Sve izraženije negativno raspoloženje prema izbjeglicama u Turskoj

Usred ekonomske krize i izbornog raspoloženja, tenzije između Turaka i sirijskih izbjeglica rastu dok Ankara polako mijenja politike.

Sve veći broj Turaka protivi se prisustvu Sirijaca i drugih izbjeglica u državi (Al Jazeera)

Turska vlada se bori s jednom od najozbiljnijih ekonomskih kriza u posljednjih nekoliko decenija. Osim toga, raste i antiizbjeglički sentiment u državi.

Prema podacima turske vlade, gotovo 3,7 miliona sirijskih izbjeglica od ukupno 5,5 miliona stranaca živi u Turskoj.

Ukupno 200.950 Sirijaca dobilo je tursko državljanstvo nakon što su utočište pronašli u ovoj državi otkako je, 2011. godine počeo rat u Siriji.

Iz turskog predsjedništva kažu da je približno 320.000 ljudi drugih nacionalnosti, ponajviše iz Afganistana, pod međunarodnom zaštitom u Turskoj, što znači da je ukupan broj izbjeglica veći od četiri miliona, pa je to najveća izbjeglička populacija u jednoj državi.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan ponosno govori o uspjehu ove države u prijemu izbjeglica, često kritikujući razvijene zemlje da ne rade dovoljno kako bi pomogle ljudima u potrebi koji bježe iz kriznih područja.

„Države poput nas, koje graniče sa kriznim predjelima, nose stvarni teret problema migracija i izbjeglica, a ne razvijena društva koja imaju snažan glas“, izjavio je nedavno, dodajući da Ankara nije nikoga odbila i da ima dugu historiju prihvatanja ljudi koji traže utočište.

Međutim, sve veći broj izvještaja o nasilju, maltretiranju i kaznenim djelima između sirijskih i turskih zajednica u raznim gradovima širom države, čini da postaje teško ignorisati sve veće tenzije.

Najnoviji slučaj je video 17-godišnjeg Sirijca suočenog sa grupom Turaka, koji je postao viralan, a u videu tinejdžer govori grupi kako je bio prisiljen da napusti školu jer su ga maltretirali zbog nacionalnosti.

Ekonomski problemi i kulturne podjele

Studija koju je u julu proveo ORC, agencija za ispitivanje javnog mnijenja iz Ankare, pokazuje da gotovo 54 posto Turaka vjeruje da njihovo naselje ima problem s izbjeglicama. U regiji Marmari, gdje se nalazi najveći grad i ekonomski centar Istanbul, taj broj iznosi više od 60 posto.

Ertunc Efe, 48-godišnji Turčin koji živi u istanbulskom okrugu Yakacik, zastupa stav da nedavna antiizbjeglička retorika u suštini ne dolazi od ksenofobije, već je umjesto tog rezultat nedavnih ekonomskih problema u Turskoj i kulturnih podjela između Sirijaca i Turaka.

„Problem je u tome što Turska nema kapacitet da se nosi s tako velikim teretom i to je postalo dosta jasnije kada je nastupio nedavni ekonomski pad“, Efe je kazao Al Jazeeri.

„Oni povećavaju nezaposlenost u oblasti slabije plaćenih poslova jer rade za manje od minimalne plate i bez socijalnog osiguranja“, kazao je Efe, dodavši da je prisustvovao jednoj takvoj situaciji u autopraonici.

Slučajevi sirijskih izbjeglica koji rade u uslovima koje Efe spominje potvrđivale su vlasti ranije, uključujući turskog ministra unutrašnjih poslova Suleymana Soylua, u izjavi u maju.

„Natjerate Sirijce da rade u vašoj tvornici, maltretirate ih, ne plaćate socijalno osiguranje“, kazao je Soylu, referirajući se na vlasnike biznisa.

Taha Elgazi, sirijski aktivista za ljudska prava koji radi na problemima izbjeglica u Turskoj, kaže da se krivica ne može pripisati izbjeglicama.

„Građani ovdje [u Turskoj] misle da im Sirijci kradu poslove, ali kako je to njihova odgovornost“, kazao je on Al Jazeeri, naglašavajući da su državne vlasti odgovorne za praćenje uslova rada.

Elgazi je dodao da su izbjeglice bile tu i kada je turska ekonomija bila u boljem stanju, stoga negirajući bilo kakvu vezu između ova dva pitanja.

Firat Faruk, 27-godišnji Turčin koji živi u istanbulskom okrugu Mecidiyekoy, slaže se da je Sirijcima koji su bježali od rata u svojoj domovini trebalo pomoći, ali smatra da sada kada mogu, trebaju se vratiti.

