Aleksandar Olenik: SNS prema Vojvodini ima neokolonijalni pristup

Treba riješiti ključne probleme, a to je diktatorska vladavina Vučića i onda se baviti problemima koji su specifični, kaže srbijanski opozicioni zastupnik.

'Borba za građansku, slobodnu i autonomnu Vojvodinu koja sama odlučuje o svojoj ekonomiji najveća je, najoštrija i suštinska brana populizmu i nacionalizmu', kaže Olenik (Ustupljeno Al Jazeeri)

Nedavno je konstituisan novi saziv Skupštine Srbije, koji se mnogo razlikuje od ranijeg koji je bio gotovo bez opozicije.

Među novim parlamentarcima je i vrlo zvučno opoziciono ime Aleksandar Olenik koji poručuje da se Vojvodina vratila u Skupštinu, odnosno da ovaj dio Srbije opet ima autentične predstavnike.

Tim povodom razgovaramo sa Olenikom o novom sazivu Skupštine Srbije, o očekivanjima, o politici SNS-a prema manjinama, susjedima, EU…

Aleksandar Olenik je rođen 1973. godine u Kikindi. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu. Živi i radi u Beogradu, gdje se od 2000. godine bavi advokaturom, sa razvijenom praksom iz oblasti sudske zaštite ljudskih prava manjinskih grupa i krivičnog prava.

Početak njegovog rada na političkoj sceni Srbije vezan je za rad u Izvršnom odboru Pokreta slobodnih građana. Godine 2019. izabran je za prvog predsjednika Građanskog demokratskog foruma. Trenutno nije član nijedne političke stranke, a u Skupštinu Srbije je ušao sa liste “Zajedno za Vojvodinu – Vojvođani”.

Iako dolazi iz redova nacionalnih manjina, odnosno iz rusinske zajednice, Olenik smatra da su suštinski problemi u srbijanskom društvu zajednički za sve građane, a odnose se na oblik vladavine, pravo na slobodne izbore, vladavinu prava…

Povratak Vojvodine u Skupštinu Srbije

„Ovaj saziv Skupštine će biti bolji i jači jer je prethodni bio nula, bio je jednopartijski jer je zbog štetnog i nepromišljenog bojkota koji je samo oslabio opoziciju posebno na lokalu jer ih je za dve godine odvojio od javnih izvora finansiranja. Tako da je opozicija van Beograda i Novog Sada rudimentirana ili je gotovo nema. Glavni cilj tog bojkota je bio da se opozicija svede na one koji je mogu da finansiraju iz vlastitog džepa, a ne iz javnih izvora i da ima pristup medijima ili svoje medije. Na taj način najveći deo opozicije je finansijski ukošen.

Uprkos tim okolnostima, ipak je jedan deo opozicije koji nije vezan za jednog finansijera ili jednu vrstu medija ušao u parlament i zajedno sa svim ostalim, levim ili desnim, koji su protiv Vučića, biće ovo mnogo kvalitetniji saziv od prošlog“, kaže Olenik i dodaje da od većine zavisi da li će i dalje biti cirkusa i zloupotrebe u Skupštini.

„Ono što mogu da kažem za Vojvođane, o čemu svedoče naša prva izlaganja odnosno rasprava o izboru predsednika, potpredsednika Skupštine i radnih tela. mi ćemo biti tačna, precizna i oštra opozicija, ali nećemo prelaziti granice normalnog i pristojnog. Ne mora se biti vulgaran i bezobrazan da bi se poslala jasna, precizna i oštra politička poruka“, smatra Olenik.

Biti opozicioni političar u Srbiji i pripadnik nacionalne manjine je izuzetno zahtjevno. Međutim, Olenik se suprostavlja nametnutom konceptu da se predstavnici nacionalnih manjina bave samo svojim pravima i nadležnostima.

„Smeta mi radikalski narativ da manjine i njihovi politički predstavnici trebaju da se samo bave manjinskim pitanjima kao što je kultura, obrazovanje, informisanje… Svi mi – Hrvati, Mađari, Ukrajinci, Rusini, Albanci i drugi – imamo iste probleme, udišemo isti vazduh i svi imamo diktatora za predsednika, svima su nam prava ugrožena, iste su cene i inflacija za sve građane. Jedina je razlika što uz navedeno imamo probleme i u domenu manjinskih prava.

Međutim, svesti manjine samo na borbu za to što je različito u odnosu na većinu je pogrešno i time se umanjuje značaj manjina i vežu im se ruke. Mi u Vojvodini i u našoj koaliciji ne pristajemo na to jer ako rešimo problem sa prugama to neće olakšati život samo manjinama nego svim građanima. Suštinski treba rešiti ključne probleme, a to je diktatorska vladavina Vučića, a nakon toga se baviti problemima koji su specifični za određenu grupu. Prioritet, kad su u pitanju problemi našeg društva, je oblik vladavine koji imamo, pravo na slobodne izbore i pitanje da li ćemo uvesti sankcije Rusiji da se pozicioniramo tamo gde pripadamo – u Evropi ili ćemo nastaviti put iza gvozdene zavese prema Sibiru, iza granice Rusije i Belorusije. A to opet nema nikakve veze da li ste pripadnik manjinskog ili većinskog naroda“, dodaje Olenik.

