i drugačija je opasnost kada Rusija nešto čini“, kaže Jakovina.

Ponovno računanje historije

Znakovito je da smo možda ušli u historijsko vrijeme kada će se povijest možda početi iznova računati, pojašnjava Jakovina, smatrajući da nastale geostrateške promjene imaju takve razmjere da se pod njima urušava postojeći svjetski poredak. Sluti i da je na pomolu novi savez, onaj između Rusije i Kine, i da sa tim savezništvom počinje novo geopolitičko doba čovječanstva.

„Putinova vanjskopolitička strategija je već neko vrijeme poznata. On je odbacio bilo kakvu saradnju sa zapadom u čemu mu zapad nije asistirao, posebno, odnosno nije se bunio protiv takvog rješenja i sada imate situaciju u kojoj se može dogoditi, ili u kojoj se gotovo događa, da su Kina i Rusija usmjerene jedna na drugu u novom preslagivanju snaga bez obzira da li je to povijesno uvijek logično ili opravdano. Ali to je nekakav razvoj koji se vidi i u tom smislu može ovo biti trenutak kada bi se svjetska povijest mogla iznova računati. Bilo od napada na Krim 2014. ili ovog napada na Ukrajinu 2022. godine, mogla bi se iznova brojati jedna nova faza u svjetskoj povijesti“, kaže Jakovina.

Jedna stvar se mora imati uvijek na umu kada je riječ o Rusiji, objašnjava Jakovina, a to je da je riječ o supersili. I sve dok je tako, svaki rat koji Rusija vodi, zapravo je svjetski rat, odnosno rat koji može i ima posljedice na cijeli svijet.

„Rusija nije obična zemlja, Rusija je jedna od, kako god ili samo po oružju, ipak jedna od supersila. I dok je jedna od supersila i dok ima kontrolu nad fosfatima i opskrbljuje svijet energijom dotle rat u kojem se pojavljuje Rusija nije običan nego je svjetski sukob, različitog intenziteta ali svjetski sukob, sa svjetskim posljedicama. I to je trenutak kojeg mi sada gledamo“.

Putin računa na dolazak zime

Šta će se dalje zbivati u ratu u Ukrajini možemo samo nagađati ali da Rusija, kako vidimo, ozbiljno računa na energetsku ovisnost Evrope o njenim energentima sasvim je jasna stvar. Što posljedice ruskog energetskog rata budu snažnije, to će se u Evropi više postavljati pitanja o svrhovitosti podrške Ukrajini, smatra Jakovina.

„On će naravno se zadržati sa zimom, dolaskom zime. U svakom slučaju Evropa će prolaziti kroz ozbiljne stvari, jer jedna je stvar pokazivati solidarnost mjesec dana, međutim pokazivati solidarnost u zimi i sa dramatičnim padom životnog standarda neće vjerovatno biti bez da se otvore neka pitanja – kako se Ukrajina pripremila, kako se vodi rat, šta se događa sa ukrajinskim bogatašima i slično. Sve će se to početi propitivati u trenutku kada postane zima i vjerujem da Putin na to računa”, zaključuje Jakovina.