„Trebaju se vratiti sada kada je situacija zbog koje su došli završena i izgleda kao da to i jeste tako jer su mnogi posjećivali svoju državu i vraćali se u prošlosti“, kazao je Faruk Al Jazeeri.

Promjene politike

Vlada je nedavno promijenila pristup privremenim posjetama Siriji, koje su se uglavnom dešavale tokom bajrama, muslimanskih praznika koji se obilježavaju dvaput godišnje.

Tokom posljednja dva bajrama, u maju i julu ove godine, Ankara nije dozvolila sirijskim izbjeglicama da posjete Siriju i objavila je da onome ko napusti Tursku neće biti dozvoljen povratak.

Ministar unutrašnjih poslova Soylu, odvojeno je u junu najavio novi prag za prisustvo stranaca u turskim pokrajinama, odredivši gornju granicu za nedržavljane na 25 do 20 posto po naselju i time povećavajući broj naselja zatvorenih za njih sa 781 na 1.169 u 54 pokrajine.

Uvedene su i nove regulative koje obavezuju vozače taksi vozila da provjere unutarpokrajinske dozvole za putovanje kod stranih putnika kada ih voze izvan pokrajine i iste dokumente moraju imati stranci da bi mogli kupiti autobuske karte, kako bi putovali između različitih turskih gradova.

U maju je predsjednik Recep Tayyip Erdogan najavio projekat na sjeveru Sirije sa ciljem „dobrovoljnog“ vraćanja miliona Sirijaca, što je izazvalo strah među nekim izbjeglicama, posebno zato što sukob u Siriji nije okončan i još je na vlasti Bashar al-Assad.

Mnogi, među njima i Elgazi, povezuju promjenu politike sa predstojećim predsjedničkim i parlamentarnim izborima u junu 2023, budući da su pitanje izbjeglica, kao i turska ekonomska kriza, u vrhu političke agende u ovoj državi.

Elgazi kaže da vlada prilagođava svoje politike pod pritiskom javnosti i opozicije, dodajući da su administrativni procesi koje Sirijci moraju prolaziti namjerno spori i problematični.

„Mnogi tzv. dobrovoljni povratci dešavaju se zbog ovog razloga. Administrativne procedure su teže u mnogim oblastima života za izbjeglice sada, od registrovanja u školama do dobijanja novih identifikacionih dokumenata, od otvaranja biznisa do zapošljavanja ljudi“, kazao je Elgazi.

Pritisak opozicije

Zvaničnici opozicione stranke iskoristili su sve izraženiji antiizbjeglički sentiment u turskom društvu da napadnu vladu pred predsjedničke izbore iduće godine, pa su neki izjavili da će poslati izbjeglice nazad kada dođu na vlast.

Ranije u julu, Kemal Kilicdaroglu, lider glavne opozicione Republikanske narodne stranke, kazao je da 700.000 sirijskih beba koje su rođene u Turskoj treba poslati nazad u Siriju, nakon što je Soylu podijelio o kojoj cifri je riječ.

„Da, najveće bogatstvo svake nacije su njena djeca. Ove bebe su bogatstvo ratom razorene Sirije. Da bi Sirija ponovo stala na noge, njena djeca se moraju vratiti u domovinu“, kazao je Kilicdaroglu obraćajući se svojim zamjenicima.

U maju je Meral Aksener, Kilicdarogluova saveznica i liderka stranke desnog centra Iyi, kazala da se želi „rukovati“ sa sirijskim predsjednikom Basharom al-Assadom da pošalje sirijske izbjeglice nazad u domovinu.

Isto tako u maju, kratki film koji je finansirao Umit Ozdag, lider male ultradesničarske Stranke pobjede i najoštriji glas protiv izbjeglica u turskoj politici, postao viralan na društvenim mrežama.

Film je prikazao distopijsku verziju Turske, opasnu za Turke i kojom vladaju Sirijci, a u kojoj je zabranjeno govoriti turski.

Ozdag je neosnovano tvrdio da je broj izbjeglica u Turskoj duplo veći od zvanične cifre.

Elgazi kaže da opozicione stranke koriste izbjeglice kao adut protiv vlade.

„Uspon desničarskih konzervativnih ideja protiv izbjeglica i imigranata širom svijeta prisutan je i u Turskoj“, kazao je Elgazi. „To je dodatno pojačano zbog ekonomske krize i predstojećih izbora u državi“.

Izvor: Al Jazeera