Ulazi li vještačka inteligencija u politički život?

Vještačka inteligencija svakodnevno nalazi sve više mjesta u životima običnog čovjeka, čak i kad taj isti čovjek nije toga svjestan.

Stoga nije ni toliko čudo da na danskoj političkoj sceni postoji stranka, kako se tvrdi, potpuno vođena vještačkom inteligencijom, koja se namjerava kandidirati na sljedećim generalnim izborima u junu 2023. godine.

Na prvu, ova vijest zvuči kao obični promotivni trik, kako bi se skrenula pažnja na umjetnički kolektiv Computer Lars, koji je stranku osnovao i nazvao Syntethic Party, odnosno Sintetička stranka. U Danskoj postoje stotine marginalnih stranka, umnogome slično sa zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije, pa “izbacivanje” vještačke inteligencije u prvi plan djeluje kao dobar način da se dobije medijska pažnja. Naravnom, za druge, nešto paranoičnije, stranka vođena vještačkom inteligencijom djeluje kao uvod u neki naučnofantastični film, u kojem roboti povedu rat protiv ljudi i preuzmu kontrolu nad planetom.

I dok su se stručnjaci više umorili govoreći da je budućnost prikazana u filmovima poput Terminatora gotovo nemoguća, jasno je da će vještačka inteligencija biti veliki i važni dio nadolazećih godina.

Milan M. Milosavljević, redovni profesor Elektrotehničkog fakulteta i Univerziteta Singidunum u Beogradu, specijalni savjetnik za vještačku inteligenciju u beogradskom Institutu Vlatakom te dopisni član Akademije inženjerskih nauka Srbije ne misli da je ‘kandidatura’ vještačke inteligencije promotivni trik, već da se radi o zakonitosti razvoja zapadnih demokratija koje su se već pretvorile u centralizirane birokratske strukture.

“Od vladanja na osnovu pravila, pa do algoritamske implementacije tog procesa, ne deli nas ni jedan korak, kako je to pokazao razvoj ekspertskih sistema u ranom dobu razvoja veštačke inteligencije (VI). Stoga, tehnički gledano, savremeni sistemi VI pružaju solidnu tehnološku osnovu za donošenje političkih odluka”, kaže profesor Milosavljević.

Etičke implikacije

Ali, kao i uvijek, moramo imati u vidu etičke implikacije, upozorava stručnjak za vještačku inteligenciju.

“Budući da je tehnologija etički neutralna, lako možemo zamisliti da ova ideja završi u totalizaciji jednog društva, ali isto tako, potencijalno može dovesti do viših oblika demokratizacije, gde pre svega mislim na neposredno učešće svih građana jedne zemlje u njenom političkom životu.”

Rezultati koje svakodnevno viđamo pri korištenju vještačke inteligencije daju dobre prognoze za njeno korištenje u donošenju odluka bitnih za moderno društvo.

Tehnologija mašinskog učenja, koja danas dominira u vještačkoj inteligenciji, omogućava da se svako iskustvo u donošenju odluka, ukoliko je sačuvano kao digitalni otisak, vrlo efikasno transferira u sisteme vještačke inteligencije visokih performansi, ističe Milosavljević, koji napominje da takvih primjera ima sve više svakim danom.

“Napredni navigacioni sistemi koji u realnom vremenu pomažu vozaču da izbegava gužve, berzanski konsultativni sistemi, automatizovani medicinski dijagnostički sistemi, ekspertski sistemi u domenima koji zahtevaju skupe konsultante (nalaženje naftnih i drugih prirodnih nalazišta, asembliranje složenih sistema iz jednostavnijih komponenti i sl.)…”

Specijalni savjetnik za vještačku inteligenciju u beogradskom Institutu Vlatakom podsjeća da su medicinski dijagnostički sistemi zasnovani na vještačkoj inteligenciji tačniji od dijagnoza ljekara na globalnom svjetskom nivou, što također daje osnovu da se možemo pouzdati u odluke koje ovakva tehnologija donosi.

Osim navedenog, posebno  su fascinantni prodori u domenu prirodnih jezika, kao što su automatska prevođenja sa jednog jezika na drugi, prepoznavanje govor i transformiranje u tekst, generiranje sažetaka tekstova proizvoljne dužine i slično.

