Dino Bajrica, slijep sastavlja ukrštene riječi

Ovih dana Muhidin Bajrica – Dino (66) objavio je svoju prvu ukrštenicu. Objavljena je nedavno, u 1159. broju Đerdana. Ovo sigurno ne bi bila vijest da Dino Bajrica nije – slijep. Potpuno slijep.

U toku minulog rata, 3. decembra 1993. godine Bajrica je teško ranjen na sarajevskom ratištu, kada je u njegovoj blizini eksplodirao kumulativni tromblon. Tom prilikom je zadobio teške povrede u predjelu lica. Srećom, preživio je, ali je ostao bez vida i sa oštećenim sluhom. Imao je nekoliko operacija. Liječio se i u Holandiji, gdje je obavio i plastičnu operaciju lica.

Uprkos nedostatka vida, Dino Bajrica se nije predao. Prihvatio je da mu valja živjeti sa tim nedostatkom. Po stanu se sam snalazi, sam se kreće.

Zahvaljujući specijalnim kompjuterskim programima za slijepe čita knjige, prati mnoge portale, a sastavlja i ukrštenice.

Čita Dostojevskog, Coelha, Ibrišimovića, Sušića…

Gotovo je nevjerovatno da je, kao slijepac, pročitao blizu stotinu knjiga.

„Više sam pročitao knjiga otkako sam slijep, nego prije gubitka vida. Prije sam uglavnom čitao ono što smo imali obavezu da pročitamo kao lektiru. Otkako sam slijep pročitao sam sve što su napisali Dostojevski, Coelho, Nedžad Ibrišimović, Derviš Sušić. Čitao sam i priče Darija Džamonje. Sviđaju mi se njegove priče“, navodi Bajrica.

Redovno prati i informativne portale. Kad naiđe na neki zanimljiv naslov, onda to i pročita. Kako kaže, kompjuter mu je vratio pola vida.

Objavljivanje prve ukrštenice ga je jako obradovalo.

„Mnogi mi to znači. Daje mi snagu i podršku da nastavim i dalje to raditi. Iz Đerdana su mi obećali da ćemo nastaviti saradnju“, kaže Bajrica.

Ukrštenice radi u excelu. Kad je sastavi, proslijeđuje je Aladinu Mahmutoviću, koji je onda objavjuje u Đerdanu. Za jednu ukrštenicu treba mu ponekad i dva dana.

Recept za dobru ukrštenicu

„Naravno da je onome ko vidi lakše raditi ukrštenice, ali, hvala Bogu, i ja se dobro snalazim. Znam raspored tipki na tastaturi napamet i onda mi nije problem ukucavanje i pisanje. Radim ih u excelu i program mi govori u kojem se polju nalazim kad želim da upišem neki riječ, odnosno slova te riječi. Trudim se da ukrštenica ima što manje onih crnih polja. Važno je i da tražene riječi ne budu previše lahke, jednostavne. Dobro je ako ima više riječi koje imaju po dva suglasnika jedan do drugog, ili dva samoglasnika jedan do drugog.

Moram imati u glavi i to da mi se pravilno ukrštaju vodoravne i vertikalne riječi, tako da svaka riječ ima svoj smisao i svoje značenje. Važan dio u sastavljanju ukrštenica je opis pojmova, odnosno opis za riječi koje se traže u ukrštenici. Nije lahko, ali uz volju i trud, sve se može“, objašnjava Bajrica način kako uspijeva sastaviti ukrštenicu.

Ljubav prema ukrštenicama, kaže, naslijedio je od rahmetli oca Mehmeda, koji je kupovao skoro sve ukrštenice koje su se prodavale.

„Uz njega sam i ja to zavolio. Kada bi on odložio ukrštenicu, ja sam nastojao da riješim eventualna preostala prazna polja“.

Dino Bajrica ima želju da skupi stotinjak svojih ukrštenica i da ih samostalno objavi.

Supruga prvakinja u šahu i kuglanju

Prije rata Bajrica je radio kao električar u „Iskri“. Od prvih ratnih dana uključio se u odbranu kao član 105. motorizovane brigade Armije RBiH. Dio ratnog perioda, od 1994. godine do 1996. godine, proveo je na liječenju u Holandiji. U Bosnu se vratio 13. decembra 1996. godine, baš na datum kada je, tri godine ranije, i ranjen.

Munevera Bajrica, Dinina supruga, također je slabijeg vida. Ni njoj to ne smeta da bude aktivna u sportu. Bila je šampionka Bosne i Hercegovine u šahu za slabovidna lica, ali i šampionka u kuglanju – šesta u Evropi, a deveta u svijetu.

„Sport mi omogućuje da mnogo putujem i upoznajem druge ljude. Tako sam u Novom Sadu srela i drugaricu iz djetinjstva Nedeljku Ložajić, s kojom sam se kao djevojčica družila u rodnim Miljanovcima kod Kalesije“, ispričala je Munevera Bajrica.

Muhidin i Munevera Bajrica su i roditelji, njihova kćerka je studentica ekonomije.

Čudi ih kad čuju kako mladi, koji su, kako kažu, „zdravi, imaju oči, ruke, noge, sve im Bog dao, a samo kukaju“.

„Jeste u Bosni stanje nesređeno, dosta je problema, političari nisu kakvi bi trebali biti, ali i mladi prvo moraju dati sve od sebe, pa onda očekivati da im neko drugi nešto da. Niko im ništa neće dati na tacni. Moraju imati više ideje, kreativnosti, moraju raditi na sebi. Nije dovoljno samo imati diplomu, do diplome danas može svako doći, moraju steći razne vještine koje se i ne uče na fakultetima“, kazuju na kraju Dino i Munevera Bajrica.