Šta je izazvalo najnovije napetosti u Nagorno-Karabahu?

Armenija i Azerbejdžan se međusobno krive za nedavne sukobe koji su prekršili prekid vatre dogovoren u vezi regije Nagorno-Karabah.

U sukobu u Nagorno-Karabahu Armeniju podržava Rusija, dok Azerbejdžan podržava Turska (EPA)

Prekid vatre u spornoj južnokavkaskoj regiji Nagorno-Karabah je bio na snazi od 2020. godine. Ionako krhki sporazum prekršen je ranije ovog mjeseca, a sukobljene strane – Armenija i Azerbejdžan – međusobno se krive za skorašnje smrtonosne sukobe.

Otkako je Azerbejdžan vratio kontrolu nad velikim dijelom regije ratom vođenim 2020, Nagorno-Karabah je povezan s Armenijom samo preko takozvanog Lačinskog koridora.

Elmar Mustafajev, politički analitičar i koordinator modula Jean Monnet na Univerzitetu Khazar, rekao je za Al Jazeeru da je Armenija nedavno pokušala prekršiti odredbe trilateralnog sporazuma koji su potpisali čelnici Armenije, Azerbejdžana i Rusije, a kojim je okončan 44-dnevni rat vođen u novembru 2020.

“Jedan azerbejdžanski vojnik je ubijen [ranije ovog mjeseca] kao posljedica kršenja primirja koje su izvele snage koje podržava Armenija. Kao odgovor na provokacije, Azerbejdžan je poduzeo mjere ‘milo za drago'”, rekao je.

Prema Azerbejdžanu, vatra je otvorena na njihov vojni položaj u okrugu Lačin, samoj tampon zoni između armenske granice i Nagorno-Karabaha.

Pritom je navodno ubijen jedan vojnik, što je potaknulo vojnu operaciju Azerbejdžana pod nazivom “Osveta”.

“Armenija i dalje ne ispunjava odredbe trilateralnog sporazuma”, rekao je Mustafajev.

“Sporazum je predviđao raspoređivanje ruskih mirovnih snaga paralelno s povlačenjem armenskih snaga, kao i razoružanje lokalnih ilegalnih oružanih grupa”, rekao je on. “Međutim, tokom godinu i osam mjeseci od sklapanja trilateralnog sporazuma, Armenija nije ispunila obveze o povlačenju i razoružanju.”

On je također rekao da je još jedna neispunjena odredba dogovora postignutog uz posredovanje Rusije izgradnja nove ceste koja povezuje Armeniju s Nagorno-Karabahom.

“Novi koridor koji će zamijeniti koridor Lačin, čime će Azerbejdžan moći preuzeti kontrolu nad gradom Lačin, ostaje nedovršen posao. Iako je Azerbejdžan skoro završio radove na izgradnji alternativnog koridora, radovi na armenskom dijelu još nisu ni počeli”, rekao je Mustafajev.

“Slično tome, Armenija djeluje prevarantski osiguravajući koridor Zangezur između Azerbejdžana i Autonomne Republike Nakčivan, eksklave Azerbejdžana bez izlaza na more, na isti način kao što Azerbejdžan osigurava koridor između Armenije i Karabaha”, rekao je.

Azerbejdžanski napadi dronom

Međutim, vlasti Nagorno-Karabaha optužile su Azerbejdžan za kršenje dogovorenog prekida vatre. Dvojica proarmenskih separatista su ubijena, a 14 je povrijeđeno u napadu azerbejdžanske bespilotne letjelice.

Khatchig Mouradian, predavač bliskoistočnih, južnoazijskih i afričkih studija na Univerzitetu Columbia, rekao je za Al Jazeeru da je “Jerevan paraliziran porazom i neuspjehom u vodstvu, dok Baku kapitalizira geopolitičke uspjehe.”

“Napada jer može. U ovoj računici malo je važno što je Armenija najavila da će dovršiti povlačenje svojih snaga do septembra, što je započela s izgradnjom alternativne ceste i što nije u poziciji da izazove gnjev Azerbejdžana”, rekao je.

Armensko ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je međunarodnu zajednicu da zaustavi “agresivne akcije” Azerbejdžana.

