‘Za spas Vruje, Dalmacije, Hrvatske, za spas cilog svita!’

“U čemu je kvaka? Vama euri, a nama šljaka.” “Nećete u Vruju mukte, niste ni prije!”, “Moj Brač – k'o kolač.”

To su neke od poruka odaslanih u subotu s “Festivala bespravne gradnje i devastacije prirode”, kako je nazvan prosvjedni pokret koji već drugo ljeto zaredom u uvali Vruja, između Omiša i Makarske u Hrvatskoj, organizira prosvjede protiv kontroverzne gradnje koju je u bivšem ribarskom naselju na Vruji posljednjih desetljeća poduzeo dalmatinski investitor Stipe Latković.

“Festival bespravne gradnje i devastacije prirode” veselo je ljetno okupljanje s ozbiljnim civilizacijskim i političkim zahtjevima: srušiti nelegalnu gradnju u Vruji i vratiti taj fascinantni prirodni fenomen u prvobitno stanje; sanirati brdo šljake, toksičnog spaljenog goriva, u priobalnom selu Dugi Rat nedaleko Omiša, koje je preostalo nakon gašenja tamošnje tvornice ferolegura, te prekinuti masovno i nelegalno nasipavanje novih plaža, koje devastira podmorski svijet priobalnog Jadrana.

Te ozbiljne zahtjeve prosvjednici odašilju u formi opuštenog ljetnog “open air koncerta”, praćenog ironijskim i satiričnim performansima kojima javni prostor vraćaju njegovoj izvornoj namjeni: okupljanjem na Vruji, oni prkose zabrani kojom je kontroverzni investitor Stipe Latković proteklih godina onemogućio pristup mjestu koje je desetljećima, ako ne i stoljećima, unatrag bilo sastavni dio života ljudi u fascinantnom mikrokozmosu jadranske obale između Omiša i Makarske.

Jedinstven prirodni fenomen

Zbog takve prirode prosvjeda na Vruji, “Festival bespravne gradnje i devastacije prirode” već je prozvan “Wrujstockom” – po uzoru na mitski američki trodnevni rock festival iz 1969. godine – ili “Feralom u kamenu”, čime se želi naglasiti satirična i prkosna narav prosvjeda kojemu je, uostalom, jedan od organizatora Boris Dežulović, suutemeljitelj kultnog splitskog tjednika Feral Tribune.

Uvala Vruja jedinstven je prirodni fenomen na istočnoj obali Jadrana. Usječena u kopno na spoju planinskih masiva Omiške Dinare i Biokova, strmo se obrušava duboko u tamnoplavo more; a kada putnici iz unutrašnjosti, od Imotskoga, prijeđu cestovni prijevoj iznad Vruje, puca im fascinantan pogled na srednji Jadran, otoke Brač i Hvar i Makarsku rivijeru, a u dubini, na tajanstvenu Vruju, zastrašujuću i nadahnjujuću istodobno.

“Nestvarne prirodne ljepote, bogate povijesti te puna mitova i legendi, Vruja je veliko bogatstvo našeg kraja, prirodni fenomen i legenda, Božji dar. Dužnost je i zadaća svih nas, domaćih i gostiju, Breljana, Zadvarjana, Slimenjana, Omišana… da je zaštitimo i netaknutu u punoj surovoj ljepoti ostavimo budućim naraštajima. A Vruja će im pričati iste priče koje je pričala našim precima i nama…”, zapisao je Ivan Tomaš u članku “Vruja, prirodni fenomen i legenda te jedna od najljepših netaknutih hrvatskih plaža”, objavljenom na internetskoj stranici Društva prijatelja kulturne i prirodne baštine Breljana Brolanenses.

U dnu Vruje, uz more, postojalo je malo ribarsko naselje, dostupno samo brodicom, s dvije, tri kamene kućice i malom plažom, koje je sagradio ugledni splitski arhitekt Dinko Kovačić. Tu su ljudi iz okolnih mjesta provodili ljetna popodneva te proslavljali važne obiteljske svečanosti. No prije dvadesetak godina je lokalni poduzetnik Stipe Latković nekako uspio “privatizirati” Vruju, pa je zabranio pristup, od ceste Omiš – Makarska do dna Vruje, kroz netaknutu prirodu, probio nekoliko stotina metara dugu cestu, postavivši uz nju kip Djevice Marije – koji je ovih dana prigodno prozvan “Gospom od bespravne gradnje”.

U samoj Vruji Latković je sagradio golemu neuglednu betonsku imitaciju kamenog dalmatinskog naselja, koja je navodno trebala prerasti u “resort” za lokalnu elitu, a obavio je već i stanovite pripremne radnje, ugošćavajući ondje političke moćnike, među kojima čak i bivše hrvatske predsjednike Ivu Josipovića i Stipu Mesića; sadašnjem hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću, pak, Latković je donirao novac za predizbornu kampanju.

Milanovićev napad na javni interes

Ali prošle godine mještani okolnih sela, koje je Latkovićeva gradnja na Vruji godinama iritirala, odlučili su tome stati na kraj. Organizacijsku energiju prosvjedu dao je novinar, satiričar i pisac Boris Dežulović, koji s obitelji živi u Pisku, priobalnom seocetu nadomak Vruje. Kada je u srpnju prošle godine prvi “Festival bespravne gradnje i devastacije prirode” na jedno poslijepodne vratio ljudima vrujsko ribarsko naselje, pokazalo se što političari misle o javnom dobru: predsjednik Republike Zoran Milanović prosvjed je nazvao “balvan revolucijom”, a prosvjednike “zavidnicima s balature”, koji Stipu Latkovića “mrze zato što nešto ima”.

