Sve za fotelju, fotelju ni za što

Puno je konkretnih dokaza o korupciji u hrvatskoj vlasti, ali zbog toga niko ne podnosi ostavku.

Kako se spušta nivo vlasti u Hrvatskoj, tako raste broj slučajeva korupcije i zloupotrebe (Reuters)

U razvijenim zemljama Europe i svijeta tijekom godina došlo se do razine da političari podnose ostavke na ministarska pa i premijerska mjesta i za najmanje slučajeve korupcije, nepotizma i slično. Posebno je to važno kada se da državne dužnosnike plaćaju upravo građani iz svojih poreza. Slijedom toga svjedočili smo ostavkama radi korištenja službenih bankovnih kartica za osobne potrebe, pogodovanje nekim tvrtkama, uključenost u razne poslove…

Dodvoravanje ministrima

Međutim, u Hrvatskoj, koja je već osam godina punopravna članica Europske unije, takvih postupaka od strane državnih dužnosnika nema ili ih je zapravo jako malo. Naime, mediji u Hrvatskoj svako malo donose manje ili veće afere u koje su uključeni ministri u Vladi RH, ravnatelji raznih agencija, direktori tvrtki u državnom vlasništvu, a da gotovo nitko od njih niti ne razmišlja o podnošenju ostavke barem iz moralnih razloga. Mediji su iznosili i konkretna imena kada je riječ o imovini koju su neki od njih stjecali tijekom godina, zapošljavali članove obitelji ili prijatelji, ali niti to ne pomaže. Ne pomažu niti konkretni dokazi, dokumenti i slično.

Kako se spušta razina, odnosno kada se u obzir uzmu župani, gradonačelnici i načelnici općina kao i razni dužnosnici na tim razinama još više je slučajeva za koje bi bilo potrebno da se podnese ostavka. Kako god sve to ostaje nekako u zraku pri čemu afere ostaju i množe se dok odgovorni za njih ostaju na svojim pozicijama barem do slijedećih izbora.

Kao primjer treba spomenuti i aferu s nezakonitom prodajom plina u INA-i koja već tjednima potresa Hrvatsku. U toj aferi zabilježen je pokušaj krađe preko milijardu kuna za što nitko od odgovornih u ovoj strateški važnoj državnoj tvrtki nije niti pomislio da podnese ostavku. Na to nisu pomislili niti članovi Nadzornog odbora koji očigledno nisu radili svoj posao kako treba. U isto vrijeme mađarski članovi Uprave i Nadzornog odbora vrlo brzo su podnijeli ostavke.

I premijer zatečen

“Ponovit ću da sam ja odmah pozvao na odgovornost cijelu Upravu Ine, posebice predsjednika Uprave, i mađarske i hrvatske članove. To znači na ostavke. Mađarske strana je dobro razumjela jasnoću poruke koju smo uputili. Ne samo da je predsjednik Uprave Fasimon podnio ostavku, nego su to učinila i druga dva člana Uprave. Mi smo to isto to očekivali od hrvatskih članova Uprave. Smatram da bez obzira, jesu li oni znali ili su, eventualno, zaobiđeni u sustavu donošenja odluke, da je ovakva mega afera koja je nanijela ovakvu štetu kompaniji, nanijela veliku štetu Vladi te političku i reputacijsku štetu svima nama, dovoljno jasan razlog da se ta poruka koja dođe s razine predsjednika Vlade i ministra gospodarstva treba i može razumjeti”, rekao je predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković.

Dodao je kako je zatečen činjenicom da se nitko od njih nije oglasio u zadnjih nekoliko tjedana, što je još puno gore.

Tomislav Panenić bio je ministar gospodarstva u Vladi RH premijera Tihomira Oreškovića i jedan je od onih koji može govoriti o navikama hrvatskih ministara. Postao je poznat i kao ministar koji je daleko najmanje potrošio sa svoje službene bankovne kartice.

„Premijer je taj koji postavlja ministre ali i koji donosi odluku o njihovim smjenama. Ministri su nadležni za zaposlene u svojim ministarstvima dok o njihovoj sudbini odlučuje premijer i tu sve počinje i staje. U slučaju Hrvatske, premijer Plenković je taj koji bi trebao odlučiti ima li povjerenja u nekoga od ministara ili nema, a ako ne čini ništa u nekim slučajevima onda se to smatra i kao stav Vlade“, rekao je Panenić.

Prokomentirao je i svoje iskustvo kao ministra i dodvoravanju na koje je nailazio prilikom raznih posjeta jedinicama lokalne i regionalne samouprave širom Hrvatske. Prema njegovim riječima veliki broj čelnika općina, gradova i županija vrlo često se prekomjerno dodvoravao ministrima u nadi da će ostvariti neke svoje potrebe i želje.

„Tu počinje sve i u tim prilikama ministri dobivaju nekakvu lažnu sliku koliko su oni važni i bitni. Takvi primjeri ih ponesu i oni polete više nego što bi trebali tako da se većina njih ne odlučuje da podnese ostavku i u situacijama kada bi to i trebali napraviti. Na žalost ne razmišljaju da sve to prate i građani koji na taj način gube povjerenje u državu“, pojašnjava Panenić.

