Koliko Zapadni Balkan košta odlazak stanovništva?

Napuštanje teritorije Zapadnog Balkana zbog kojih su se vodili ratovi od strane nekadašnjih ratnika i njihovih potomaka, odavno ne predstavlja novost. Čak i najoptimističniji među nama, a to su političari sa dugogodišnjim stažom na vlasti, konstatuju da je demografija i depopulacija najveće breme sadašnjosti i budućnosti ove regije.

Još krajem dvadesetog vijeka su počele prve migracije. Najkvalifikovaniji stručnjaci su napuštali svoja mjesta življenja u potrazi za boljim i plaćenijim poslovima. I to je ono što se dešavalo od kako je svijeta i vijeka. Potom su krenuli kvalifikovani radnici, pa majstori – zanatlije, a sada idu svi i to sa porodicama. U pitanju su višemilionske migracije koje precizno ne može ustanoviti niko.

„Ne postoji nijedna organizacija u zemlji i inostranstvu koja ima preciznu evidenciju o migrantima iz Srbije, te se sa sigurnošću ne može govoriti o starosnoj ili obrazovnoj strukturi migranata. Pogotovu je za praćenje izazovan period od početka pandemije, gde se veliki broj ljudi vratio u zemlju. Međutim, nemamo dostupnih podataka na koliko dug period, da li je ostao u zemlji ili se nakon poboljšanja situacije vratio u inostranstvo“, kaže Nenad Jevtović, direktor Instituta za razvoj i inovacije iz Beograda.

On ističe procjene Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) prema kojoj je u periodu 2012-2016. Srbiju godišnje napuštalo u prosjeku 15.700 ljudi.

Bosnu i Hercegovinu napustilo pola miliona u osam godina

U Bosni i Hercegovini se ovom tematikom bavi Unija za održivi povratak i integracije u BiH, koja je osmislili i provela kampanje „Gradovi koji nestaju“ i „Stop iseljavanju građana iz BiH“.

„U periodu od jula 2013. do decembra 2021. ukupno je Bosnu i Hercegovinu napustilo 484.998 osoba. Po godinama to izgleda ovako: U 2013. – 24.043 osobe; u 2014. – 28.042 osobe; u 2015. – 29.805 osoba; u 2016. – 34.544 osobe; u 2017 – 35.634 osobe; u 2018 – 20.934 osobe; u 2019 – 56.987 osoba; u 2020 – 85.000 osoba i u 2021 – 170.000 osoba“, precizira Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije.

Iz ponuđenih podataka po gradovima, opštinama i entitetima se vidi da je podjednako stanovništvo napuštalo sve krajeve ove zemlje, a da je najdrastičniji odlazak iz Zvornika, Tuzle, Odžaka, Dervente, Kupresa, Bosanskog Grahova, Glamoča, Ljubuškog, Čapljine, Goražda i Foče.

„Obraćali smo se članovima Predsjedništva BiH kao i članovima Parlamentarne Skupštine BiH da zaustave odlazak građana. To se nije desilo jer nisu reagovali. Za rezultat imamo da odlaze kompletne porodice, koje ne samo da napuštaju svoje domove, već i radna mjesta. Škole se zatvaraju jer nema učenika“, upozorava Zukić.

Važnost demografske, obrazovne i makroekonomske statistike

Šta se dešava nakon odlaska ljudi? Koliko se naizgled banalna brojka multiplicira? Koliko to iznosi u novčanom iznosu? To je tek tema brojnih naučnih istraživanja i analiza. Westiminster fondacija za demokratiju (WFD) i Institut za razvoj i inovacije iz Beograda su nakon dvogodišnje analize izvedene na osnovu demografske, obrazovne i makroekonomske statistike lani objavili potencijalni godišnji nacionalni ekonomski gubitak.

Srbija po tim analizama godišnje gubi 897 miliona eura, Bosna i Hercegovina 710 miliona, Albanija 559, Kosovo 519, Sjeverna Makedonija 333, a Crna Gora 70 miliona eura godišnje. U međuvremenu su se ulazni statistički podaci još drastičnije promijenili.

