Četiri godine neispunjenih obećanja u BiH: ‘Primjer najgoreg ekonomskog ponašanja’

Povećanje plata, smanjenje nezaposlenosti, reforme, investicije, rast industrijske proizvodnje…, termini su bez kojih ne može proći niti jedna predizborna kampanja u Bosni i Hercegovini, kao svojevrsne ekonomske ikebane obećavajućih stranačkih programa.

Četiri godine kasnije, slijedi repriza u kojoj, poput na pokvarenoj ploči, lideri slavodobitno predstavljaju revoluciju koja će neminovno uslijediti nakon njihove izborne pobjede, u kojoj će BiH doživjeti procvat, plate porasti za 50 posto, a Sarajevo biti bogat grad, iz kojeg, valjda, više niko neće otići.

A ona ranija obećanja?

Pa, ko ih se još sjeća? Već su zaboravljena, jer, zar bi neko trebao misliti o nezaposlenosti ili mizernim penzijama u situaciji u kojoj unutrašnji neprijatelj ruši naciju, prijeti miru i zvecka oružjem? Naravno, postoje prioriteti, a ako ćemo suditi prema prethodne četiri godine, od prošlih izbora, ekonomija nije bila među njima, a samim tim, niti ono što bi glasače najviše trebalo zanimati – kvalitet života.

Četiri ispunjena ekonomska obećanja

Istinomjer je izračunao da su stranke koje su nakon izbora 2018. formirale vlast, njih šest, u predizbornim kampanjama ispalile 82 obećanja vezana za ekonomiju. Ispunjena su, tvrde – četiri!

Istina, osim nezainteresovanosti vlasti za ispunjavanje predizbornih obećanja, na građane BiH se u protekle četiri godine sručilo još dosta toga, previše za njihove poluprazne džepove. Pandemija korona virusa i ruska invazija na Ukrajinu prouzrokovali su svjetski ekonomski haos, no, dok su druge zemlje odgovarale manje ili više kako bi ublažile udar, u BiH to nije bio slučaj, pa su građani globalni privredni kolaps dočekali u panici.

Šta se, gledano okom ekonomske statistike, dešavalo u BiH u protekle četiri godine?

Brojke su, mora se priznati, bolje, kada bi se samo one uzimale u obzir.

Na isteku juna 2022., u BiH je bilo 359.607 osoba na evidencijama zavoda za zapošljavanje, dok ih je na kraju 2018. bilo 435.266.

Prosječna plata u bh. entitetu Federacija BiH u decembru 2018. bila je 467 eura (914 KM), a u maju 2022. iznosila je 567 eura (1.110 KM). U bh. entitetu Republika Srpska plata je sa 455 eura (891 KM) u decembru 2018. skočila na 564 (1.105 KM) u maju 2022. To su podaci koji, da nije bilo potpunog poremećaja, ne bi bilo nezadovoljavajući.

No, ako u obzir uzmemo činjenicu da je, prema podacima Saveza samostalnih sindikata BiH, sindikalna potrošačka korpa u BiH u februaru 2019. iznosila 1.032 eura (2.019 KM), a u avgustu 2022. za skoro 50 posto više,1.482 eura (2.900 KM), dok su minimalne plate u FBiH (543 KM) i RS-u (590 KM), kao i prosječne penzije (544 u FBiH, 485 u RS-u) pet ili više puta niže od te brojke, onda je taj napredak više nego nedovoljan, s čim se slažu i ekonomski analitičari koji su govorili za Al Jazeeru.

U najkraćem, njihov je zaključak da je nekog napretka, bilo, no, niti blizu da bi se moglo reći da se u BiH živi bolje u trenutnim okolnostima. Štaviše.

‘Iseljavanje najbolji pokazatelj rezultata rada vlasti’

Ekonomist Igor Gavran prethodni period ocijenio je kao „jako loš“ i „nepovoljan“ kada je riječ o većini pokazatelja.

„Statistika nam ovdje ne može puno pomoći, jer je bilo previše poremećaja, velikih skokova i velikih padova. No, ono što dočarava stanje u najboljem smislu je koliko su troškovi života porasli za obične građane, naročito za one najugroženije. Iako su u nekim kategorijama skočila, primanja nisu rasla niti približno da bi to pomoglo građanima. Većina ljudi ne živi bolje“, mišljenja je Gavran.

Ono što naglašava je da ekonomsku sliku BiH najbolje iscrtava podatak o masovnom iseljavanju u BiH.

