Priča o rasnoj supremaciji i vlasti u SAD-u
U temelju ovog pokreta je zapravo rasizam koji se poput požara širi, prije svega, kroz evangelističko stanovništvo.
Ovo je tekst koji govori o sve vidljivijom nastojanjima bijelaca u Americi da održe svoju rasu najbrojnijom, rasu koja će i dalje imati vlast, vladati poslovnim svijetom sviješću da cilj opravdava svako sredstvo, uključujući i nasilje. Uključujući i građanski rat, ako zatreba. Ovo nije priča o opstanku, kako je vole predstavljati, nego priča o supremaciji i vlasti.
Tijekom prva dva desetljeća 20. stoljeća u Sjedinjenim Državama mnogo se govorilo o temama kao što su “samoubojstvo rase”, pad zapadne civilizacije i takozvanoj “žutoj opasnosti”. Kako su primijetili brojni autori, natalitet je opadao u svim zapadnim zemljama. Ako se ovaj trend ne preokrene, upozorili su, stanovnici zapadne Europe i Sjedinjenih Država vjerojatno će se naći preplavljeni narodima koji su se brže i više razmnožavali.
Bila je to tema kojoj se i predsjednik Theodore Roosevelt uvijek iznova vraćao. U više je navrata upozoravao američki narod na “dekadenciju rase” koja bi bila neizbježna posljedica niske stope nataliteta. “Ako američki brakovi nemaju u prosjeku četvero djece”, rekao je, “onda bi Nijemci ili Slaveni na kraju mogli postići svjetsku dominaciju”.
Drugi su smatrali da Azijati, čiji se broj brzo povećavao, predstavljaju najveću prijetnju. Na primjer, romanopisac Jack London smatrao je da se treba bojati Kineza i Japanaca. Prema Londonu, Japanci bi mogli biti vođe, jer su imali upravljačke i organizacijske sposobnosti koje su nedostajale Kinezima.
Ove ideje očito nisu toliko zastarjele kao što bi se moglo pomisliti. U svojoj knjizi, “The Birth Dearth,” koju je 1987. godine objavio kolumnist Ben J. Wattenberg, upozorenja se jedva razlikuju od onih Rooseveltovih i Londonovih. “Posljednjih nekoliko desetljeća”, kaže Wattenberg, “stopa plodnosti pada u svim zapadnim zemljama. Ako ne poduzmemo nešto da preokrenemo ovaj trend”, upozorio je on, “vjerojatno ćemo izgubiti dominantnu poziciju u svijetu u korist Sovjeta i zemalja Trećeg svijeta.”
Iako postoji raširena “nestašica rađanja”, stanovništvo zapadnih zemalja i dalje raste. Ali to je jednostavno posljedica činjenice da su pripadnici “baby boom” generacije trenutno u generativnoj dobi. Ako se sadašnji trendovi nastave, kaže autor, ukupna populacija “zapadnih demokratskih industrijskih nacija” počet će opadati za 30 godina.
S druge strane, upozorava Wattenberg, stanovništvo Sovjetskog Saveza i drugih komunističkih nacija nastavit će ubrzano rasti, kao i stanovništvo Trećeg svijeta. Stopa plodnosti u komunističkom bloku je 28% viša nego u Sjedinjenim Državama. Stope nataliteta u trećem svijetu još su veće. Godine 1950, kaže on, zapadnjaci su činili 22% svjetske populacije. Danas oni čine samo 15%. Do 2035. ta brojka neće biti veća od 8%.
“Posljedice toga mogu biti katastrofalne”, kaže autor. Kako se broj stanovnika smanjuje, zapadni kulturni utjecaj u Trećem svijetu neizbježno će se smanjivati. Našim se idealima više neće diviti. Naš politički sustav više se neće oponašati. Nećemo više biti u poziciji izvoziti svoju umjetnost i književnost. Zapravo, Treći svijet bi s vremenom mogao postati dominantan i uništiti našu kulturu. Drugim riječima, možda doista postoji žuta opasnost, iako možda neće poprimiti oblik koji su zamišljali London i drugi autori s početka 20. stoljeća.
