Bivši afganistanski vojnik za AJB: Otkad su došli talibani ljudi su gladni hljeba

Danas smo, kao nekadašnji vojnici, u vlastitoj državi zarobljenici, ne možemo se slobodno kretati, a obični ljudi su gladni hljeba i sve više gube nadu da će bolji dani doći, za Al Jazeeru govori bivši pripadnik oružanih snaga ove države.

Ističe kako su on i njegovi nekadašnji saborci u ogromnoj opasnosti o talibanske odmazde, pa je stoga njegov identitet skriven. Sa njime smo govorili o aktuelnoj situaciji u Afganistanu, životu običnih ljudi, šta je godina pod talibanskom upravom donijela, te da li postoje neki pobunjenički pokreti i pokušaji odbijanja talibana.

• Uz veliku opasnost ste pristali na ovaj intervju. Kako opisujete trenutno stanje u Afganistanu, naročito kao nekadašnji pripadnik vojske ove države?

– Sigurnost naše imovine, pa i samih života, je u ozbiljnoj opasnosti. Ne bojimo se samo za vlastite živote, nego za živote naših porodica, naše braće, prijatelja…

Od kada je u našoj zemlji vlast preuzela grupa poznata kao talibani, dakle od prije godinu dana, nezaposlenost i beznađe zahvatili su sve naše ljude, a posebno snage sigurnosti.

Danas živimo u našoj zemlji kao zatvorenici, ne možemo se slobodno kretati i raditi jer nas identificiraju talibani i u životnoj smo opasnosti.

• Kako je biti bivši vojnik Afganistana danas i da li vas je ostalo mnogo?

– Pripadnici snaga sigurnosti, a naročito Nacionalne armije Republike, zapravo prolaze kroz najgore periode života. Jedan broj njih je emigrirao u strane zemlje, a jedan broj njih koji nisu imali sredstava za odlazak iz Afganistana suočava se s ekonomskim i sigurnosnim problemima svakim danom.

Ti problemi rastu iz dana u dan i sa njima se susrećemo na svakom koraku. Talibanska grupa je najavila opću amnestiju, ali ona nažalost nije provedena i pripadnici te oružane grupe nastavljaju se osvećivati vojnicima.

• Kako opisujete svakodnevnicu u proteklih godinu dana?

– U protekloj godini naša zemlja je bila u najgoroj situaciji na svijetu. Ekonomski, ljudima treba komad kruha. Politički je u nacionalnoj i međunarodnoj nelegitimnosti. Sa naučnog i kulturnog gledišta, nažalost, nema se šta reći, ljudi ne mogu slobodno slijediti svoje autentične običaje i tradiciju. To ide do te mjere da čak i mijenjaju svoj izgled prema uputama talibana.

Škole su zatvorene za djevojčice, a dječaci, barem oni koji idu u školu, suočavaju se s nedostatkom obrazovnih objekata. Kvaliteta nastave i obrazovanja je na najnižoj razini i u školama i na univezitetima. Univerzitete, koji su kolijevka naprednog obrazovanja u bilo kojoj zemlji, nažalost u Afganistanu vode fanatici, nepismene mule i ljudi talibana koji nemaju nikakvog dodira sa naukom, što je jasan primjer stanja.

U socijalnom sektoru danas u Afganistanu suočavamo se s ljudskim klasama, onima s velikim bradama i velikim problemima. Oni koji pripadaju talibanskoj grupi su superiorniji od svih ljudi u svakom pogledu. Ako idete u bolnice, talibani su superiorniji od vas. Ako idu ulicama, talibani i dalje imaju prednost prolaza, a ako idu cestama, vozila povezana s talibanima slobodno se kreću bez dozvola i legalnih dokumenata, ali druge vrlo pažljivo kontroliraju.

Danas ime ‘Talib’ kod nas znači da je vlasnik i posjednik svega, da je uzurpirao vladine urede i čak preselio svoje provincije iz provincija u njih. Kada je riječ o novcu i prihodima trgovaca i poslovnih ljudi, njega ima jako malo, ali se i to dijeli sa talibanima.

