Ukrajinski partizani: Ne mogu dobiti rat, ali mogu Rusima napraviti haos

Partizanska aktivnost je u porastu u Ukrajini, posebno u okupiranim južnim dijelovima.

Ukrajinski partizani su sada koordiniraniji nego na početku rata (Valentyn Ogirenko/Ukraine)

Od dizanja u zrak infrastrukture i uništavanja skladišta oružja, do pisanja poruka za ruske snage, partizanska aktivnost je u porastu u Ukrajini, posebno u okupiranim južnim dijelovima.

Pokret otpora Slobodna Ukrajina, građanska grupa, piše na svojoj web-stranici: “Doslovno smo uništili [ruski predsjednik Vladimir] Putinove planove da uništi Ukrajinu iznutra… Čak i nekoliko mjeseci prije invazije punog obima počeli smo mobilizirati i obučavati ljude za sve nivoe otpora za odbranu Ukrajine – vojsku, komunikacije, humanitarnu pomoć i diplomatiju.“

Uglavnom aktivni u južnim dijelovima okupirane regije Zaporožje i oko grada Hersona, gdje Ukrajina vodi kontraofanzivu, partizani su postali koordiniraniji u odnosu na početak rata.

“Spektakularniji, sofisticirani i učinkoviti napadi na Krim su, po mom mišljenju, najvjerovatnije kombinacija operacija specijalnih snaga i lokalne pomoći. Oni štete ruskim linijama snabdijevanja, snižavaju moral i slabe vojne sposobnosti Rusije na jugu Ukrajine i na Crnom moru“, tvrdi Stefan Wolff, profesor međunarodne sigurnosti na Univerzitetu Birmingham.

Ubistva lokalnih kolaboracionista i proruskih aktivista

Wolff je uočio razlike između lokalnih napora – partizana – i napada koje su prvenstveno orkestrirale ukrajinske specijalne snage.

“Napadi na ukrajinsko kopno, naprimjer, u regiji Herson, vjerovatnije su lokalni napori i do sada su uglavnom bili usmjereni na ruske okupacijske vlasti i lokalne saradnike kako bi se oslabila ruska kontrola nad tim područjima i poslala poruka prkosa i nade stanovništvu koje tamo pati pod ruskom okupacijom.”

Čini se da postoji visok nivo saradnje između ukrajinske vojske i partizana, koji su vojsci davali informacije o ruskim snagama i situaciji na okupiranim područjima.

“Najvidljivija partizanska aktivnost je ciljanje i ubistva lokalnih kolaboracionista i proruskih aktivista, kao i napade na razne ‘noćne patrole’ u kojima sudjeluju ruske trupe”, rekao je za Al jazeeru Alexander Lanoszka, asistent profesora međunarodnih odnosa na Univerzitetu Waterloo.

“Ostale aktivnosti uključuju manje činove otpora, kao što je isticanje ukrajinske zastave, postavljanje antiruskih letaka i pamfleta i stvaranje opće atmosfere neugode za okupacijske snage. Bilo je izvještaja o partizanima koji su digli uzrak vozove u blizini Melitopolja.”

Ovi pobunjenici imaju tri osnovna zadatka: uništavanje oružja i opskrbnih linija ruske vojske, prosljeđivanje informacija ukrajinskoj vojsci i demoraliziranje okupacijskih snaga.

“Partizani, općenito, ne pobjeđuju u ratovima, ali imaju kapacitet izazvati pustoš u logistici i infrastrukturi iza linije. Kada su koordinirani s akcijama regularnih oružanih snaga, partizani mogu biti i taktički i strateški važni”, rekao je za Al Jazeeru Alexander J. Motyl, profesor političkih nauka na Univerzitetu Rutgers-Newark.

“Njihova primarna snaga je to što su domaći te uživaju podršku lokalnog stanovništva. Teško ih je uništiti. Kao rezultat toga, okupacijske snage općenito napadaju lokalno stanovništvo kako bi oslabile njegovu podršku gerilcima.“

“Čini se da ukrajinski partizanski pokret ubrzava u južnoj Ukrajini, a većina aktivnosti je skoncentrirana na gradove Herson, kojem se ukrajinske oružane snage bliže, te Melitopolj i Berdjansk, u Zaporožju.”

Svako može postati doušnik

Motyl je dodao da su od 6. jula do 2. augusta zabilježene 33 akcije u cilju otpora Rusima.

“Od toga, 17 [akcija] uključivalo je radnje nenasilnog protesta, dok je 16 uključivalo nasilje protiv osoba ili imovine. Najviše takvih incidenata dogodilo se u Hersonu, gdje ukrajinske oružane snage pripremaju kontraofanzivu. U Donbasu se dogodilo devet incidenata, po četiri u pokrajini zaporožje i na Krimu, te  jedan u pokrajini Harkiv“, rekao je Motyl.

Ove brojke naglašavaju ulogu nenaoružanog otpora.

Civili kidaju ruske zastave ili posmatraju kretanje moskovskih trupa i prenose koordinate Kijevu.

U najmanju ruku, svaki Ukrajinac može postati doušnik.

No, mjerenje rezultata tih činova je teško.

Obje strane imaju razloga pretjerivati po pitanju partizanskog djelovanja, pa neprovjerene podatke treba čitati s oprezom.

U slučaju Ukrajine, cilj je demoralizirati rusku vojsku i motivirati svoje građane.

Rusija bi u međuvremenu mogla koristiti priče o pobunjenicima kako bi opravdala svoje poteze u okupiranim regijama.

“Vrlo je teško kvantificirati njihov utjecaj, s obzirom na tajnovitost koja karakterizira i partizanske aktivnosti i okupacijske snage. Jedno je sigurno: ruske trupe moraju se brinuti ne samo o napadima na prvoj liniji, nego i o napadima na svoju pozadinu, koji bi mogli ciljati logistiku, zalihe, pa čak i pojedince na položajima vlasti,” kazao je Lanoszka.

Prema Motylu, iako je mjerenje njegovog učinka teško, “značajno je da pokret raste i postaje sve aktivniji te da se to sigurno ne može svidjeti Rusima“.

Stalni otpor okupatoru

Prema Institutu za studije rata, okupacijske vlasti imaju teškoća s kontrolom stanovnika zbog stalnog otpora.

Ukrajinci su u Hersonu protestirali protiv ruske okupacije – nakon što je zauzet – i dobili pohvale za ono što su mnogi nazvali hrabrim činom.

Hoće li partizanski pokret nastaviti rasti, ostaje za vidjeti.

“Ako nam prošlost išta govori, onda je to da takvi pokreti s vremenom rastu i postaju učinkovitiji”, kazao je Wolff.

Motyl se složio, rekavši: “Nema razloga misliti da će otpor nestati u bliskoj budućnosti. Naprotiv, sigurno će rasti i postati još nasilniji – pogotovo ako ukrajinske oružane snage nastave pritiskati Ruse na jugu i sprečavati ih da napreduju na istoku.”

Izvor: Al Jazeera