Petra Roter: Zapadni Balkan opet postaje igračka velesila

Ako Zapadni Balkan ostane žrtva partikularnih interesa političara, onda se regionu ne piše dobro, ističe profesorica međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Ljubljani.

Roter: Rješavanje problema od strane drugih država nikako ne pomaže Bosni i Hercegovini kao takvoj (Ustupljeno Al Jazeeri)

„Ruska agresija na Ukrajinu je težak udarac međunarodnoj zajednici i njezinim kroz stoljeća dogovorenim principima međunarodnog prava i normama koje štite suverenitet i teritorijalni integritet država – velikih, srednjih i malih. Nezamislivo je da može pobjednica Drugog svjetskog rata i članica Ujedinih nacija te stalna članica Vijeća sigurnosti s pravom veta napraviti tako nešto što si je priuštio ruski predsjednik Vladimir Putin u Ukrajini“, govori dr. Petra Roter, profesorica međunarodnih odnosa na Fakultetu za društvene nauke Univerziteta u Ljubljani.

Smatra da će trebati puno vremena da se opet počne vjerovati Rusiji kao odgovornoj članici međunarodne zajednice.

„Ta agresija nije samo neprihvatljiva kao način osiguranja nekih nacionalnih interesa jedne države, nego će imati i dugoročne posljedice za međunarodne odnose, za međunarodni poredak i za sam rad međunarodnih institucija. Te bi trebale služiti kao platforma za međunarodnu saradnju i zajedničko rješavanje transnacionalnih (tako i naših zajedničkih) problema ali su u stvari blokirane zbog tog neprihvatljivog čina Ruske Federacije“, kaže sagovornica.

Nastavlja da su posljedice rata u Ukrajini već vidljive i na Zapadnom Balkanu.

„Svakodnevno pratimo još jaču nacionalističku retoriku koja uključuje moguće promjene granica po etničkom principu, pa osiguravanje kolektivnih prava etničkih grupa od strane trećih aktera umjesto potrebnih domaćih promjena za osiguravanje nediskriminacije i jednakih prava za sve bez obzira na etnički, religiozni, jezični ili bilo koji drugi identitet pojedinaca. Vidimo kako Zapadni Balkan opet postaje pjeskovnik za igru velikih sila, domaće političke elite nesmetano osiguravaju ili čak sudjeluju u korupciji na najvišim političkim i ekonomskih razinama.“

Tvrdi da i narativi koje slušamo pokazuju koliki utjecaj imaju velike sile na Zapadni Balkan.

„Ovisi gdje na Balkanu se nalazite, ali teško ćete naći političare koji će tražiti neku širu sliku o konsekvencijama rata u Ukrajini na region. Više je važno, da je za sve ‘nedaće’ Rusije kriva Amerika, ili da Ukrajina predstavlja bastion zapadnih vrijednosti koje treba braniti, ili da si uz Rusiju jer trebaš plin ili uz Ukrajinu jer želiš u Europsku uniju. Sve to dokazuje da su političke posljedice vidljive u obliku instrumentalizacije rata za vlastite interese, a ne u smislu neprihvatljivosti agresije kao takve, neprihvatljivosti ratnih zločina s bilo koje strane ili kršenja ljudskih prava bilo koga“, priča dr. Petra Roter.

Europska perspektiva je bitna za sve zemlje u regionu

Mišljenja je da su u ovom trenutku međudržavni odnosi na Zapadnom Balkanu jako loši, što se moglo vidjeti i na nedavnom sastanku na Brdu kod Kranja u okviru procesa Brdo-Brijuni koji je završen bez posebne deklaracije.

