Dva hladna rata u novom bipolarnom svijetu
U očima ruskih i kineskih intelektualaca liberalni međunarodni poredak je zapadnjačka ideja koja se sada raspada.
Robert Legvold, profesor političkih nauka na američkom Univerzitetu Columbia smatra da postoje različita mišljenja o tome da li je trenutni međunarodni sistem unipolaran ili je postao multipolaran. Kaže kako se rasprava između stručnjaka i političkih analitičara vrti oko promjenjive prirode ovog sistema i njegovog slobodnog i neograničenog puta.
U svom članku u američkom magazinu ‘The National Interest‘ dodaje da je politikolog Samuel Huntington, koji je postao poznat zbog svog istraživanja o “Sukobu civilizacija”, ranije tvrdio da je riječ o “unipolarnom” sistemu, što znači da uključuje zajedničke elemente i unipolarnosti i multipolarnosti.
Tu su i oni koji jednostavno kažu da nije polaran, kako smatra Richard Haass, predsjednik Vijeća za vanjsku politiku (Council On Foreign Policy).
Međunarodni sistem je iluzija
Fokus se postepeno pomjerio na neizvjesnu sudbinu sadašnjeg “liberalnog međunarodnog poretka”, koji je, prema okorjelim realističkim teoretičarima poput Johna Mearsheimera i Stephena Walta, uvijek bio nešto poput iluzije koju je politika velikih sila razotkrila.
Za protagoniste liberalnog međunarodnog poretka, kao što je politikolog John Ikenberry, on i dalje postoji, ali je pod žestokim napadom ne samo njegovih ruskih i kineskih rivala, već i neuspjeha njegovih demokratskih arhitekata da ga zaštite.
Većina zapadnih analitičara, međutim, smatra da je to kombinacija napada obje strane: Rusi i Kinezi predstavljali su prijetnju “međunarodnom poretku zasnovanom na pravilima, dok su demokratske vlade bile nesposobne da se nose s problemima u zemlji i inostranstvu”.
U očima ruskih i kineskih intelektualaca, liberalni međunarodni poredak nije ništa drugo do zapadnjačka “ideja” predvođena Sjedinjenim Američkim Državama, koja se sada raspada dok druge zemlje jačaju i brane svoje interese.
“Ali, šta ako se pokaže da će dominantna karakteristika međunarodne politike u narednim decenijama biti dva isprepletena hladna rata u bipolarnom svijetu?”, pita se Legvold, a zatim nastavlja da jedan od ova dva rata već traje.
Tvrdi da su Sjedinjene Američke Države i Rusija ušle u ovaj novi hladni rat od izbijanja ukrajinske krize prije osam godina.
Za razliku od prvobitnog hladnog rata, novi rat nije bio motiviran ideološkim neprijateljstvom, nije se proširio do te mjere da se pretvorio u nuklearnu katastrofu i nije zahvatio cijeli međunarodni sistem, ali je dijelio s njim druge osnovne karakteristike, prema autoru članka.
Nedostatak sposobnosti procjene
Slično onome što se dogodilo tokom rane ere hladnog rata, sposobnost introspekcije nestala je nakon 2014. godine, a svaka strana je okrivljavala drugu za kolaps svojih odnosa.
Zatim je svaka od njih vjerovala, kao što je to bilo u prošlosti, da glavni uzrok sukoba nije proizašao iz interakcije pune trvenja, već iz ponašanja druge strane, koje nije povezano sa sukobom interesa, već sa sukobom ciljeva.
Tako su, kaže Legvold, dvije zemlje (Amerika i Rusija) mislile da se situacija neće promijeniti osim radikalnom promjenom u karakteru vodstva druge zemlje, ili, u najmanju ruku, temeljnom preorijentacijom njene vanjske politike.
Univerzitetski profesor u svom članku ističe da dvije strane nisu poduzele čak ni male korake da naprave promjenu u svojoj sadašnjoj putanji. Analitičari i kreatori politike na obje strane nisu uspjeli shvatiti važnost ove kvalitativne promjene u odnosima iz prethodne decenije, kada nijedna od njih nije bila potpuno sigurna, s obzirom na negativnosti i prednosti proširenja članstva u NATO-u, da li je onaj drugi prijatelj ili neprijatelj.
Propustili priliku da odgovore na razvoj događaja
Nakon raspada Sovjetskog saveza, ni Moskva ni Washington nisu u potpunosti odgovorili na, a možda čak i priznali, veće uloge u njihovim odnosima, ali su propustili priliku i da odgovore kada su pali u kandže svog novog hladnog rata.
Nakon što dvije zemlje nisu uspjele, prema članku National Interesta, da igraju vodeću ulogu u uspostavljanju sistema koji postiže stabilnost u novom multipolarnom nuklearnom svijetu, sada su obje izgubile volju i kapacitet da upravljaju svojim sve složenijim nuklearnim odnosima.
U novom hladnom ratu između Amerike i Rusije, san o uspostavljanju mira u euroatlantskoj zajednici, koja se proteže od Vankuvera u Kanadi do Vladivostoka u Rusiji, postao je ironična fantazija, kako je to rekao Legvold.
Štaviše, jedna od glavnih karakteristika dva hladna rata jeste da je “uskogrudost” lidera u Moskvi i Washingtonu u velikoj mjeri doprinijela, na ovaj ili onaj način, da se upadne u trenutnu ukrajinsku “katastrofu”. Nijedna strana više se nije trudila shvatiti zabrinutosti koje pokreću postupke druge strane.
Ni jedni ni drugi više nisu smatrali vrijednim istraživati gdje bi njihovi suštinski interesi, koji su u kritičnoj situaciji, kao što je slučaj u ukrajinskoj krizi, mogli biti pomireni, a gdje ne.
Profesor je kritizirao strategiju administracije američkog predsjednika Joea Bidena, koja je ponovila isti pristup u obračunu s Moskvom kao u prvom hladnom ratu, jer je bila zaokupljena slabljenjem, izolacijom i isključivanjem Rusije iz međunarodnih foruma i institucija.
Rekao je da bi se ova strategija trebala nastaviti sve dok je ruski predsjednik Vladimir Putin na vlasti, napominjući da sankcije uvedene Kremlju neće biti ukinute.
Sukob s Kinom uništit će čitav sistem
Dodao je da je rat u Ukrajini umanjio razlike između starog i novog hladnog rata. Prema članku, jedina preostala razlika između dva hladna rata leži u njihovom opsegu. Prvi hladni rat nije ostavio nijednu zemlju netaknutom, a nijedan dio svijeta nije bio imun na konkurenciju između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog saveza.
Autor dalje govori o rivalstvu između Sjedinjenih Američkih Država i Kine, rekavši da će hladni rat između njih zahvatiti čitav međunarodni sistem i preoblikovati ga, sa svim njegovim institucijama, strukturama saveza, ekonomskim tokovima i zonama sukoba.
Prema procjeni autora, nova strategija Bidenove administracije prema Kini zahtijeva plan za njeno obuzdavanje. Stoga smatra da će hladni rat između njih donijeti transformaciju u međunarodnom političkom sistemu, ali ne mora sam po sebi rezultirati promjenom njegove “bezoblične” strukture.
Američko-kineski hladni rat u kombinaciji s novim hladnim ratom između Washingtona i Moskve ponovo će dati sistemu bipolarnu strukturu.
Legvold se ponovo osvrnuo na američko-ruski hladni rat, naglašavajući da oštar pad u duboki hladni rat između dvije zemlje pokazuje kako se brzo i temeljno mogu uništiti svi oblici obrazovne, naučne i tehničke saradnje.