Kako je rat u Ukrajini Putinu otvorio Pandorinu kutiju

Prije početka invazije, Putin je dostigao najvišu tačku utjecaja nad bivšim SSSR-om, a onda se desila Ukrajina.

Čak i prije rata, Rusija je trebala Kinu više nego Kina Rusiju (Reuters)

Kineski predsjednik Xi Jinping izrekao je poznate riječi za svog uzbekistanskog kolegu Šavkata Mirzijojeva koji ga je u srijedu dočekao na aerodromu u uzbekistanskom gradu Samarkandu.

„Nema ništa bolje od života u prijateljstvu“, rekao je po dolasku Xi, citirajući poznatog srednjovjekovnog pjesnika Ališera Navoja, čija su djela duboko cijenjena u Uzbekistanu.

Činilo se da je Mirzijojev bio polaskan time.

Malo poslije, na aerodrom je stigao i ruski predsjednik Vladimir Putin, ali Mirzijojev nije bio na aerodromu da ga dočeka, već je poslao premijera Abdulu Oripova.

Xi i Putin doputovali su u Samarkand na samit Šangajske organizacije za saradnju (SCO), osmočlanog sigurnosnog bloka u kojem glavnu riječ vode Kina i Rusija, a u koju je ove sedmice primljen i Iran.

Tolerisanje ‘gubitnika’

Promjena diplomatskog protokola Mirzijojeva signalizira tektonski poremećaj u bivšem ruskom dvorištu, tvrde posmatrači, dok se rat u Ukrajini protegao ga više od 200 dana, obilježen navodima o ratnim zločinima i ruskim vojnim neuspjesima.

“Putin se tretira kao obaveza, a ne kao prednost. Gubitnik se toleriše na jednostavan način”, rekao je za Al Jazeeru Ališer Ilkamov, rođen u Uzbekistanu, direktor londonskog think-tanka Central Asia Due Diligence.

Neposredno pred invaziju na Ukrajinu, činilo se da je Putin dostigao najvišu tačku utjecaja nad bivšim Sovjetskim Savezom.

U januaru narodni revolt u Kazahstanu prisilio je predsjednika te zemlje Kasima-Jomarta Tokajeva da „pozove“ stotine vojnika kolektivne Organizacije za sigurnost (CSTO), koju vodi Rusija, kako bi „odvratio terorističku prijetnju“.

U međuvremenu, uspon talibana na vlast u Afganistanu u avgustu 2021. pomoglo je Rusiji da pojača utjecaj u ostatku bivše sovjetske centralne Azije.

Prošle godine, Rusija je posredovala u mirovnom dogovoru članica CSTO-a Armenije i Azerbejdžana i u tu regiju poslala hiljade pripadnika mirovnih snaga, nakon što su konflikti u Nagorno-Karabahu eskalirali u višesedmični rat u kojem su azerbejdžanske snage osvojile velike komade teritorije.

S obzirom na to da su u Armeniji, baš kao i u dvije separatističke regije u Gruziji, već postojale ruske baze, dolazak tih snaga značio je da Rusija dobila vojno uporište u sve tri zemlje regije Južnog Kavkaza, koje graniče s Iranom i Turskom.

To vojno prisustvo pomoglo je Moskvi da zadrži utjecaj nad Bliskim istokom, gdje su ruski bombarderi bili od ključnog značaja za rezultate snaga sirijskog predsjednika Bashara al-Assada u dugogodišnjem ratu.

A onda, desila se Ukrajina.

Okretanje leđa Rusiji

Analitičari tvrde da su ruski posrtaji u Ukrajini, u kombinaciji sa međunarodnim osudama i teškim sankcijama, otvorili Pandorinu kutiju, kao što je demonstrirano ranije ove sedmice, kad su u Azerbejdžan u Armenija ponovo stupili u sukob.

“Oslabljena u Ukrajini i nezainteresirana za otuđenje Bakua, Moskva je pokazala da oklijeva direktno intervenirati izvan svoje mirovne misije u Nagorno-Karabahu”, rekao je za Al Jazeeru Kevork Oskanian, predavač na britanskom Univerzitetu Exeter.

Tokajev je je u junu razbjesnio mnoge u Kremlju, kada je, sjedeći pored Putina, rekao da Kazahstan neće priznati dvije proruske separatističke oblasti u Ukrajini.