„To se desilo jer je već od početka priprema na taj sastanak bilo jasno, kako je javno rekao slovenski predsjednik Borut Pahor, da je puno toga što države razdvaja. Ali trebamo se pitati zašto je retorika toliko oštra i zašto se države skoro dnevno bave pitanjima iz unutarnje nadležnosti drugih država. To je zbog toga što nema političke volje da bi se neka teška pitanja stvarno riješila ili barem rješavala s jedne strane, a s druge strane lideri radije koriste nacionalističku retoriku da bi sakrili svo siromaštvo i socijalno-ekonomska pitanja i probleme u svojim državama koji su u stvari pitanja koja brinu stanovništvo u cijeloj Europi pa naravno i na Zapadnom Balkanu: kako normalno živjeti, kako dobiti posao bez političkih veza, kako zaraditi za normalni život, kako osigurati kvalitetno obrazovanje za sve, zdravlje za sve, da ne nabrajam energetska pitanja, pa pitanja sve skuplje hrane“, navodi sagovornica.

Prema njenim riječima, bit problema su individualni interesi jako malog broja ljudi, a to su oni, koji drže vlast u svojim rukama već godinama.

„Vidimo šta je na žalost odgovor ljudi na sve te političke igrice političara: ljudi doslovno bježe iz Zapadnog Balkana. Mislite, da se političari čude? Možda za potrebe medija, no u biti njima je svejedno, dokle god se mogu održati na vlasti i imati od toga vlastite koristi. Neshvatljivo je, kako to birači dopuštaju. Ja se nadam da ćemo vidjeti još promjene poput Naše stranke, Možemo i drugih novih političkih aktera koji će biti orijentirani građansko ne nacional(ističk)o i na dobrobit svih dijelova društva umjesto fokusa sadašnjih stranaka na (nacionalne) elite“.

Napominje da je sada vrijeme ne samo za jasan stav Europske unije prema Zapadnom Balkanu nego i za konkretnu implementaciju tog stava.

„Europska perspektiva je bitna za sve zemlje u regionu što uključuje i kandidatski status za Bosnu i Hercegovinu te za Kosovo. A za ljude na kratak rok je bitna liberalizacija viznog režima. Ali naravno ono što jest ili barem treba biti od najvećeg značenja za ljude koji žive na Zapadnom Balkanu su stvarne promjene u tim zemljama, odnosno istinita borba s korupcijom koja je zaista postala sistemski problem, pa borba protiv siromaštva, borba za normalan život, a u jeziku europskih integracija bitna je borba za demokratiju, pravnu državu i ljudska prava s manjinskim pravima“, ističe dr. Petra Roter.

U ovom trenutku ne vidi mogućnosti za ubrzanu integraciju zemalja Zapadnog Balkana u Europsku uniju.

„Pa vidite i sami, Europska unija čak nije u stanju dati barem nekakav signal Bosni i Hercegovini, da uprkos svim problemima ipak zaslužuje status kandidata. Ako bi barem to postala nekakva stvarna europska perspektiva, pa da Bosna i Hercegovina dobije taj status, već bi to bio pozitivan iskorak. Ali ubrzanje će teško ići. Europska unija se bavi i svojim problemima, neke članice su već krenule ili će uskoro krenuti (nakon jesenskih izbora) u desno što ne donosi dobre vijesti za bilo kakvu ubrzanu integraciju novih zemalja pa tako i ne Zapadnog Balkana.“

Rješavanje problema od strane drugih država nikako ne pomaže BiH

Permanentnu političku krizu u Bosni i Hercegovini kvalificira kao katastrofom posebno za ljude koji ne mogu normalno živjeti ili im se opet vraćaju sve prestrašne uspomene na rat kada slušaju neprihvatljivu nacionalističku retoriku svojih političkih lidera.

