FP: Šta Peking može naučiti iz rata u Ukrajini

Svijet postaje opasniji. Rat Rusije protiv Ukrajine ulazi u sedmi mjesec, dok Kina postaje sve agresivnija prema Tajvanu, s nedavnim velikim vojnim vježbama oko otoka i borbenim avionima koji redovno prelaze središnju liniju koja dijeli Tajvanski moreuz. Lekcije koje Komunistička partija Kine nauči od invazije Moskve na Ukrajinu utjecat će na odluke Pekinga u vezi Tajvana, piše Robert C. O’Brien, bivši američki savjetnik za nacionalnu sigurnost, za Foreign Policy.

To što bi se moglo nazvati stavom iz Davosa da je Kina “komunistička samo po imenu“ blijedi. Umjesto njega, u kineskom rukovodstvu sve je prisutnije razumijevanje snage etnonacionalističkog i marksističko-lenjinističkog ubjeđenja. Nekada se vjerovalo da će Kina biti preobražena u liberalniju državu ako SAD nastavi praviti ustupke i ignorirati njene nepoštene trgovinske prakse, krađu intelektualnog vlasništva i genocid – no, desilo se upravo suprotno. Kina je postala osjetno autoritarnija i agresivnija, posebno tokom proteklog desetljeća. SAD sada plaća cijenu za svoju raniju naivnost i tendenciju smirivanja Pekinga.

Moskva i Peking – ‘partnerstvo bez granica’

Nakon što su kineski predsjednik Xi Jinping i ruski predsjednik Vladimir Putin javno počeli partnerstvo “bez granica“ uoči invazije Rusije na Ukrajinu, pristuna je zabrinutost da će Peking iskoristiti trenutak da izvrši invaziju i pripoji Tajvan. Iako su izgledi za invaziju “tanki”, budući da je Kina ometena ekonomskom krizom u državi i pripremama za ključni 20. partijski Kongres, prijetnja je i dalje prisutna, navodi O'Brien u autorskom tekstu za Foreign Policy.

Četiri su ključna faktora koje Xi i Komunistička partija Kine razmatraju dok gledaju razvoj događaja u Ukrajini. Prvi je izdržljivost napadnute države. Rusija je vidjela da je invazija na modernu nacionalnu državu težak poduhvat. Putinova nesposobnost da ostvari brzu pobjedu u Ukrajini pokazuje da manja država može pobijediti u borbi s dovoljno zaliha i morala. Da bi odvratio ili porazio osvajača, Tajvan bi trebao postati nakostriješeni dikobraz kako ne bi izgledao privlačno Kini. Uspjeh Ukrajine može doprinijeti odvraćanju Kine od napada.

Tajvan, uz pomoć Zapada, mora obogatiti svoj arsenal ključnih sistema oružja, uključujući mornaričku udarnu raketu, protivbrodsko oružje koje može ispaljivati rakete sa kopna ili mora i ima domet od 100 nautičkih milja. Ako se montiraju na zajedničko lako taktičko vozilo, ove rakete bi bile veoma efikasne za misije gađanja i izmicanja. Osim tog, morska mina Quickstrike ili druga napredna minska tehnologija iz SAD-a, ukoliko bi se koristila u velikim količinama, mogla bi izazvati haos u amfibijskim snagama. Sada poznata protivtenkovska raketa Javelin bila bi veoma korisna u borbi protiv kineskih oklopnih vozila na obali.

Vrijeme za ‘streljačke klubove’ na Tajvanu

Protivavionska raketa Stinger predstavlja stvarnu opasnot za kinesku flotu s rotirajućim krilima. Na kraju, protivdronski odbrambeni sistem Anduril Anvil također bi bio efikasan protiv, kako se očekuje, kineske široke upotrebe malih dronova. Ovo oružje nisu kompleksne platforme. Kao što smo vidjeli u Ukrajini, tamo gdje je upotreba raketa Javelin i Stinger bila dosta efikasna, takve platforme, kada se koriste u dovoljnim količinama, mogu poraziti bolje opremljenu napadačku silu, navodi se u tekstu Foreign Policyja.

Bilo je brojnih poziva Tajvanu da produži obavezni vojni rok sa trenutna četiri mjeseca na godinu ili duže. Iako je i dalje u toku debata kako ovo napraviti na način koji neće previše opteretiti tajvansku ekonomiju, postoje načini na koje Tajvan može poboljšati svoju vojnu spremnost odmah, s obzirom na trenutne okolnosti, možda organiziranjem “streljačkih klubova“, koji su sada popularni u baltičkim državama i Poljskoj, da upozna svoj narod s upotrebom vatrenog oružja i konceptom sigurnosti u borbi. To je lakše za organizirati, a samim tim je i efikasnije, kada se to izvede prije početka rata.

Drugi faktor je sposobnost napadačke sile. Ruska vojska se pokazala daleko slabijom nego što su analitičari očekivali, posebno u kombiniranim oružanim i manevarskim operacijama. Ovo saznanje mora da je potreslo Xija. Kineska i ruska vojska treniraju zajedno i izvode zajedničke vojne vježbe. Osim toga, Kina je kupila ili razvila domaće verzije ruske vojne opreme koja se ne ponaša kako je navedeno.