Nova afera brzo zasjeni staru

Govoreći o činjenici da hrvatski političari kada zasjednu u neku fotelju jako teško se od nje i rastaju, hrvatski politički analitičar Davor Gjenero rekao je kako se tu zapravo radi o pitanju političke kulture, shvaćanju odgovornosti ali i pitanju svijesti o nultoj toleranciji prema korupciji.

„U ozbiljnim razvijenim demokracijama politička funkcija je služenje javnom dobru, a ne prilika za zaradu. U Hrvatskoj su u izvršnoj i predstavničkoj vlasti rijetki ljudi koji na tržištu vrijede više nego na političkom tržištu. Jedan od razloga ovakvom shvaćanju politike i odgovornosti je činjenica u političkim strankama nema razvijenog sustava konkurencije, planiranja kadrova te izostaje ulaganje u ljudske potencijale. To sve dovodi do negativne selekcije“, rekao je Gjenero.

Prema njegovim riječima trenutačna situacija, kada je riječ o kvaliteti, znanju i kompetencijama u izvršnoj vlasti, je puno lošija nego prije deset ili 20 godina.

„Smatram kako je glavni problem što političke stranke ne rade svoj posao, odnosno ne rade planski i sustavno. Dovoljno je da je netko dobar s predsjednikom stranke ili s nekim iz vrha da može strelovito napredovati pa čak postati i ministar iako to gotovo s ničim ne zaslužuje. Sve to onda dovodi do toga da građani gube povjerenje u politiku, političare kao i cijeli sustav“, istakao je Gjenero.

Dodaje i kako mnogi od njih razmišljaju na način da će njihova afera trajati nekoliko dana prije nego što se u javnosti pojavi neka nova afera koja će zasjeniti njegovu. Samim tim će i pozornost medija, a onda i građana, biti usmjerena na drugu stranu. Napomenuo je i kako je sve manji bazen kvalitetnih kadrova koji bi mogli obnašati najzahtjevnije dužnosti kao i da je Ivica Račan bio posljednji premijer koji je imao veliki izbor. Sa svakom novom vladom taj bazen je bio sva manji i plići.

Korupcija nije samo balkanski proizvod

Politički analitičar Žarko Puhovski pak kaže kako korupcija političara i činjenica da se mnogi od njih teško odlučuju na ostavke nije samo balkanski proizvod nego da takvih slučajeva ima i u Europskoj uniji. Podsjetio je tako na predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen za koju je rekao kako je kao ministrica obrane bila opterećena skandalom od nekoliko milijuna eura ali i da je unatoč tome politički napredovala. Iznio je i primjer Finske, koja se smatra za državu s najmanje korupcije, podsjetivši kako je ta država u najmanje tri države Europe preko Patrie „izvozila“ korupciju.

„Hoću samo reći da takvih slučajeva ima širom svijeta i da oni nisu vezani samo za Hrvatsku. Na žalost korupcije ima svagdje. U Hrvatskoj glasačko tijelo funkcionira na način da su svi političari lopovi, pa ćemo među tim lopovima birati naše. Isto tako u Hrvatskoj se davno pokazalo kao pozitivna kategorija da osoba bude ucjenjiva, da ima nekakvu ljagu kako bi se lakše s njom manipuliralo. Zato se biraju ljudi koji imaju nešto kako bih ih se moglo držati u rukama. Kod nas taj sustav već godinama jako dobro funkcionira“, rekao je Puhovski.

Zašto odlaze mladi?

Sve to što se događa na političkoj sceni u Hrvatskoj putem raznih medija budno prate i hrvatski građani od kojih mnogi jedva sastavljaju kraj s krajem. Svi oni gotovo svakodnevno čitaju o raznim aferama, zapošljavanju članova obitelji, njihovim previsokim plaćama, nekretninama koje su stekli za vrijeme dok su obnašali dužnost, raznim poslovima… Isto tako svjedoče i da gotovo nitko od njih ne podnosi ostavku.

„Ne znam koliko su naši političari svjesni toga, ali mladi u Hrvatskoj sve to jako dobro prate i gotovo svakodnevno komentiraju. Oni ne mogu do posla, barem ne onih kvalitetnih unatoč kvalifikacijama, dok djeca političara mogu. Oni se voze u starim automobilima, a djeca političara u novim i tako redom. Sve to dovelo je do toga da mladi ne vjeruju u sustav jer vide da nitko za ništa ne odgovara i svi oni ostaju na vlasti. Sve to ih strašno smeta i nervira, a ne mogu ništa napraviti da to promjene. Zato su se mnogi mladi odlučili odseliti i otići negdje dalje gdje je takvih slučajeva manje ili gdje barem ne znaju sve što se događa. Taj izostanak političke odgovornosti jedan je od glavnih razloga iseljavanja mladih“, rekao je predsjednik vukovarske nevladine udruge Mirovna grupa mladih Dunav.

Izvor: Al Jazeera