Prema izvještaju Ujedinjenih nacija za 2022. godinu, BiH je prva u svijetu na listi sa najvećim smanjenjem broja stanovnika, sa padom od 1,5 posto na godišnjem nivou. Prema podacima koji se mogu pronaći na internetu, ta brojka u posljednjih osam godina dostigla je skoro pola miliona ljudi.

„To najbolje pokazuje rezultate vlasti i njihovo loše upravljanje, počev od pandemije, u kojoj smo zbog njihove zakašnjele reakcije ostali bez velikog broja građana, pa do sadašnje krize“, kaže Gavran.

Ekonomski ekspert Admir Čavalić osvrnuo se na izostanak implementacije reformske agende, koja je bila aktuelna i prije 2018.

„Nažalost, realizacija je bila slaba, nisu pokrenuti gotovo nikakvi procesi“, kaže Čavalić, rezimirajući četverogodišnji period u BiH s aspekta ekonomije.

„U 2019. sačinjen je tekst zajedničkih socioekonomskih reformi, te je postojala nada da će se nastaviti s reformama koje nisu bile realizovane. Nažalost, pandemija je zaustavila bilo kakve procese, te se generalno ne može niti govoriti o ekonomskim reformama. Državni nivo vlasti bio je ili blokiran ili su se probijali mnogi rokovi, pa se propustilo dosta prilika za razvojne projekte na državnom nivou, naročito one koje bi imale podršku međunarosne zajednice. I dok je od 2018. do 2020. zabilježen blagi ekonomski rast, a 2019. bila historijska po dosta parametara, pozitivni trendovi urušili su se 2020. zbog pandemije, a sada imamo i inflaciju i energetsku krizu“, dodao je.

‘Puzajući rast nije dovoljan’

Podsjeća da je Međunarodni monetarni fond (MMF) objavio studiju o manjku efikasnosti i lošem rukovođenju javnih kompanija u BiH, što je izazvalo krizu javne ekonomije i slabljenje potencijala zapošljavanja javnog sektora, te onemogućilo rast plata.

„To vodi tome da se populacija uglavnom okretala privatnom sektoru. Imamo industrije koje su se razvile, naročito IT, gdje su plate koje su do sada bile nezamislive u BiH, no, radna snaga koja se nije mogla suočiti sa problemima u BiH, odlučiti je ići u inostranstvo. Trend koji je pokrenut 2014. bio je intenzivan i u periodu od 2018. do 2022., uprkos pandemiji korona virusa“, kaže Čavalić.

„Generalno, došlo je do ekonomskog rasta, ali je on puzajući. Rast od dva posto godišnje nedovoljan je da zadovolje potrebe građana i privrednika. Prosječna plata je rasla, ali minimalno, kao i penzija. Generalna ocjena ove četiri godine može biti minimalan rast, ali nedovoljan da zadrži populaciju u  zemlji i omogući zdrave instrumente razvoja”, dodao je.

I dok Evropa zbog inflacije i energetske krize u strahu čeka zimu, u BiH se ponavljaju stare predizborne priče. A, reakcija nigdje.

Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih zemalja čiji građani nisu dobili nikakve olakšice zbog ekonomskog zemljotresa usljed ruske invazije na Ukrajinu.

U Evropi panika, u BiH svađe i podjele

„Makar se u ovom periodu pred izbore moglo očekivati da dođe do nekih reakcija vlasti, pa da se makar i neiskreno umile građanima i konačno uvedu neke mjere podrške, kako bi ljudi prevladali visoke račune i inflaciju, da reaguju, ograniče cijene ili preduzmu bilo koju od mjera koje su druge vlade primijenile. Nažalost, toga nije bilo. Mjere podrške i u pandemiji su bile drastično zakašnjele i nedovoljne, veoma niske u odnosu na potrebe, a sada, u vrijeme inflacije, nemamo nikakve. Apsolutno ništa. Pred sami finiš ovog perioda vlasti, imamo primjere njenog najgoreg ekonomskog ponašanja“, dodaje Gavran.

Čemu se, nakon izbora, mogu nadati građani, pitanje je koje će kod većeg broja Bosanaca i Hercegovaca izazvati brigu?

Gavran nije optimista.

„Recesija se najavljuje u većini zemalja, ne vidi se kraj ratu u Ukrajinu i njegovim posljedicama, u većini svijeta strahuje se pred nadolazećom zimom zbog grijanja, tako da je pred našom novom vlašću jako mnogo izazova. No, poučeni ranijim uskustvima možemo očekivati da taj period, u kojem će druge vlade djelovati u panici, kod nas protekne u podjelama i svađama ko će preuzeti koju funkciju nakon izbora“, kaže Gavran.