Za razliku od Rusije, koja učestvuje u desetljećima neprekidnih ratova u Čečeniji, Ukrajini, Gruziji, Moldaviji, Siriji i Libiji, zadnji oružani sukob u kojem je Kina učestvovala desio se 1979. godine protiv Vijetnama. Kina se oslanjala na svog iskusnijeg partnera Rusiju, da obučava njene snage za borbu u velikim zajedničkim vježbama, koje se većinom vode kroz Šangajsku organizaciju za saradnju tokom proteklih nekoliko godina. Kina je mislila da dobija vrhunsku praksu. Trenutno, te ruske taktike, tehnike, procedure i redoslijed borbi ne izgledaju toliko dobro, a postoji velika zabrinutost u vezi kvalitete ruske opreme.

Quad kao model za nove saveze

Treći faktor je reakcija regionalnih država na agresiju. Brzo širenje NATO-a nakon invazije na Ukrajinu bila je prekretnica. Kinu je to potreslo i primila je to k znanju. Pridruživanje Finske i Švedske NATO-u nazvala je povratkom “mentalitetu Hladnog rata“. Putin je izvršio invaziju na Ukrajinu očekujući da će izazvati raskol u ovom savezu. Ali, umjesto da je razdvojio Njemačku, Italiju i Mađarsku od historijskih zapadnih saveznika SAD-a, Velike Britanije, Kanade i Francuske, NATO je dobio dvije nove članice i Rusija je dobila više od 1.300 kilometara dodatnog fronta s NATO-om.

Širenje NATO-a predstavlja značajan razlog za zabrinutost za Kinu, koja redovno osuđuje svaki pokušaj sigurnosnog multilateralizma među svojim susjedima, posebno kada na njega podstiče Washington. Sve i ako bi bila uspješna, invazija na Tajvan bi mogla podstaknuti na stvaranje dodatnih sigurnosnih saveza u regiji, umjesto da zada težak udarac američkoj moći u Aziji. Naravno, neuspješan napad bio bi još razorniji za kineske ambicije.

Iako je to i dalje uglavnom retoričko tijelo, Kvadrilateralni sigurnosni dijalog – Quad, mogao bi biti model za takve saveze. Premda su izgledi za vojni savez s Indijom, koja je poznata po neutralnosti, slabi, SAD već ima sigurnosne sporazume s druge dvije članice Quada, Japanom i Australijom. I Tokio i Canberra pojačavaju međusobnu saradnju. Novi južnokorejski predsjednik Yoon Suk-yeol nedavno je izrazio interes za pridruživanje Quadu ukoliko bi bio pozvan, dok bi se i drugi američki saveznici i partneri, kao što su Filipini, mogli pridružiti.

Postoje čak glasine da bi Francuska i Velika Britanija mogle tražiti prijem u klub, nakon trilateralnog sporazuma AUKUS. Za Peking je činjenica da su se Finska i Švedska pridružile NATO-u loš znak za ono što bi se moglo desiti u Aziji ako Kina napadne Tajvan.

Kina se nije spremna odvojiti od Zapada

Četvrti faktor koji se uzima u razmatranje jeste ekonomska kazna koja bi zbog invazije mogla biti nametnuta agresoru. Ovaj faktor je problematičan za Zapad, s obzirom na krizu u Ukrajini, i SAD ga mora brzo popraviti. Razvoj i realizacija ekonomskih sankcija uvedenih Rusiji u odgovoru na njenu agresiju spori su i neefikasni, piše O'Brien za Foreign Policy.

Postoje dokazi da interna kineska propaganda umanjuje značaj sankcija u nastojanju da diskreditira Zapad. Kina možda i dalje brine zbog potencijalnih sekundarnih sankcija koje pogađaju kineske kompanije, ali stvarni strah podiže se samo ako veliki kineski naftni i plinski sporazumi s Kinom budu meta sankcija Zapada. Do sada se na ovom frontu ništa nije desilo. Evropa nastavlja, više od šest mjeseci nakon početka rata, ubrizgavati približno milijardu eura dnevno u rusku ekonomiju putem kupovina goriva.

Xi ne može priuštiti da bude pogođen sveobuhvatnim sankcijama od Evrope i SAD-a u slučaju kineske invazije na Tajvan. Iako Komunistička partija Kine provodi politike s ciljem da učini Kini samoopstojnijom, Kina nije spremna potpuno se odvojiti od Zapada.

Stoga, to koliko snažno Rusija bude pogođena ekonomskim sankcijama Zapada utjecat će na naredne korake Kine. Jedna kineska ekspertska organizacija, Isntitut za finansijske studije Chongyang na univerzitetu Renmin u Kini, već tvrdi da Putin ne samo da pobjeđuje sankcije, već i ostvaruje ogromnu zaradu od  rata zbog kojeg su uvedene sankcije, jer je došlo do skoka u cijeni nafte. Ekonomija je važna za Komunističku partiju Kine. Bogaćenje omogućava Pekingu da gomila oružje i finansira svoju inicijativu Pojas i put.

Kažnjavanje Putina kao poruka Xiju

Shodno tome, SAD i Zapad uopć, moraju se pomaknjuti od trenutnih polusankcija Rusiji. To znači pune sankcije ruskoj Centralnoj banci i potpuno uklanjanje ruskih transakcija iz međunarodnog sistema plaćanja SWIFT. Vrijeme je da se ukinu sredstva Putinovoj ratnoj mašini i pošalje snažna poruka Xiju: Zapad može i hoće odvojiti svoje ekonomije od diktatura kada one vrše invaziju na svoje susjede.

SAD kratkoročno može pokazati odlučnost, pomoći Ukrajincima da se odupru i potencijalno spasiti tajvanski narod od invazije opskrbivši Tajvan efikasnim oružjem odmah i žestoko kaznivši Rusiju punom mjerom ekonomske moći Zapada.