Rusija je također optužila Azerbejdžan za kršenje primirja. Rusko ministarstvo odbrane objavilo je “mjere za stabilizaciju situacije”.

U sukobu u Nagorno-Karabahu Armeniju podržava Rusija, dok Azerbejdžan podržava Turska.

“[Ruski predsjednik Vladimir] Putin služio je kao kum sporazuma o prekidu vatre kojim je okončan 40-dnevni rat, ali čini se da se ruske mirovne snage bore održati čak i negativni mir”, rekao je Mouradian.

“Rat protiv Ukrajine baca sjenu i na Nagorno-Karabah. Ruska objava od 3. augusta da je Azerbejdžan strana koja je prekršila prekid vatre možda je bila implicitno upozorenje protiv testiranja sposobnosti Moskve da vodi rat na jednom mjestu i održava mir na drugom”, rekao je.

Mirovni pregovori uz posredovanje EU-a

Najnoviji incidenti mogli bi zakomplicirati mirovne pregovore koji se uz posredovanje Evropske unije vode između Azerbejdžana i Armenije već nekoliko mjeseci.

Armenski premijer Nikol Pashinyan i azerbejdžanski predsjednik Ilham Aliyev sastali su se u Briselu u aprilu i maju.

EU je u srijedu pozvao obje strane da odmah prestanu sa sukobima i vrate se za pregovarački stol.

Međutim, izgledi za mirovni sporazum između dvije strane i dalje su prilično mali, osim ako se status quo ne promijeni.

“Predsjednik Aliyev i njegov armenski kolega premijer Pashinyan na sastanku u kojem je posredovao predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel složili su se uspostaviti bilateralnu komisiju za demarkaciju granica i raditi na mirovnom sporazumu”, rekao je Mustafayev.

“Sporazum je uslijedio nakon prijedloga Azerbejdžana temeljenog na pet glavnih uvjeta iznesenih ranije u martu. Ali suočeni sa snažnim pritiskom opozicijskih stranaka i dijaspore protiv pomirenja, armenski dužnosnici izdaju kontradiktorne izjave o miru s Azerbejdžanom”, dodao je.

“Stoga, za sada nije jasno koliko će vremena trebati da vidimo mirovni sporazum između Armenije i Azerbejdžana.”

SAD ‘duboko zabrinut’

U međuvremenu, Sjedinjene Američke Države također su bile “duboko zabrinute” zbog nove eskalacije sukoba u Nagorno-Karabahu. Glasnogovornik State Departmenta Ned Price pozvao je na “hitne korake” za ublažavanje napetosti.

Trenutačno se izgledi za još jedan rat čine vjerovatnijim od mirovnog sporazuma, smatra Mouradian.

“Vjerovatnoća ponovnog rata u Nagorno-Karabahu je velika, a čini se da je Rusija jedini akter koji ga može spriječiti. Iako je istina da Sjedinjene Američke Države i Evropa ulažu napore za stabilnost regije, malo je toga što udaljene mirovne operacije mogu donijeti”, rekao je.

Sam sukob je star više od 30 godina. Raspadom Sovjetskog Saveza 1991. godine izbio je spor oko Nagorno-Karabaha koji je jednostrano proglasio svoju nezavisnost.

Proglašenjem nezavisnosti Armenije i Azerbajdžana, obje su države zatražile područje od približno 12.000 kvadratnih kilometara (4.633 kvadratnih milja) za sebe.

No, prema međunarodnom pravu, područje naseljeno većinom Armencima pripada Azerbejdžanu.

Godine 1992. izbio je rat na tom području, usmrtivši gotovo 30.000 ljudi i raselivši stotine hiljada tokom sljedeće dvije godine. Rat je završio 1994. – privremeno pobjedom Armenije.

Godine 2020. Azerbejdžan je ponovno zauzeo velika područja u regiji. U borbama koje su trajale gotovo šest sedmica poginulo je najmanje 6.500 ljudi.

Teške borbe završile su potpisivanjem primirja u novembru 2020, koje je kontrolirala Rusija, ali je opetovano prekidano otkako je potpisano.

Izvor: Al Jazeera