• Da li obični ljudi uopće imaju novca, prihoda? Da li strane organizacije pomažu?

– Danas, ako analizirate prosječan život ljudi, porodice imaju dnevne troškove od 500 afganija (afganistanska valuta; 5,57 eura), a dnevni prihodi su od 50 do 100 afganija (0,56 do 1,12 eura). Veliki broj nema ni ta primanja, ispod nule su. Danas jedino talibani u Afganistanu nemaju ekonomskih problema jer su uzurpirali i monopolizirali sva bogatstva.

Pomoć Svjetske organizacije za hranu i UN-a je u prehrambenom sektoru, ali njena raspodjela nije pravedna. S jedne strane talibani većinu uzimaju sebi i svojim porodicama i pristalicama, a s druge strane pomoć se distribuira preko tranzitnih i regionalnih predstavnika koji nekome pomoć daju nekoliko puta, a druga porodica ni ne zna da je stigla pomoć.

Kada bi se ta pomoć distribuirala bez intervencije talibana i predstavnika u regiji, možda bi se mogli riješiti problemi ljudi u ograničenoj mjeri i u ograničenom vremenskom razdoblju. No, dugoročno, svi ekonomski problemi ostat će u ovom nepoželjnom načinu vladanja.

• Koliko su aktivne druge grupe i pobunjenici protiv talibana?

– Druge grupacije stvaraju osjećaj nesigurnosti. Kada ljudi povezani s talibanima ubijaju nedužne ljude u ime otpora ili pripadnike sigurnosnih snaga prethodne vlade, dolazi do eksplozivnih i samoubilačkih napada. Tako nešto se desilo u subotu u Dasht Barchiju (Kabul), što se veže za aktivnost ISIL-a (oružane grupe Islamska država Irak i Levant).

Vođa Al-Qaide Ayman al-Zawahiri ubijen je američkim bespilotnim letjelicama u kući Sirajuddina Haqqanija; vođa pakistanskih talibana ubijen je na putu za Kandahar i stotine drugih istaknutih lica je ubijeno.

Fronta nacionalnog otpora se koncentrirala u većini provincija, a posebno u provincijama Panjshir, Baghlan, Takhar, Kunduz, Badakhshan, Parwan, Kapisa, Kabul… Na ovoj fronti ubijeno je više od 40 talibana i mnogi su ranjeni, a brojna sela u okruzima Dara, Rokha, Shatel, Khinj, Bazarak očišćena su od talibana.

Ova situacija predstavlja rat dobra protiv zla koji se nastavlja protiv talibana. Zato što je potpuno jasno da su talibani pridružena grupa Pakistana. Oni vladaju Afganistanom, okupirali su Afganistan i talibani su ovisni o jednoj naciji.

Kao primjer, možemo dati žutobradog mulu iz Pakistana, koji je došao u Kabul, a da nije službeno otputovao u zemlju u ime vanjske vlade sa službenom vladinom dužnošću. Vidjeli smo da su od premijera talibana do drugih pognutih glava se sastali, što je protivno političkoj kulturi.

• Kako se Afganistan može oporaviti, vidite li svjetlo na kraju tunela?

– Sa ovakvom situacijom i ovakvom vrstom nelegitimne vlasti i s ovim ljudima bez identiteta i legitimiteta, Afganistan se nikada neće oporaviti ni u jednom dijelu, jer tu su najveći problemi u različitim dimenzijama, kao što je, na primjer, nadmoć nepoznate grupe nad drugima.

Treba uzeti u obzir načela, kulturu, jezik i nacionalna pravila drugih nacionalnosti, iako su sve etničke skupine u Afganistanu bratske. Talibani su oni koji su napravili razliku i stvorili jaz, unutarnju i vanjsku nelegitimnost, postojanje terorističkih grupa kao što su mreža Al-Kaida, ISIL i druge ekstremističke grupe koje se smatraju neprijateljima čovječanstva.

No, jasno se može reći da Afganistan iz dana u dan nazaduje u odnosu na ostatak svijeta.