„Bosnu i Hercegovinu najviše ugrožavaju to prihvaćanje države kao plijena za tri naroda koji su konstantno razlog za: negaciju Bosne i Hercegovine kao države; negaciju mogućnosti jednakih prava za sve građane ili za sve koji u državi žive bez obzira na identitet pojedinaca; donošenje odluka ko je ‘(ne)pravi’ pripadnik nekog naroda. Kada su ti politički lideri ozbiljno razgovarali o stanju u obrazovanju ili zdravstvu? Kakve su plate ili penzije? Ne, umjesto toga ljudi slušaju kako bi trebalo promijeniti granice, kako su ugroženi vitalni interesi njihovog naroda što postane i razlog za nedonošenje odluka. Da se mene pita, zaista bih voljela da bi ljudi pronašli snagu i promijenili svoje političare koji ih već desetljeća vode u sve goru i goru situaciju, da bi mogli ostati i normalno živjeti u svojoj voljenoj zemlji umjesto da već osnovnoškolska djeca žele učiti njemački“, izjavljuje sagovornica.

Konstatira da status quo u Bosni i Hercegovini odgovara onima koji su stekli neki položaj, neki status i neke profite na položajima vlasti na svim nivoima i u bezbrojnim javnim institucijama, a također i svima onima koji mogu koristiti korupciju na raznim razinama bez ozbiljnih posljedica. Komentirajući česte izjave zvaničnika Republike Hrvatske i Republike Srbije o stanju u Bosni i Hercegovini poručuje da je krajnje vrijeme da građani Bosne i Hercegovine pronađu snagu za stvarne promjene svojih političkih elita, da bi nove sile pokrenule sistemske i ustavne promjene u dobrobit svih koji žive u toj državi.

„Rješavanje problema od strane drugih država nikako ne pomaže Bosni i Hercegovini kao takvoj. To je štetno jer se time jača nacionalistička retorika da su bitni samo narodi, pogotovo oni koji su posebno ugroženi (a to su svi), a jača se i pritisak da stranu pomoć trebaju svi, i Bošnjaci. A same izjave su često nevjerovatne i neprihvatljive sa stajališta ne samo europskih norma i vrijednosti, nego i sa stajališta međunarodnog prava, da ne kažem da su neke osnovane na lažnim ocjenama stanja nekog naroda. I ponavljam ono što sam već rekla: nemojmo se slijepiti – priču Bosne i Hercegovine ne piše opća politika, svakako ne žitelji te zemlje, pišu je uske elite u zemlji i njenom susjedstvu koje evidentno misle, da im niko ništa ne može.“

Osvrnula se i na mogućnost da Rusija stavi veto u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija na produženje mandata europske vojne misije (EUFOR Althea) u Bosni i Hercegovini.

„Ne želim spekulirati i ne znam šta će Rusija napraviti. Neproduženje mandata ne bi bilo dobro. Pogotovo u okolnostima agresije u Ukrajini, brige o sigurnosti u Europi i u svijetu uopće je nazočnost EUFOR-a u Bosni i Hercegovini bitna“, dodaje sagovornica.

Kazuje kako često čuje, da bi međunarodna zajednica trebala napraviti to ili ono za Zapadni Balkan, da bi Europska unija trebala napraviti to ili ono za region, no naglašava da bi najviše za Zapadni Balkan trebali napraviti ljudi, koji tamo žive.

„Oni (ljudi op.a.) prema mom mišljenju imaju samo dvije alternative. Ili da putem izbora skinu s vlasti ljude, koji im vladaju decenijama a da se njihove zemlje nisu baš radikalno pomakle nagore u smislu razvoja; ili da se ne muče mnogo pa iskoriste prvu priliku da odu iz zemlje raditi i živjeti negdje u inostranstvu. Koliko mogu vidjeti ljudi, naročito oni mladi, optiraju za drugu varijantu. Ako se tako nastavi, ako Zapadni Balkan ostane žrtva partikularnih interesa tih političara, koji, opet kažem, cijelu vječnost vladaju u tim prostorima, onda se regionu ne piše dobro. Dodajte još tešku ekonomsku situaciju, potrebe na području zdravlja i obrazovanja te mnogih drugih područja, pa utjecaj klimatskih promjena na taj region, pa infrastrukturne nedostatke i geostrateške interese velikih sila i sve to nam govori, da za stvarne promjene za boljitak društva kao cjeline nema više puno vremena“, zaključuje dr. Petra Roter.

Izvor: Al Jazeera