Hoće li država izgubiti bitku sa proizvođačima peleta

Desetine hiljada radnika u drvoprerađivačkoj industriji u BiH mogli bi ostati bez posla, jer i vlasnici najavljuju zatvaranje firmi zbog tromjesečne blokade izvoza.

Nakvasale cijene ogrjevnog drveta, a posebno peleta nisu ni 'za jotu' postale poželjnije domaćim kupcima, dakle niže, piše autor (AP)

Popularna krilatica kako je put do pakla popločan dobrim namjerama može se komotno ugraditi u pokušaj Vijeća ministara BiH da tromjesečnom Odlukom o zabrani izvoza ogrjevnog drveta i peleta koja ističe 24. septembra pomogne građanima da dobiju ove energente po prihvatljivijoj cijeni. Najviša izvršna vlast u državi je, bona fide, napravila višestruku štetu svima. Nakvasale cijene ogrjevnog drveta, a posebno peleta nisu ni „za jotu“ postale poželjnije domaćim kupcima, dakle niže, a desetine hiljada radnika u prerađivačkoj industriji drveta u Bosni i Hercegovini kojima je proizvodnja drveta osnovni biznis mogli bi ostati bez posla, jer i vlasnici najavljuju zatvaranje firmi zbog tromjesečne blokade izvoza.

Sead Keranović, vlasnik firme „Sana City“ iz Sanskog Mosta, koja zapošljava 25 radnika, kaže da već ima štetu od oko 200.000 eura. Gotovo 5.000 kubnih metara drveta propada u krugu Keranovićeve firme već mjesecima, kupci u Austriji i Italiji koji su već uplatili avanse uzalud čekaju, a zbog zasićenosti domaćeg tržišta ovdje ga nema kome prodati.

„Meni, a i drugima, slijede sigurne tužbe od stranih kupaca pored štete koju već imamo“, kaže Keranović i dodaje kako se olako i bez dobre analize donijela odluka o zabrani izvoza kako bi ističe, dio domaćih proizvođača „konektovan“ na političke jake ljude u Vijeću ministara, finansijski ojačao, jer su oni kontra svih ostalih drvoprerađivača.

Identično govori i Rasima Alibegović, direktorica bihaćke pilane „Šuma Promet“ koja iščekuje nove tužbe i finansijske penale izvana, a ogrjevno drvo nema kome prodati u Bosni i Hercegovini. Istovremeno, nije uopće tajna da su magacini firmaša koji proizvode pelet puni i da većina čeka da istekne 24. septembar kako bi „u roku odmah“ krenuli sa izvozom na inotržište gdje tonu peleta bez problema mogu prodati od 400-700 eura, a ovu vrtoglavu cijenu bosanskohercegovački građani teško da mogu (uglavnom i ne mogu) platiti.

„Dogodine neću dati nikome peleta u Bosni, sve vozim u Italiju, mjesecima me ovdje svi napadaju, hoće pelet, a ja ga nemam dovoljno niti za domaće kupce. Za Italiju i Austriju mi je [Zoran] Tegeltija [predsjedavajući Vijeća ministara BiH] ‘zapržio čorbu'“, krajiški proizvođač peleta slikovito objašnjava opsadno stanje u kome radi.

Prošle nedjelje, u Laktašima se okupilo 500-ak drvoprerađivača entiteta Republika Srpska, a na skup su došli, kako smo saznali, izaslanici Zorana Tegeltije, predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, i Staše Košarca, ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, kako bi se riješio circulus viciosus jedne odluke čija se kontroverznost pojačavala kako je odmicalo vrijeme embarga. Drvoprerađivači u ovom dijelu Bosne i Hercegovine rezolutno traže da se ne produžava odluka o zabrani izvoza, spremni su na sve, jer im je u pitanju opstanak, a finansijske štete su već ogromne i prijete da ih potpuno poslovno uruše.

Drvoprerađivači u entitetu Republika Srpska plaše se međunarodnih sudskih sporova jer su već potrošili avanse evropskih kupaca, trenutne zalihe su veće od 100 miliona eura, nelikvidnost raste, otpuštaju se radnici, obim poslova je drastično pao, a firme koje su za njih vršile prijevoz svoj vozni park su usmjerile na druge strane.

Sead Keranović i Rasima Alibegović, kao i još nekolicina krajiških drvoprerađivača u očaju su otišli u Laktaše i pridružili se svojim zahtjevima da se prekine moratorij na izvoz. Oni spašavaju sebe, a država neka traži, ako zna i može, solomonsko rješenje koje bi podrazumijevalo normalnije cijene za domaće kupce.

„Sramota je da entitetska vlada bez ikakvih konsultacija sa drvoprerađivačima u Federacije BiH traži od Vijeća ministara BiH da se odluka o zabrani izvoza produži do 31. decembra. To je naprosto administrativna giljotina za sve nas“, smatra Keranović.