Vojvodina je motor ekonomskog razvoja Srbije

Od odnosa službenog Beograda i Novog Sada zavisi u kojem će smjeru ići Srbija. To se posebno odnosi na ekonomiju jer je Vojvodina i dalje najrazvijeniji dio Srbije.

„SNS ima prema Vojvodini kolonijalni, odnosno neokolonijalni pristup. Oni bi da mogu ukinuli Vojvodinu, samoupravu, njen parlament, vladu, ministarstva, institucije…. Međutim, procenili su da zbog ličnih interesa, odnosno plata koje primaju i novca kojim raspolažu kroz institucije zadrže minimalni oblik autonomije. Zbog toga oni realizuju prava i ovlasti autonomije Vojvodine samo onoliko koliko im njihovi uski lični interesi dozvoljavaju. To je jako pogrešno ne samo po Statutu Vojvodine, nego i zbog građana. Istorijski je dokazano da što je ekonomski Vojvodina jača to je Srbija razvijenija, a kad Vojvodina ima više samouprave i da sama odlučuje tada se ekonomski brže razvija. Mi se borimo da onoliko koliko se proizvodi u Vojvodini da se toliko i ulaže”, kaže.

“Ako analiziramo istorijske podatke videćemo da je Vojvodina imala najbrži ekonomski rast između 1974. i 1988. godine kada je imala i zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast. Dosegla je nivo razvoja Hrvatske, po nekim parametrima je čak uspela prestići Hrvatsku. Bila je blizu, ali nije dosegla standard Slovenije. Da nisu nasilnim putem uz pomoć DB-a ‘jogurt revolucijom’ ugušili autonomiju Vojvodine ona bi sad ekonomski bila jača nego Slovenija. Suštinski, nacionalizam koji nas je doveo u ovo stanje, je počeo ‘jogurt revolucijom’ kada je Milošević svoj lažni komunizam i socijalizam zamenio nacionalizmom”, dodaje.

Napominje da će ta politika trajati “dok god ne zatvorimo celi krug i dok Vojvodina ne vrati svoje ovlasti da sama odlučuje”.

“Smatram da je toj politici koja se nekad zvala ‘velika Srbija’, sada je za unutrašnju upotrebu ‘srpski svet’, a za van ‘Otvoreni Balkan’ potrebno polomiti zube u Vojvodini i Crnoj Gori. Naša borba za građansku, slobodnu i autonomnu Vojvodinu koja sama odlučuje o svojoj ekonomiji najveća, najoštrija i suštinska brana populizmu i nacionalizmu. Upravo će Vučić izgubiti političku borbu u Vojvodini gde će biti poražena njegova radikalska politika koju nikad nije napustio. Uspio je jedan deo Evrope da prevari 2012. godine pričom o evropskom putu Srbije. Sad je ogoljena njegova politika. Sad je svima jasno da su pregovori prekinuti zbog podrške Rusiji, i za posledicu imamo veliku inflaciju i divljanje cena, a stanje će biti još gore.

Najbitnije je da se Vojvodina vratila u Skupštinu i time je počela borba za sve naše ciljeve, političke, ekonomske, građanske… Vojvodine će biti onoliko koliko se mi Vojvođani budemo borili za nju. Taj proces je nezaustavljiv i pitanje je vremena kada ćemo da ostvarimo naše ciljeve“, ističe Olenik.

Manipulacija manjinama

Položaj manjina u Srbiji je i dalje jedna od tema u fokusu u unutrašnjoj i regonalnoj politici, a njima se manipulira u dnevnopolitičke svrhe nacionalističke politike Vučića.

„U normalnim okolnostima ili u Evropskoj uniji manjine su te koje spajaju države, regije, ono što donosi raznolikost, lepotu u unutrašnji život EU koja ima najbolje zakone i mehanizme za zaštitu prava manjina. Npr. Lužički Srbi imaju ostvarena sva prava jer je to osnova i temelj EU. Kod nas u regionu stanje je upravo suprotno. Manjine se u jednoj državi koriste na destabilizaciju ili za političke potrebe matične države.

Očigledan je primer da Vučić poslednjih meseci nepotrebno podiže tenzije sa Hrvatskom jer se procesi pregovaranja sa Kosovom privode kraju, a njemu je potreban novi protivnik da bi održao svoju politiku. Kao svakom nacionalisti ponestalo mu je protivnika bez kojih ne može, a za to je odabrana Hrvatska. Na žalost, od toga će najviše štete imati Srbija, a još veću štetu će imati njeni građani. Umesto da manjine budu faktor približavanja EU, zahvaljujući politici SNS-a i Vučića manjine se zloupotrebljavaju i kao sve ostalo se koristi za udaljavanje od EU“, zaključuje na kraju razgovora Olenik.

Izvor: Al Jazeera