Ipak, usprkos tom Milanovićevu napadu na javni interes i njegovu zauzimanju za financijskog donatora, poslije prošlogodišnjeg prosvjeda, Državno odvjetništvo zabranilo je daljnju gradnju na Vruji, podnijelo optužnicu i naložilo rušenje dijela bespravno sagrađenih “nakaradnih kula”, kako mještani zovu Latkovićeve građevine. Ništa se, međutim, nije dogodilo: naseobina od imitacije kamena netaknuta stoji i danas i samo je daljnja gradnja zaustavljena – zasad.

Zato su ove godine prosvjednici s Vruje ponovili zahtjeve: srušiti sve što je  Latković sagradio te, o njegovom trošku, Vruju vratiti u prvobitno stanje. Zahtjevi su prošireni i na još dvije neuralgične točke koje uništavaju jadranske ljepote: vrujski prosvjednici traže da država sanira brdo crnog toksičnog otpada, šljake, iz središta obližnjeg Dugog rata, koje je zaostalo nakon što je ugašena tamošnja tvornica ferolegura iz doba socijalizma. Zahtijevaju, također, da institucije zaustave nekontrolirano i masovno nasipavanje hrvatske obale Jadrana novim divljim plažama, što uništava ekosustav jadranskog priobalja.

Neefikasnost i pristrasnost institucija

Duhoviti, odvažni i komunikacijski spretni, organizatori prosvjeda na Vruji uspjeli su postići da već i prošlogodišnje okupljanje snažno javno odjekne. Ovogodišnji festival, pak, samo je potvrdio javnu snagu vrujskog prosvjeda: u subotu se ondje, nemilosrdnom suncu usprkos, okupilo neobično društvo od nekoliko stotina mještana i angažiranih građana iz cijele Hrvatske, ekološki osviještenih političara, brojnih novinarskih ekipa i medijskih zvijezda s cijelog spektra glazbene scene, od lokalnih dalmatinskih alternativnih bendova do Severine, a svi su oni na Vruju stigli u posve netipičnim okolnostima: na barkama iz Piska, odjeveni kao za plažu.

Kamere su ponajviše snimale pjevačicu Severinu, koja je s improvizirane pozornice oduševljeno podržala prosvjed i ustvrdila, podsjećajući na vlastiti slučaj sa sudskim procesom oko skrbništva nad sinom, kako se neefikasnost i pristranost institucija očituju podjednako u obiteljskom pravu, kao i u graditeljstvu. Svoje žestoke prosvjedne pjesme izveo je bosanskohrvatski hiphoper Edo Maajka, koji se sjajno uklopio u protestnu atmosferu skupa, dok je pjevačica sevdalinki Amira Medunjanin s Borisom Dežulovićem otpjevala parodiju “Providence” Tončija Huljića: “Ako se potrefi da projdes/mojin dvoron taman tu di triba/Providenca to bi bila/da mi do’ da mi dojdes/ka – inspekcija…”.

Prosvjed su, međutim, prigrlili i političari. “Vruja je postala simbol obrane obale od eksploatacije i kriminala. Došla sam da podržim grupe koje diljem Jadrana brane obalu od preizgrađenosti”, izjavila je novinarima saborska zastupnica Zeleno-lijeve koalicije Sandra Benčić, koja je na prosvjed stigla redovnom autobusnom linijom iz Zagreba.

“Sve stranke u Saboru slažu se da je obala pretjerano izgrađena, ali popuste čim se pojavi prvi investitor. Ljudi u Hrvatskoj razumiju vrijednost prostora i zašto ga je važno očuvati. Jedini koji to ne razumiju su ljudi koji donose odluke. To mi nikako nije jasno – pa idu protiv vlastitog biračkog tijela”, kazala je Benčić. U Vruji su bili i dogradonačelnik Splita Bojan Ivošević te saborska zastupnica stranke Centar i supruga gradonačelnika Splita Marijana Puljak.

Za devastaciju odgovorna ‘uglavnom država’

Stanje na Vruji novinarima je objasnila suorganizatorica prosvjeda Bruna Fistanić. “Dvadeset godina sustavno se to događa i ide dalje i dalje. Mi smo kao mještani Piska upozoravali na to, ali dok god se nismo udružili, kao da se nismo ni žalili. Sad je to ipak poprimilo neke razmjere da se o tome priča”, rekla je Fistanić, koja smatra da je za devastaciju Vruje odgovorna “uglavnom država”.

Prosvjednici su, kaže, zadovoljni što je državno odvjetništvu podiglo optužnicu, “jer se nešto ipak pomiče”, ali da ti procesi ipak predugo traju. “Nadamo se da neće biti situacija kao u crtiću ‘Dora istražuje’: da DORH istražuje pa da to traje beskonačno”. Odavno su, kaže, izgubili povjerenje u institucije. “Nama su svi rekli, čak i u općinama, da je Latković ‘velika riba’. Većina ljudi ne razumije da on pod krinkom turističkog resorta stvara svoj privatni prostor. On radi svoje imanje i širi ga. On je krupna riba iza koje stoje krupne face”, zaključila je.

“Festival bespravne gradnje i devastacije prirode” najživopisnija je, premda nikako ne i jedina građanska inicijativa za zaštitom prirode i javnog dobra u Hrvatskoj. Mnogi se nadaju da bi mogla postati simbol i predvodnik sve snažnijeg, i neophodno potrebnog pokreta protiv koruptivnih privatnih interesa koji besprizorno uništavaju okoliš i javna dobra. Ili, kako je u subotu poručio jedan prosvjednik iz prelijepe, jedinstvene dalmatinske vale: “Za spas Vruje, za spas Hrvatske, za spas cilog svita!”