Realna cijena peleta 200-230 eura

No, Vlada i Federalno ministarstvo trgovine su na osnovu inspekcijskog nadzora Federalnog tržišnog inspektorata kod 14 proizvođača i trgovaca peleta, briketa, oblog ogrjevnog i cijepanog ogrjevnog drveta zaključili da ima dosta „lova u mutnom“, osim uobičajenih nedostataka određene dokumentacije koja prati robu i neažurnog knjigovodstva, da su proizvođači i trgovci nerealno podigli cijene „ne pokazujući nikakvu društvenu odgovornost i socijalnu osjetljivost u aktuelnom momentu globalne inflacije i smanjenja kupovne moći stanovništva“, kako je istakao federalni ministar trgovine Zlatan Vujanović.

Ključni problem po ministru Vujanoviću je da su se domaće firme naglo orijentirale ka izvozu jer vani mogu ostvariti maksimalni profit, a skrajnuli građane matične države ne samo kada je riječ o količinama, nego i cijenama. Potpuno je jasno da su drvoprerađivači pali na ispitu ekonomskog patriotizma i u tri mjeseca zabrane izvoza samo još više zategli „strune gitare“ cijena.

I dok u Federalnom ministarstvu trgovine radi zaštite bosanskohercegovačkih građana osim zahtjeva za produženje trajanja Odluke Vijeća ministara BiH o zabrani izvoza ogrjevnog drveta do kraja godine ne isključuje ni druge restriktivne zakonske mjere, drvoprerađivači entiteta Republika Srpska u slučaju produženja zabrane prijete cijelom paletom mjera – od mirnih protesta, trajne obustave rada u šumarijama, preko otpuštanja radne snage, do blokade puteva, institucija i tužbama međunarodnim sudovima. Traže da Vlada Republike Srpske na osnovu stavova Privredne komore, entitetskih ministarstava poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i privrede i preduzetništva do 15. septembra upute preporuku državnom Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, kao predlagaču, i Vijeću ministara BiH o neprihvatanju donošenja odluke o produženju privremene zabrane izvoza šumskih drvnih sortimenata niže vrijednosti (ogrjev). Njihovi zaključci očito idu u smjeru razdvajanja ogrjevnog drveta od peleta kao što je to urađeno sa proizvođačima briketa. U Laktašima je dogovorena, odnosno ponuđena i cijena ogrjevnog drveta za domaće tržište po paleti veličine 100x100x180 od 180 konvertibilnih maraka plus PDV (oko 90 eura), a tone peleta 480 konvertibilnih maraka plus PDV (oko 240 eura).

Na federalnoj strani nadležni funkcioneri ističu kako je realna cijena peleta 400-450 konvertibilnih maraka (200-225 eura), a za kubni metar iscijepanog ogrjevnog drveta od 100-120 konvertibilnih maraka (50-60 eura).

„Rast cijena energenata dovodi potrošače u vrlo nezavidan položaj, a cilj Vlade Federacije BiH je da zaštiti domaće tržište i osigura dovoljne količine peleta i ogrjevnog drveta po ekonomsko prihvatljivim cijenama“ istakao je ministar Vujanović, koji je na sjednici Vlade predočio i pregled raspona nabavnih cijena, marže i maloprodajnih cijena ogrjevnog materijala, a koji potvrđuje nerealno visoko podignute cijene.

Kako može Srbija

On je naveo kako je u junu cijena peleta iznosila 590 konvertibilnih maraka po toni (gotovo 300 eura), a dva mjeseca kasnije rekordnih 730 konvertibilnih maraka (365 eura), dok je cijena ogrjevnog drveta sa 120 konvertibilnih maraka (60 eura) po kubiku skočila na 150 konvertibilnih maraka (75 eura). Ministar je opisao još jedan lukavi manevar proizvođača peleta koji je izveden nakon što je Vijeće ministara od zabrane izvoza 28. jula ove godine izuzelo brikete. Naime, proizvođači peleta su se odmah preorijentirali na proizvodnju briketa kako bi izbjegli efekte zabrane izvoza peleta i tako smanjili proizvodnju peleta za unutrašnje tržište.

„Mi smo zemlja koja je potpisnica svih konvencija o slobodi pružanja usluga, roba, kretanju ljudi, novca, kapitala i ne možemo na ovakav način imati otvorenu ekonomiju. Dakle, može nam se vratiti kao bumerang jer već su iz Evropske komisije najavili konsultacije u Bosni i Hercegovini vezano za ovaj problem“, izjavio je Ahmet Egrlić, predsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH.

Ekonomski analitičar Admir Čavalić kaže da ovakva mjera Vijeća ministara BiH narušava trgovinske, ekonomske i poslovne odnose domaćih privrednika i vodi ka neracionalnom tržišnom ponašanju tipa „lagerovanja“ određenih sirovina.

U Vanjskotrgovinskoj komori BiH ističu kako se prilikom donošenja „sporne“ odluke Vijeća ministara išlo od teze da će nadležna entitetska tijela iskoristiti ovu odluku da reguliraju nivo cijena radi zaštite domaćih kupaca. Navode kako Odluka o zabrani izvoza peleta i ogrjevnog drveta nije dala rezultate u pogledu obaranja cijene na domaćem tržištu, ali jeste u pogledu zadržavanja sirovina i resursa u Bosni i Hercegovini.