„Rezultati dobijeni primenom metodologije koju smo posebno razvili za obračun troškova emigracije mladih na Zapadnom Balkanu pokazuju da je u Srbiji u školovanje osobe od predškolskog uzrasta, preko osnovne i četverogodišnje srednje, do kraja akademskih studija koje su u proseku trajale pet godina i okončane su 2018. godine, uloženo oko 34.000 evra. Troškovi srednjoškolskog obrazovanja koje je trajalo četiri godine i okončano 2018. godine iznosili su blizu 21.000 evra, dok su troškovi osmogodišnjeg osnovnog obrazovanja oko 13.500 evra. Na osnovu raspoloživih informacija dolazimo do grube aproksimacije od oko 55.000 evra prosečnog troška ukupnog školovanja jednog doktora“, naglašava Jevtović.

Računica može biti rastezljiva. Od najoptimističnijih 350 miliona eura do najnepovoljnijeg scenarija od 1,2 milijarde eura godišnjeg gubitka po osnovu uloženog novca u obrazovanje koje se nije vratilo.

„Odlaskom ljudi gubi se i potencijalni BDP. Dobijeni rezultati pokazuju da je direktno i indirektno, usled nemogućnosti da se godišnji odliv stanovništva spreči njihovim zapošljavanjem, generisan godišnji gubitak bruto dodatne vrednosti u iznosu od oko 900 miliona evra. Ukoliko saberemo ove troškove dolazimo do godišnjeg gubitka koji iznosi od 1,2 do dve milijarde evra godišnje“, tvrdi Jevtović.

Odlazak kao kratkotrajno rješenje

U Bosni i Hercegovni školovanje osnovca košta 13.000 eura, 20.200 eura školovanje srednjoškolca, dok su troškovi akademskog školovanja 29.000 eura. Prosječni troškovi završenih postdiplomskih – doktorskih studija iznose oko 43.000 eura. U dva entiteta su troškovi slični, dok su troškovi u Brčko Distriktu znatno iznad prosjeka.

Najveći prosječni gubitak od jedne iseljene osobe za godinu dana ima Crna Gora koja gubi 21.561 euro, slijedi Bosna i Hercegovina koja gubi 21.000, potom Srbija 19.500, pa Kosovo 17.000, Sjeverna Makedonija 15.850 eura po osobi i Albanija 14.900 eura.

U ovome trenutku je odlazak svake osobe kratkotrajno „rješenje za sve“. Međutim, vrlo brzo će postati pravi teret za privredu i čitav niz popratnih sektora. Bit će ogromno opterećenje za penzione, zdravstvene i obrazovne fondove, koje neće imati ko puniti. Za sada se „problem“ kamuflira marginalnim benefitima, prema kojima je država Bosna i Hercegovina od ispisa iz državljanstva svojih 95.000 državljana „zaradila“ 76 miliona maraka (38 miliona eura).

Države i pojedinačni ekonomski sistemi svakako računaju i na stavke priliva sredstava iz inostranstva. U prvom redu doznaka iz privatnih transfera, potom po osnovu plata rezidenata u inostranstvu, te penzija iz inostranstva kao dijela sekundarnog dohotka. Pomenuti iznosi rastu i bilježe znatan oporavak nakon krize sa pandemijom. U Bosni i Hercegovinu se godišnje po tim osnovama slije 1,75 do dvije milijarde eura.

Investiranje u nekretnine

„Građani Republike Srbije ili oni koji vode poreklo iz nje, u maticu šalju novac i investiraju, pre svega u nekretnine. Navedeni iznosi značajni su posmatrano i na makroekonomskom nivou i iznose od tri do četiri milijarde evra. Direktno utiču na smanjenje deficita tekućeg računa, ali i smanjuju deprecijacijske pritiske na domaću valutu“, napominje Jevtović.

Ukupni prilivi iz inostranstva, dodaje, čine oko 12 posto lične potrošnje stanovništva i to govori o njihovom signifikantnom uticaju na BDP preko ove rashodne komponente.

„Prema istraživanju koje je sproveo Republički zavod za statistiku (RZS) za 2014. i 2015. godinu, dominantan deo ovog iznosa odlazi u ličnu potrošnju stanovništva, oko 70 posto. Ulaganje u nekretnine čini oko 26 posto, dok investiranje u biznis čini tek tri posto ovog iznosa. U štednji stanovništva završava tek skromnih oko jedan posto“, napominje direktor Instituta za razvoj i inovacije iz Beograda.

Najveći značaj doznaka za BDP države u regiji ima Kosovo, a najmanje učešća Hrvatska i Sjeverna Makedonija.