U međuvremenu, analitičari kažu da nedavni ugovori Moskve o kupovini dronova iranske proizvodnje i sjevernokorejskog oružja pokazuju koliko je njen vojno-industrijski kompleks iscrpljen i očajnički ovisan o zapadnim mikročipovima.

“Čak i prije rata, Rusija je trebala Kinu više nego Kina Rusiju. Nakon što je počeo rat, ta je ovisnost samo ojačala”, rekao je za Al Jazeeru Temur Umarov, sinolog i stručnjak iz moskovskog think-tanka Carnegie Politika.

Ovisnost uglavnom uključuje frustrirajuće teško preusmjeravanje izvoza energije iz Evrope u Kinu. I dok zapadne sankcije na uvoz tehnologije stupaju na snagu, Rusija sve više ovisi o kineskoj tehnologiji.

„Rusija je potpuno isključena iz globalnog tehnološkog tržišta. Ostala im je samo Kina“, kaže Umarov.

Kina čeka priliku

No, veći je problem što se i druge bivše sovjetske nacije također okreću prema Kini – naročito u centralnoj Aziji.

“Bit ćemo svjedoci formiranja novog bloka, kao protuteže SAD-u, ali ne ‘ruskocentričnog’, kako Kremlj pokušava predstaviti, već u formatu ‘Pekinga i njegovih prijatelja'“, napisao je na Facebooku analitičar iz Kijeva Igar Tiškevič.

Prvog dana Samita SCO-a, kirgistanski predsjednik Sadir Japarov ostavio je Putina da ga čeka prije davanja zajedničke izjave, i pored toga što je Kirgistan domaćin ruskoj vojnoj bazi, dok najmanje milion njegovih državljana radi u Rusiji.

Nekoliko sati prije nego što je došao u Samarkand, Xi je u Kazahstanu obavio razgovore sa Japarovim, te aludirao na to da će Peking posmatrati odlučnost i predanost Moskve centralnoj Aziji.

“Bez obzira na to kako se međunarodne okolnosti promijene, mi ćemo odlučno podržati Kazahstan u odbrani njegove nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta i … kategorički ćemo se protiviti miješanju bilo koje sile u unutrašnje poslove vaše zemlje”, rekao je Xi Tokajevu.

Njegovi komentari ocijenjeni su kao odgovor nedavnim izjavama ruskih političara o kazahstanskoj državnosti i granicama.

Početkom augusta, bivši ruski predsjednik i visoki sigurnosni dužnosnik Dmitrij Medvedev napisao je na svojoj stranici na Vkontakteu, ruskoj društvenoj mreži, da je Kazahstan “umjetna država” i optužio njene čelnike za “genocid etničkih Rusa”.

Poziv na aneksiju sjevera Kazahstana

Slične tvrdnje iz Kremlja prethodile su aneksiji Krima 2014. i ratu u Ukrajini.

Press služba Medvedeva kasnije je rekla da je njegova stranica “hakirana” i uklonila objavu.

U junu, ruski zastupnik je rekao da bi Moskva mogla anektirati sjeverni Kazahstan, u kojem je velika populacija etničkih Rusa.

„Ima mnogo gradova sa većinskim ruskim stanovništvom, koji nemaju puno toga sa, kako se zove, ‘Kazahstanom'“, rekao je Konstantin Zatulin.

Neki posmatrači vjeruju da su ruske muke u Ukrajini samo ojačale pomračenje ruske moći u bivšim sovjetskim republikama, koja je već počela slabiti.

“Ovaj proces je počeo ranije i samo je postao vidljiviji. Osjećali su da Rusija nije neprikosnoveni lider u njihovim regijama i oblikuju svoju politiku u skladu sa stvarnošću”, rekao je za Al Jazeeru Sergej Bizjukin, opozicioni aktivist u egzilu iz zapadnog ruskog grada Rjazana.

Drugi porede ukrajinski rat sa sovjetsko-afganistanskim sukobom od 1979. do 1989. i ulogom koju je imao u raspadu bivšeg Sovjetskog Saveza.

“Sve ovo pokazuje centrifugalne sile na djelu onako kako je to bilo nakon poraza SSSR-a u Afganistanu”, rekla je za Al Jazeeru Nigara Kidujtova, vođa opozicije u egzilu iz Uzbekistana.

Slabost Rusije u Ukrajini pokrenula je procese slične onima koji su doveli do raspada SSSR-a, mišljenja je.

“Mislim da ista sudbina čeka i Rusiju“, dodaje.

Izvor: Al Jazeera