Pomoć tehnologije

Brojni stručnjaci ističi da vještačka inteligencija ima potencijal da pomogne u organiziranju rada, kako bi se povećala učinkovitost, kako bi se optimizirali troškovi i kako bi se postigli napreci u istraživanjima.

Kako privatne kompanije nevjerovatno napreduju upravo zahvaljujući korištenju vještačke inteligencije, logičan slijed bi bio da ta tehnologija primjenom naučenog u realnom sektoru odgovori izazovima u javnom sektoru.

Ono u čemu bi posebno vještačka inteligencija dobra bila jeste raspodjela resursa, na što brži i efikasniji način, bez ikakvih dilema da li je taj posao obavljen profesionalno ili da bi se zadovoljili interesi pojedinaca, rad s velikim bazama podataka, optimizacija rada, odnosno postavljanje pravih ljudi na pravo mjesto u pravom trenutku, predviđanje raznih scenarija i donošenja odluka prije nego što se problemi uopće jave, što je čest slučaj u zemljama regije (problem zagađenja, neadekvatnog vodovoda i kanalizacije, saobraćaja…).

Naravno, presudan korak za učešće vještačke inteligencije u javnom životu jeste prihvaćanje građana da o njihovoj sudbini na bilo koji način odlučuje neko ko nije od krvi i mesa.

Međutim, smoreni stalnim političkim prepucavanjima, nizom afera i imenovanjima podobnih umjesto sposobnih, ne bi bilo nemoguće da građani čak i regije svoj glas daju vještačkoj inteligenciji.

“Ako već govore da će mene zamijeniti roboti, zašto onda mi ne bi političare zamijenili istim takvim robotima?”, pita student Džemal Jahić.

Nedavno je čelnik Stranke demokratske akcije i nekadašnji član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović u govoru rekao da će radnike i vojsku ubuduće morati nadomjestiti roboti, što je izazvalo negodovanje i podsmijeh na društvenim mrežama, a mnogi nisu spremni tako nešto brzo zaboraviti.

“Svakako ovi političari ništa dugo ne rade osim što zakuhavaju među narodom. Sumnjam da bi nam išta gore bilo kad bi nam roboti ili vještačka inteligencija donosili zakone i pravila.”

Zamjena za političare

Sličnog stava je i penzionerka Raza Smajić, koja priznaje da ne zna puno o vještačkoj inteligenciji, ali je uvjerena da tu ima više “inteligencije” nego među političarima koji godinama dominiraju vijestima u regiji.

“Mene nekad tačno bude stid kad čujem kakve gluposti pričaju i kako se ponašaju. I to u svim zemljama. S jedne strane imate gotovo svakodnevne gafove (premijera Federacije BiH) Fadila Novalića, njegovog šefa Bakira Izetbegovića, ali isto tako i preko granice, (predsjednika Hrvatske) Zorana Milanovića, onog Vulina u Srbiji (ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin)… Kakva god da je ta vještačka inteligencija, biće pametnija od sviju njih zajedno”.

Njena prijateljica Munevera Pašić bi bila spremna da glasa za “robote i vještačke inteligencije” jer je uvjerena da ne bi morala razmišljati hoće li joj penzija biti na vrijeme i u iznosu od kojeg može živjeti, da li će sistem javnog prevoza biti funkcionalan i pouzdan, da li će u bolnici imati lijekova ako bude “pala u krevet”…

“Toliko je nesposobnih i korumpiranih u vlasti, na svim nivoima i svim državnim institucijama, da bi nam svako bio bolji od njih. Pa čak i ako kompjuteri donose odluke”.

Osvoji li dovoljno glasova na izborima, danska stranka Synthetic Party namjerava imenovati predstavnika odgovornog za povezivanje umjetne inteligencije s političkim raspravama u parlamentu. To bi trebao biti prvi korak u sve većoj zastupljenosti ove napredne tehnologije u javnom životu.

A nakon bogatog i naprednijeg Zapada, možda vještačka inteligencija nađe svoj put i do naših krajeva.