„Nesporna je činjenica da su izvoznici pomenutih roba (peleta, ogrjevnog drveta) suočeni sa situacijom kada su im ugroženi ugovori sa inokupcima te da se trenutno nalaze u situaciji kada im ti isti ugovori propadaju i/ili su suočeni na naplatom penala zbog neispunjavanja ugovornih poslova. Međutim, budući da se situacija sa svim energentima, kako kod nas tako i u svijetu, skoro na svakodnevnom nivou mijenja i doživljava realizaciju mjera vlada u svijetu, koje na direktan i/ili indirektan način utiču i na kretanja u Bosni i Hercegovini, očigledno je da će se ovom pitanju morati i u budućnosti posvetiti dužna pažnja, ali uz sinhronizaciju i zajedničko djelovanje svih nadležnih institucija u Bosni i Hercegovini“, kažu u ovom državnom tijelu.

Kao primjer navode susjednu Srbiju koja se suočila sa istim izazovom, preciznije rečeno, problemom, a jedna od mjera koja je na snazi jeste utvrđena cijena tone peleta. Ovim bi se mogli rukovoditi i nadležne institucije u oba entiteta, smatraju u Vanjskotrgovinskoj komori BiH.

A vlasti brinu kako već brinu

Na zapadu Bosne i Hercegovine, u Krajini koja je najveći proizvođač drveta u Federaciji BiH, premijer Unsko-sanskog kantona Mustafa Ružnić je nakon susreta sa drvoprerađivačima prije mjesec dana poslao inicijativu nadležnim državnim institucijama da se ukine Odluka Vijeća ministara BiH o privremenoj zabrani izvoza šumskih sortimenata, a da ostane na snazi zabrana izvoza oblovine odnosno trupaca, te da se proizvođačima peleta u Bosni i Hercegovini ograniči marža kako bi cijena peleta po toni iznosila oko 450 konvertibilnih maraka (225 eura).

Iz Vanjskotrgovinske BiH su ovu inicijativu ocijenili vrlo dobrom i dobrodošlom. Mirsad Hubanić, sekretar u Udruženju šumarstva i prerade drveta Privredne komore Federacije BiH o Ružnićevoj inicijativi i ukupnom problemu sa zabranom izvoza za drvoprerađivače prvo izražava skepsu u pogledu kvaliteta Odluke Vijeća ministara BiH.

„Ne znam koliko je Vijeće ministara dobro procijenilo situaciju kada je donijelo ovu mjeru. Mi, kao Komora ipak moramo štititi interese naših firmi kojih ima preko 1.000 sa više od 15.000 radnika, prošle godine drvoprerađivači Federacije su izvezli više od 600 miliona eura“, kaže Hubanić.

Kao važnu komponentu u ovoj slojevitoj materiji komplikovane državne strukture ističe stav kako o energetskoj stabilnosti u prvom redu treba da brinu vlade svih nivoa.

I brinu, suma sumarum, kako već brinu. U tri mjeseca zabrane izvoza ogrjevnog drveta i peleta, napravljena je ozbiljna kriza u drvoperađivačkom sektoru, a cijene ovih energenata na domaćem tržištu i dalje su astronomski visoke za džep bosanskohercegovačkih građana. Niko nikoga ne ferma, a konfuziju pojačava asinhrona aktivnost različitih nivoa vlasti. A dolazi jesen koja će vrlo brzo predati mandat najhladnijem godišnjem dobu.

Iskusni bosanskohercegovački trgovac peletom koji intenzivno posluje sa Italijom, a koji je zahtijevao anonimnost, priča kako je još prije pola godine predosjetio svojevrsni „raspad sistema“ cijena.

„Odmah po izbijanju rata u Ukrajini, a poznato je da su Ukrajina i Bjelorusija najveći proizvođači peleta u Evropi, italijanski kupci su bukvalno nagrnuli u Bosnu i Hercegovinu i prije svih napravili ugovore i avansirali nabavku ogrjevnog drveta i peleta. Prije agresije na Ukrajinu kod nas je prosječna cijena peleta iznosila 350-380 konvertibilnih maraka (175-190 eura), a u Italiji 300-330 eura. Ekonomska logika ne poznaje socijalnu senzibilnost ni emociju i potpuno mi je jasno zašto u ovakvoj situaciji domaći proizvođači lageruju pelet i bukvalno ga kriju od ovdašnjih kupaca. Njima se čak i ne isplati da ga prodaju ni po 600 konvertibilnih maraka (300 eura) po toni ovdje, što je prenapuhana cijena, kada u Austriji i drugim evropskim državama za istu robu mogu prodati za 400 i više eura“, priča iskusni menadžer i kao aktuelni primjer navodi da je cijena tone peleta u Njemačkoj 750 eura. Dakle, ko da više.

Izvor: Al Jazeera

Reklama