Prema Wattenbergu, najozbiljnija posljedica pada nataliteta može biti pad vojne moći. Kako ističe, vojna tehnologija je jako skupa. Izgradnja nosača zrakoplova sada košta gotovo tri milijarde dolara, a projekt “Ratova zvijezda” vjerojatno će stajati trilijun. “Očito je potrebna velika populacija poreznih obveznika kako bi se uzdržavale današnje vojne ustanove”, njegov je zaključak.
“The Birth Dearth” je fascinantna i zastrašujuća knjiga. On tvrdi da je zapadnjačka kulturna dominacija u Trećem svijetu potpuno korisna, koja potiče da se plodnije razmnožavamo kako bismo mogli nastaviti povećavati naše već ogromne vojne izdatke.
Omiljeni autor supremacistima
Ben Wattenberg je omiljeni autor među sadašnjim bijelim supremacistima u Americi, ali i najkonzervativnijem, desničarskom krilu Republikanske stranke koja se žestoko protivi bilo kakvom obliku pobačaja. Najveći razlog je strah da bi se demografska slika mogla ubrzo toliko promijeniti da će “bijeli čovjek” izgubiti vlast i postati – manjina. Za 30 godina Amerika neće više biti zemlja bijelaca. To je temeljni razlog zboge čega je za predsjednika 2016. godine izabran Donald Trump kojeg su prepoznali kao beskrupuloznog čovjeka koji će, radi vlastite koristi, ispunjavati sva njihova traženja. Tako je i bilo, tako će možda i dalje biti. Za sada je taj projekat usporen, nakon što je Joe Biden došao u Bijelu kuću, ali bijeli supremacisti nisu stali. Rade na lokalnoj razini ukljanjajući sve iz Republikanske stranke koji im se protive.
U vrijeme Trumpovog predsjednikovanja, ostvario se njihov san – dobili su premoć na Vrhovnom sudu. Slučaj je htio da je troje sudaca, zbog smrti ili umirovljenja, otišlo baš u Trumpovim godinama na vlasti. Postavljeno je troje novih, krajnje konzervativnih sudaca. Tako su, od ukupno devet sudaca na Vrhovnom sudu, konzervativci dobili pet i to krajnje konzervativnih od koji se neki mogu prepoznati kao desničari.
Sve je rezultiralo ukidanjem jednog od najvažnijih zakona – pravo na pobačaj. Naime, od ukupnog broja svih pobačaja u Sjedinjenim Državama čak 60 posto otpada na bijele žene, što znači manje bijelih beba, što znači manje poreskih obveznika, manje vojnika … u budućnosti. I upravo bi ukidanje pobačaja moglo riješiti bjelačka strahovanja da će postati manjina.
U temelju ovog pokreta je zapravo rasizam koji se poput požara širi, prije svega, kroz evangelističko stanovništvo, koje je temelj američkog društva, kroz njihove crkve i medije. Druga su grupacija katolici koji se općenito protive pobačaju smatrajući ga najvećim grijehom. I zato se, trenutačno, onima koji ne podržavaju Trumpa, kojeg supremacisti žele vidjeti ponovno u Bijeloj kući, prijeti nasiljem, pa čak i pripadnicima FBI-a nakon što su pretresli Trumpovu kuću na Floridi. Prijetnje smrću, ali konkretni pokušaji fizičkog uklanjanja agenata saveznog istražnog biroa – FBI – postaju stvarnost.
Osim prijetnji, koriste se laži, teorije urote, stvaraju se mediji koji su propaganda, koristi se bezočno internet. Američki desničari se povezuju s bijelim desničarima u Europi što simbolizira mađarski premijer Viktor Orban, ali i mnoge oporbene političke stranke u Italiji, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj … To je američka i globalna stvarnost uz jačanje nacionalizma i rasizma u Kini, Rusiji, Indiji…
Trenutačno se u svijetu vodi borba između demokracije i autokracije. Dakle, može li demokratsko društvo pobijediti u ovoj suludoj i opasnoj utrci ili će novi oblik fašizma prevladati. Mnogi strahuju da će samo Treći svjetski rat dati odgovor na to pitanje.